Može li jedan politički lider decenijama graditi utjecaj, a iza sebe ostaviti narod koji je sve malobrojniji, nezadovoljniji i podijeljeniji? Upravo to pitanje otvorilo je burne reakcije nakon objave analize koja se bavi političkom ostavštinom Dragana Čovića i položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Politički tajnik HRS-a Slavko Zovko objavio je opširnu analizu pod nazivom “Ostavština druga Dragana Čovića”, u kojoj je iznio niz kritika na račun dugogodišnjeg predsjednika HDZ-a BiH. Tekst se bavi političkim utjecajem, infrastrukturom, obrazovanjem, javnim preduzećima, odnosom prema Domovinskom ratu i demografskim promjenama među Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
U uvodnom dijelu Zovko podsjeća kako Dragan Čović nije bio među osnivačima HDZ-a BiH, ali da je tokom godina postao jedna od najutjecajnijih političkih figura među Hrvatima u zemlji. Njegovu političku karijeru povezuje sa starim strukturama vlasti i načinom upravljanja koji je, prema njegovom mišljenju, prenesen iz prethodnog sistema u današnje političke okolnosti.
Demografski pad
Veliki dio analize posvećen je demografiji i broju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zovko tvrdi da su podaci iz službenih popisa stanovništva najbolji pokazatelj negativnih trendova koji se, prema njegovom mišljenju, godinama ignorišu.
– Prvo ćemo krenuti od najvažnijeg, demografije. Pošto nemamo precizne i redovite popise, a ni to nije slučajno da nemamo, analizirat ćemo dva službena i trenutačnu pretpostavku – naveo je Zovko.
U nastavku podsjeća kako je prema popisu iz 1991. godine u BiH živjelo više od 760 hiljada Hrvata, dok je 2013. godine taj broj pao na oko 561 hiljadu. Smatra da je broj dodatno opao u godinama nakon posljednjeg popisa.
– Znači, pali smo skoro za duplo od 1991., i bez dubokih promišljanja na samoj računici možemo reći da je ovdje negativna ostavština druga Dragana – poručio je.
Vanjska politika
Posebno oštar dio analize odnosi se na vanjskopolitički položaj Hrvata u BiH i politički utjecaj koji, prema Zovku, nije donio konkretne rezultate.
– Kad govorimo o utjecaju Hrvata iz BIH, tj. ‘našeg’ lidera i njegove klike možemo reći da je on iznimno minoran – napisao je.
Kritikovao je i političke kontakte sa međunarodnim predstavnicima, smatrajući da oni nisu donijeli značajnije promjene za položaj Hrvata u zemlji.
– Hrvati u BiH su u diplomatskom mraku – naveo je Zovko.
U istom dijelu teksta osvrnuo se i na političke nastupe predstavnika hrvatskog naroda iz BiH, tvrdeći da se o ključnim pitanjima govori van Sarajeva, dok se izbjegava otvorena rasprava u institucijama države.
Govori i poruke
Jedan od segmenata analize bavi se javnim nastupima Dragana Čovića tokom višedecenijske političke karijere. Zovko tvrdi da, uprkos velikom političkom stažu, iza njega nije ostao govor koji bi imao historijsku ili simboličku težinu.
– Jedini govor koji mi pada na pamet od Čovića je onaj famozni u Narodnoj Skupštini Republike Srpske gdje je klicao, ”čuvajte Republiku Srpsku” – napisao je.
Dodao je kako smatra da je upravo taj nastup ostavio snažan negativan utisak među dijelom hrvatske javnosti.
Obrazovni sistem
Veliki dio teksta posvećen je obrazovanju i stanju školskog sistema u sredinama sa hrvatskom većinom. Zovko tvrdi da je obrazovni sektor godinama zanemarivan te da nije razvijan na način koji bi omogućio ozbiljniji napredak društva.
– Škole tehnički zaostale, infrastrukturno propale, nastavnici potplaćeni i uglavnom stranački probrani – naveo je.
Posebno je kritikovao stanje u visokom obrazovanju, navodeći da se nauka i razvoj ne tretiraju kao prioritet.
– Ako je obrazovanje ključ razvoja društva, a je 100%, pitanje je li slučajno baš netko sustavno razvaljuje ili pak stopira razvoj odgoja, obrazovanja i znanosti – poručio je.
Problemi infrastrukture
Analiza se zatim osvrće na putnu infrastrukturu i razvoj saobraćajnica. Kao primjer navodi dugotrajna putovanja između gradova u BiH uprkos relativno kratkim udaljenostima.
– Dovoljno je reći da npr., iz Mostara do Odžaka udaljenog manje od 300 kilometara treba se voziti oko 5 sati – napisao je.
Smatra da je spora izgradnja autoputeva jedan od pokazatelja lošeg upravljanja javnim resursima, a posebno problematičnim vidi optužbe o netransparentnom izvođenju pojedinih projekata.
Osjećaj ugroženosti
Jedan od najemotivnijih dijelova teksta odnosi se na političku poziciju Hrvata u BiH i pitanje izmjena Izbornog zakona. Zovko navodi da se o toj temi govori godinama, ali bez konkretnih rezultata.
– Kako je moguće da netko postavi nešto kao ključnu i prioritetnu stvar, a da 20 godine ne učini tu ama baš nikakav iskorak – upitao je.
Ističe kako smatra da je među Hrvatima stvoren osjećaj inferiornosti koji koristi političkim elitama.
– Neću se smatrati inferiornim. Ne želim i neću živjeti s tom svijesti – poručio je.
Dodao je da narod ne bi smio biti doveden u poziciju da političke strukture vidi kao jedini spas.
Javna preduzeća
U dijelu koji govori o javnim preduzećima, Zovko tvrdi da su ona pretvorena u prostor za stranačko zapošljavanje i političku kontrolu.
– Od javnih poduzeća se napravio poligon za poslušnike i stranačke kadrove – napisao je.
Smatra da je upravo takav sistem doveo do gušenja kritičkog mišljenja i stvaranja društva u kojem se funkcije dijele po političkoj podobnosti, a ne prema znanju i sposobnostima.
Loši kadrovi
Kritikovao je i izbor kadrova na najvažnije funkcije u državi, tvrdeći da se favorizuju poslušni, a ne sposobni ljudi.
– To je klasično ruganje jednom narodu, u ovom slučaju ‘svom’ narodu – naveo je.
Posebno se osvrnuo na izbor pojedinih kandidata za najviše državne funkcije, tvrdeći da iza njihovog imenovanja ne stoje rezultati ni autoritet, nego politička lojalnost.
Odnos prema HVO-u
U završnom dijelu analize Zovko govori o odnosu prema HVO-u i naslijeđu Domovinskog rata. Smatra da se o važnim događajima i bitkama govori nedovoljno i bez ozbiljnog institucionalnog pristupa.
– Sramotno je na što je sveden tako važan HVO i tako važne bitke iz Domovinskog rata – napisao je.
Dodao je kako smatra da se obilježavanja godišnjica svode na uzak krug ljudi i formalne ceremonije bez šire društvene poruke.
Medijska scena
Posebno mjesto u tekstu zauzimaju mediji, za koje tvrdi da su pod snažnim političkim utjecajem.
– Ovi konvencionalni su u apsolutnoj službi politike – naveo je.
Tvrdi da se u javnom prostoru stalno pojavljuju iste teme i isti sagovornici, dok se ozbiljna pitanja unutar hrvatskog političkog korpusa rijetko otvaraju.
Na kraju analize Zovko navodi kako njegov cilj nije nametanje mišljenja, nego pokretanje rasprave o političkoj ostavštini Dragana Čovića i položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.