Da li pasivnost evropske diplomatije otvara vrata novim geopolitičkim potresima i opasnim uticajima na Balkanu? Međunarodni zvaničnik koji napušta svoju dužnost odlučio je javno progovoriti o zakulisnim igrama, pritiscima i strateškim propustima u Bosni i Hercegovini.
Christian Schmidt oštro o pasivnosti Brisela: Evropa ne radi ništa dok proruske snage lobiraju za nezavisnost RS
Dramatičan intervju odlazećeg visokog predstavnika: Schmidt zabrinut zbog etiketiranja Bošnjaka i opasnih planova na Balkanu
Okolnosti iznenadnog odlaska
U javnosti su odjeknuli detalji razgovora koji je obavljen za uticajni njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung, a koji je umalo ostao sakriven od očiju javnosti. Novinar i autor tog intervjua Michael Martens objavio je informaciju da je postojao pokušaj da se spreči izlazak ovog teksta u javni prostor. Ipak, pod teretom svjesnosti da bi cenzura izazvala još veći skandal i privukla ogromnu pažnju, dozvoljeno je da detalji izađu na vidjelo. Glavna oštrica kritike odlazećeg zvaničnika nije bila usmjerena prema administraciji s druge strane Atlantika, već prema Briselu i njegovoj nesposobnosti da ponudi jasnu strategiju za stabilizaciju prilika u zemlji.
Istovremeno, potvrđeno je da se politički lideri iz Banje Luke oslanjaju na snažne lobističke krugove i podršku unutar novih globalnih političkih pokreta kako bi ostvarili svoje secesionističke ciljeve.
– Svi razgovori bili su mirni i bez upotrebe oružja. Dobrovoljno sam pristao, u postojećim okolnostima, spriječiti da različiti stavovi predstavljaju rizik za Ured visokog predstavnika. Stoga sam donio ovu odluku nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora – rekao je Christian Schmidt.
Pitanje diplomatskog bontona
Odlazak sa jedne od najvažnijih funkcija u zemlji nakon petogodišnjeg mandata otvorio je mnoga pitanja o stvarnoj moći i uticaju međunarodne zajednice. Istaknuto je da se problemi unutar države ne mogu riješiti pukom personalnom promjenom na čelu ove institucije, jer su uzroci krize mnogo dublji i zahtijevaju sistemska rješenja. Umjesto bavljenja ličnim osjećanjima i sujetama, naglašena je potreba za striktnim iznošenjem činjenica i analizom propusta koje su napravili evropski partneri.
U situacijama kada se donose teške odluke o povlačenju, diplomatija često zahtijeva prešućivanje određenih detalja, ali problemi koji ostaju iza ovog mandata jasno ukazuju na to da se strategija mora hitno mijenjati.
– Nisam od onih koji govore što misle ne mareći for osnovni diplomatski bonton. Nisam ovdje da objašnjavam osjetljivosti, već da iznosim činjenice. Nakon pet godina na dužnosti, drugog najdužeg mandata bilo kojeg visokog predstavnika u Bosni, donio sam tešku odluku da odstupim. Međutim, također znam da imamo neke probleme koje moramo riješiti. Svatko ko vjeruje da će se stvari riješiti odlaskom jedne osobe ili dolaskom druge, nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini – rekao je Christian Schmidt.
Pasivnost i energetska zavisnost
Kritika upućena na račun Brisela posebno se odnosila na nedostatak konkretnog djelovanja na terenu, dok su se drugi međunarodni akteri nametnuli sa svojim agendama. Kao najočitiji primjer navedeno je pitanje snabdijevanja energentima i projekat izgradnje novog gasovoda koji bi smanjio zavisnost od samo jednog izvora. Dok su druge sile snažno gurale realizaciju te ideje, evropske institucije su uskratile podršku pod izgovorom da projekat ne ispunjava ekološke standarde o obnovljivim izvorima energije.
Zbog takvog rigidnog i neprilagođenog stava, zemlja je ostala potpuno zavisna od ruskog gasa koji pristiže preko susjedne Srbije, što direktno ugrožava njenu energetsku i političku stabilnost u budućnosti.
– Slažem se – ali s jednim pitanjem: Šta smo mi Evropljani zapravo učinili da razvijemo vlastitu strategiju? Gledajući situaciju ovdje u Bosni, vidim znatnu potrebu za prilagodbama. Gdje su Evropljani u svojim odnosima s ovom zemljom? – rekao je Christian Schmidt.
Uticaj globalnih pokreta
Dok se evropska birokratija drži pasivno, na terenu se jasno vidi djelovanje desničarskih i populističkih pokreta koji širom kontinenta podržavaju protivnike integracija. Ti krugovi pružaju direktnu potporu separatističkim liderima u regionu, koji se otvoreno svrstavaju uz politiku zvanične Moskve. Istaknuto je da bi evropske institucije morale prestati sa pukim reagovanjem na krize i konačno početi proaktivno djelovati kako bi zaštitile svoje interese na Balkanu.
Smatra se da puka kritika bez nuđenja adekvatne i brze alternative samo stvara prostor za dalji rast poluautoritarnih režima koji koriste svaku pukotinu u evropskoj strategiji.
