Snimak star gotovo tri decenije ponovo je u fokus javnosti vratio Dragana Čovića i vrijeme kada je bio generalni direktor mostarskog SOKO-a. U videoreportaži iz augusta 1997. godine Čović govori o velikim planovima za proizvodnju autobusa, stranim tržištima i novim radnim mjestima, a njegovi tadašnji nastupi sada se koriste kao povod za žestoke kritike politike koju vodi već decenijama.
Snimak iz 1997. godine
U javnosti se ponovo pojavio stari televizijski prilog u kojem se govori o strateškom sporazumu o dokapitalizaciji između mostarskog SOKO-a, zagrebačkog Eurobusa i Glumine banke.
Sporazumom je bilo predviđeno osnivanje novog preduzeća pod nazivom Eurobus Soko, a ambicije projekta bile su velike. Planirana je proizvodnja autobusa koji bi prvenstveno bili namijenjeni izvozu, odnosno stranom tržištu.
Čović je u tom periodu bio generalni direktor SOKO-a i upravo se njegovo pojavljivanje u arhivskom prilogu našlo u centru pažnje nakon što je snimak ponovo počeo kružiti javnošću.
Tadašnji projekat predstavljen je kao višemilionska investicija koja bi trebala iskoristiti postojeću tehnološku infrastrukturu u Mostaru, ali i znanje i iskustvo radnika.
Najavljivano je pokretanje ozbiljne proizvodnje, povećavanje privredne aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta.
Velika obećanja
Poseban značaj cijelom projektu davala je socijalna komponenta. Plan je, prema tada predstavljenim informacijama, podrazumijevao i zapošljavanje razvojačenih branitelja, zbog čega projekat nije predstavljan samo kao poslovna investicija.
Trebao je biti i dio ekonomskog oporavka nakon rata.
Ambicije nisu bile skromne. Prvi konkretni rezultati očekivali su se u veoma kratkom periodu, a govorilo se o proizvodnji i isporuci čak stotinu autobusa u roku od godinu i po.
Upravo je Dragan Čović kao tadašnji generalni direktor javnosti predstavljao očekivanja od projekta.
Gotovo tri decenije kasnije, upravo taj dio snimka njegovi politički kritičari koriste za poređenje sa obećanjima koja je davao tokom kasnije političke karijere.
Od privrede do politike
Čović je u međuvremenu iz poslovnog svijeta prešao u sam vrh politike Bosne i Hercegovine i postao dugogodišnji predsjednik HDZ-a BiH i jedan od najutjecajnijih hrvatskih političara u zemlji.
Zbog toga arhivski snimak iz 1997. godine danas dobija potpuno drugačiji politički kontekst.
Njegovi kritičari pokušavaju napraviti paralelu između velikih ekonomskih planova koje je svojevremeno predstavljao u SOKO-u i političkih obećanja koja godinama daje kao lider HDZ-a BiH.
U njihovoj interpretaciji, mijenjale su se teme i funkcije, ali ne i način političkog djelovanja.
Jedna od glavnih tema Čovićeve politike posljednjih godina jeste izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i pitanje političkog predstavljanja Hrvata.
Kritičari upravo tu temu koriste za tvrdnju da Čović svojim biračima već dugo najavljuje rješavanje istog političkog problema, bez konačnog rezultata.
SOKO ponovo tema
Ime nekadašnjeg mostarskog industrijskog giganta istovremeno se godinama pojavljuje u političkim raspravama o Čovićevoj prošlosti.
Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić također je otvorio pitanje Čovićevog ranijeg djelovanja i aktivnosti ljudi iz njegovog političkog okruženja.
Među temama koje je problematizirao našao se upravo SOKO.
U kritikama se iznose teške tvrdnje o načinu upravljanja kompanijom, njenoj imovini i eventualnoj koristi koju su pojedinci imali tokom procesa kroz koje je nekadašnji gigant prolazio.
Takve navode ipak treba jasno odvojiti od pravno utvrđenih činjenica. Tvrdnje da je Čović prisvojio kompaniju, učestvovao u kriminalnim aktivnostima ili se nezakonito obogatio predstavljaju optužbe njegovih kritičara i ne mogu se predstavljati kao dokazana činjenica bez odgovarajućih pravosnažnih odluka.
Arhivski video sam po sebi također nije dokaz takvih tvrdnji.
