Može li jedna diplomatska odluka otvoriti pitanje ustavnih nadležnosti i izazvati političku buru unutar države? Upravo takvu reakciju izazvao je istup Slavena Kovačevića, koji je javno osporio poteze ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžije.
Gostujući u televizijskom programu, Kovačević je iznio niz tvrdnji kojima dovodi u pitanje način na koji je donesena odluka o podršci određenim međunarodnim inicijativama. Njegove riječi pokrenule su raspravu o tome ko zaista ima pravo da određuje vanjsku politiku Bosne i Hercegovine.
Sporna odluka
U središtu polemike nalazi se pitanje kosponzorstva rezolucije koja se odnosi na situaciju na Bliskom istoku. Kovačević smatra da je obrazloženje koje je dao ambasador Lagumdžija pogrešno i da se temelji na, kako tvrdi, netačnom tumačenju obaveza Bosne i Hercegovine.
– Neću da kažem nešto grublje, ne postoji takva vrsta obaveze. Da, mi jesmo potpisnici Sporazuma o stabilizaciji i prodruživanju zemalja Jugoistočne Evrope 2015. godine i imamo obavezu da približavamo stavove u međunarnim pitanjima sa Evropskom unijom, ali to ne znači da ih moramo slijepo slijediti – rekao je Kovačević.
Ova izjava jasno ukazuje na njegov stav da postoji razlika između političkog usklađivanja i automatskog prihvatanja stavova drugih međunarodnih aktera.
Optužba javno
Kovačević nije ostao samo na kritici, već je iznio i direktnu optužbu da je javnost dovedena u zabludu. Smatra da je izjava ambasadora ponavljana s ciljem da se određena interpretacija predstavi kao činjenica.
– Znači, on je ovdje iznio noturnu neistinu i to na više televizija, mislići da kroz ponavljanje jedne matrice da će to postati istina – rekao je Kovačević.
Ovakva formulacija dodatno pojačava političku težinu njegovog istupa i ukazuje na duboko neslaganje unutar političkog prostora.
Pravni okvir
U svom obraćanju Kovačević je detaljno objasnio kako funkcioniše sistem provođenja međunarodnih sporazuma. Posebno je naglasio razliku između dva modela koja se koriste u svijetu.
– Znači, postoje dvije prakse ili dva metoda kako se provode međunarodni sporazumi u svijetu. Jedna je, praksa koja se zove monizam, a druga je dualizam. Monizam znači da po ratifikaciji međunarnog sporazuma on ide direktno u primjenu, a dualizam znači da donosite poseban zakon za svaki međunarni sporozum o našoj njegovej implementaciji – rekao je Kovačević.
Ovim objašnjenjem pokušao je pokazati da pravni okvir Bosne i Hercegovine jasno definiše način na koji se međunarodni sporazumi provode.
Nadležnost institucija
Poseban akcenat stavio je na pitanje koja institucija ima konačnu riječ kada je u pitanju vanjska politika. Prema njegovom tumačenju, to je nedvosmisleno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
– Lagumdžija nije u pravu. Bosna i Hercegovina ima zakon o sklapanju i izvršavanju međunarnih sporazuma 2002. godine sa izmjenom 2013. godine, dakle prije stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i podruživanju. Tu jasno piše, mogu kazati, član 27, jednostavno, da izvršavanje rade nadležne institucije – rekao je Kovačević.
U nastavku je dodatno pojasnio razliku između političkog i operativnog nivoa.
– Koje je nadležna institucija za vanjsku politiku? Predsjedništvo BiH! To nije isto što je ministarstvo vanjskih poslova, dakle termini vanjska politika i vanjski poslovi su različiti termini – rekao je Kovačević.
Time je želio naglasiti da diplomatski aparat provodi odluke, ali ih ne donosi.
Praksa glasanja
U emisiji je otvoreno i pitanje ranijih situacija u kojima nije postojao jedinstven stav Predsjedništva BiH. Voditelj je ukazao na praksu da se u takvim slučajevima ambasadori oslanjaju na prethodne odluke.
Kovačević je, međutim, iznio drugačiji stav i objasnio kako bi se takve situacije trebale rješavati.
– Ako Predsjedništvo nije u stanju da se usaglasi sa stavom, iz bilo kojeg razloga, nemate stav Predsjedništva BiH, onda je praksa ili pravilo da naš predstavnik ili predstavnici u međunarodnim organizacijama uvijek budu suzdržani – rekao je Kovačević.
Ova izjava otvara pitanje dosadašnje prakse i mogućih odstupanja od ustaljenih pravila.
Političke posljedice
Cjelokupan istup Slavena Kovačevića ukazuje na duboke nesuglasice u vezi s vođenjem vanjske politike Bosne i Hercegovine. Njegove riječi ne odnose se samo na jedan konkretan slučaj, već i na širi način funkcionisanja institucija.
Ovakve polemike pokazuju koliko je pitanje međunarodnog predstavljanja države osjetljivo i koliko različita tumačenja mogu dovesti do političkih sukoba. Istovremeno, otvara se i šira rasprava o transparentnosti, odgovornosti i poštivanju zakonskih procedura.
U konačnici, ovaj slučaj ostavlja niz otvorenih pitanja, od toga ko donosi ključne odluke, do toga kako se one provode u međunarodnim institucijama. Upravo zbog toga, rasprava koja je pokrenuta ima potencijal da utiče na buduće postupanje Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni.
Pogledajte PRILOG!