– Prije svega, EU ne bi trebala reagirati, već djelovati. Uzmimo za primjer pitanje opskrbe Bosne energijom. Bosna se opskrbljuje isključivo plinom iz Rusije, koji stiže preko Srbije. Kako bi se to suprotstavilo, ideja o izgradnji plinovoda od Hrvatske do Bosne postoji već godinama, a u početku ju je snažno promovirala EU. Amerikanci to guraju naprijed, što nije njihova krivnja. Sada EU kaže da to više ne može podržavati jer ne uključuje obnovljive izvore energije. Dakle, Bosna ostaje ovisna o ruskom plinu. Ne može biti dovoljno samo kritizirati druge s odmakom. Što je s našom evropskom strategijom? – rekao je Christian Schmidt.
Netransparentnost i kronizam
Način na koji se planira sprovođenje ključnih energetskih projekata takođe je izazvao ozbiljne sumnje i optužbe za loše upravljanje. Uključivanje nepoznatih kompanija povezanih sa stranim političkim savjetnicima u zakonska rješenja krši sve uspostavljene standarde transparentnosti. Postavlja se legitimno pitanje kako je uopšte dozvoljeno da situacija eskalira do te mjere da lični poslovni interesi nadvladaju javni interes.
Evropske institucije moraju pokazati mnogo više fleksibilnosti i senzibiliteta za specifične potrebe država na ovom području, umjesto što dopuštaju da se kroz neprozirno okruženje i klijentelizam stvaraju poluautoritarni regionalni okruzi.
– Nemam što dodati na to – osim pitanja zašto je dopušteno da stvari dođu tako daleko. Europa mora fleksibilnije reagirati na potrebe pojedinih država – što nipošto ne znači da se mora slagati sa svime – rekao je Christian Schmidt.
Skupo lobiranje za nezavisnost
U međuvremenu, zvanični podaci stranih ministarstava pravosuđa otkrili su postojanje ugovora o lobiranju u inostranstvu čiji je krajnji cilj razbijanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Izraelsko-kanadske kompanije angažovane su sa jasnim zadatkom da obezbjede podršku stranih vlada za otcjepljenje entiteta i uklanjanje visokog predstavnika. Za ove namjene troše se ogromne svote novca koje su gotovo jednake cjelokupnom godišnjem budžetu institucije koja nadgleda provođenje mira.
Ovakvi koordinisani napori sa lošim namjerama predstavljaju direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, ali i službenih međunarodnih stavova koji insistiraju na očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta države.
– Primio sam to na znanje i shvatio kao važan znak upozorenja da je u toku usklađeni napor koji nema dobre namjere ni za Bosnu ni za moj ured. Zahtjev za nezavisnošću Republike Srpske očito je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995, kao i sa službenim američkim stavom – rekao je Christian Schmidt.
Opasnost od novih granica
Iako je međunarodni stav o očuvanju države potvrđen i u Savjetu bezbjednosti UN-a, promjene u ponašanju pojedinih političkih aktera ukazuju na oprez. Stranke koje su ranije blokirale sve inicijative, sada ubrzano učestvuju u donošenju zakona koji pogoduju stranim biznismenima bliskim novim političkim strujama na Zapadu. Upozorava se da su bilo kakve ideje o prekrajanju granica na Balkanu izuzetno opasne jer nude lažni osjećaj sigurnosti, a zapravo samo otvaraju prostor za stvaranje novih, još težih konflikata.
Ukoliko bi se secesionističke ambicije nastavile sprovoditi nasilnim putem, većinsko stanovništvo u zemlji sigurno ne bi mirno posmatralo uništavanje sopstvene države, što bi moglo dovesti do nesagledivih posljedica.
– Amerikanski stav, koji je sada potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a, jest očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. To isključuje nezavisnost Republike Srpske. Jednakost građana i naroda se mora poštovati, a preimenovanje Bošnjaka u Turke ili bilo kakvo drugo etiketiranje od strane radikalnih krugova me istinski brine jer pokazuje opasne namjere – rekao je Christian Schmidt.
Uloga međunarodne zajednice
U slučaju da situacija na terenu potpuno izmakne kontroli i dođe do pokušaja raspada zemlje, ovlašćenja civilnog ureda visokog predstavnika postaju nedovoljna. U takvom scenariju na scenu stupaju diplomatske i vojne moći međunarodne zajednice, te odlučne mirovne operacije u skladu sa međunarodnim pravom. Ipak, institucija visokog predstavnika i danas ima ključnu ulogu u očuvanju demokratskih procesa, što se vidi kroz uvođenje biometrijskih identifikacija birača i primjenu visokih izbornih standarda.
Iako se već četvrt vijeka govori o zatvaranju ovog ureda i stabilizaciji prilika, politička stvarnost pokazuje da je mir postignut 1995. godine zapravo bio samo kvalifikovano primirje, te da se politička borba na ovim prostorima i dalje vodi kao nastavak rata drugim sredstvima.
Ovaj dramatični intervju još jednom ogoljava nemoć evropske diplomatije i unutrašnju krhkost političkog sistema u Bosni i Hercegovini. Dok odlazeći zvaničnik upozorava na opasne namjere, lobističke ugovore i ignorisanje stvarnih problema, sudbina države i dalje visi u ravnoteži između stranih pritisaka i unutrašnjih secesionističkih težnji. Budući razvoj događaja i reakcija Brisela pokazaće da li je Evropa sposobna da izgradi sopstvenu strategiju ili će region ponovo postati poligon za opasne političke eksperimente.