On, međutim, dokumentuje kakvi su poslovni planovi javno predstavljani u vrijeme dok je Čović bio na čelu SOKO-a.
Stotinu autobusa
Upravo zbog toga ponovo je zanimljiva najava proizvodnje autobusa.
Projekat Eurobus Soko trebao je predstavljati novu poslovnu fazu mostarske kompanije, uz povezivanje sa partnerima iz Hrvatske i finansijsku podršku Glumine banke.
Najavljivano je korištenje kapaciteta koji su postojali u Mostaru i ponovno pokretanje ozbiljne industrijske proizvodnje.
Plan da u roku od godinu i po bude isporučeno stotinu autobusa pokazuje koliko su očekivanja bila velika.
Takve najave u poslijeratnoj Hercegovini imale su dodatnu težinu. Otvaranje proizvodnih pogona i novih radnih mjesta moglo je značiti egzistenciju za veliki broj porodica, posebno u trenutku kada se privreda pokušavala oporaviti od posljedica rata.
Zato arhivski snimci takvih obećanja imaju značaj i mnogo godina kasnije.
Kritičari ih sada koriste kako bi postavili pitanje šta se dogodilo sa tada predstavljenim planovima i koliko su građani na kraju imali koristi od projekata koji su najavljivani.
Decenije na vrhu
Čović je nakon perioda provedenog u privredi izgradio jednu od najdužih političkih karijera u Bosni i Hercegovini.
Obavljao je najviše državne i stranačke funkcije, uključujući funkciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a godinama se nalazi na čelu HDZ-a BiH.
Tokom tog perioda pitanje položaja Hrvata postalo je centralna tema njegove politike.
HDZ BiH insistira na izmjenama izbornog zakonodavstva uz obrazloženje da Hrvatima mora biti omogućeno legitimno političko predstavljanje, posebno prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u domove naroda.
Čovićevi politički protivnici, sa druge strane, tvrde da se isto pitanje godinama koristi za političku mobilizaciju hrvatskog biračkog tijela.
Upravo je zbog toga ponovo objavljeni snimak iz 1997. dobio naslov kojim se Čovića optužuje da već decenijama “prodaje maglu” Hrvatima.
Izborni zakon u fokusu
Poređenje između tadašnjih poslovnih obećanja i sadašnje politike prije svega predstavlja stav Čovićevih kritičara.
Njihova teza je da je nekada javnosti predstavljao ambiciozne industrijske projekte i najavljivao stotine autobusa i nova radna mjesta, dok se posljednjih godina u središtu njegovih poruka nalazi Izborni zakon.
To, naravno, ne znači da su poslovni projekat iz 1997. godine i današnji politički pregovori međusobno povezani.
Arhivski snimak ipak pruža zanimljiv pogled na početak javne karijere čovjeka koji će kasnije postati jedna od centralnih političkih figura u Bosni i Hercegovini.
Posebno je zanimljiv zbog činjenice da Čović gotovo tri decenije nakon tog priloga i dalje ima jednu od vodećih uloga u političkom životu zemlje.
Stari kadar, nova polemika
Video iz augusta 1997. godine tako je ponovo otvorio priču koja daleko prevazilazi projekat Eurobus Soko.
Za Čovićeve protivnike on predstavlja podsjetnik na velika obećanja iz perioda prije nego što je postao jedan od najmoćnijih političara među Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Za ozbiljnu procjenu poslovnih procesa u SOKO-u, vlasničkih odnosa i eventualne odgovornosti pojedinaca ipak su potrebni dokumenti i odluke nadležnih institucija, a ne samo političke tvrdnje i arhivski televizijski snimci.
Ono što video nesporno pokazuje jeste trenutak iz 1997. godine u kojem se govorilo o velikom projektu, proizvodnji za strana tržišta, zapošljavanju i isporuci stotinu autobusa.
Gotovo tri decenije kasnije, Dragan Čović više nije direktor koji pred kamerama predstavlja planove mostarske industrije, nego jedan od najdugovječnijih političkih lidera u Bosni i Hercegovini.
Zbog toga je stari kadar dobio potpuno novo značenje i postao sredstvo političkog obračuna. Njegovi kritičari sada ga koriste za poruku da se, prema njihovom mišljenju, obećanja mijenjaju, ali da građani i dalje predugo čekaju rezultate.
Pogledajte PRILOG!