U izvještaju o reviziji Kantona Sarajevo za 2023. godinu zabilježeni su detalji koji bacaju novo svjetlo na pitanja oko rekonstruisane tramvajske pruge i prateće infrastrukture. Ključna stvar koja se izdvaja jeste da za dio trase, uprkos završenim radovima, upotrebna dozvola nije bila ishodovana do kraja godine. Na ove navode nadovezuje se i šira dilema: ko je stvarno vlasnik infrastrukture, ko snosi odgovornost, te kako je uređen odnos između Ministarstva saobraćaja, Vlade Kantona Sarajevo i operatera javnog prevoza.
Ured za reviziju institucija u FBiH konstatovao je da su se problemi na projektu evidentirali još u toku 2023. godine, a posebno se spominju poteškoće u vezi s napajanjem električnom energijom. Upravo taj segment u praksi može značiti razliku između formalno završenih radova i infrastrukturnog objekta koji je u potpunosti spreman za upotrebu u skladu s propisima.
Šta je revizija zabilježila
Revizorski izvještaj navodi da su se dozvole pribavljale po općinama, a ne kao jedinstven dokument za cjelokupnu trasu. To je otvorilo niz pitanja u javnosti, jer se radi o linijskom objektu koji funkcioniše kao cjelina i koji se, u stvarnom životu, ne može “podijeliti” onako kako se dijele administrativne granice.
– Za dio trase pruge koji pripada Novom Sarajevu (dio lota 2 i dio lota 3) dobivena je upotrebna dozvola 10.11.2023. godine. Radovi na sekciji 5 (ulica Franca Lehara – kružni tok Željeznička stanica-lot 4) su okončani 20.11.2023. godine, ali upotrebna dozvola za dio trase koji prolazi kroz općine Novo Sarajevo i Centar nije ishodovana do kraja godine, s obzirom da su se na projektu javili određeni problemi u vezi napajanja strujom – rekao je Ured za reviziju institucija u FBiH.
Ovaj navod jasno sugeriše da su problemi s napajanjem strujom bili poznati i formalno registrovani još tada. Istovremeno, budući da revizija Ministarstva saobraćaja i Kantona Sarajevo nije rađena nakon 2023. godine, u ovom okviru nije moguće potvrditi da li je dozvola naknadno pribavljena, niti u kojem tačno trenutku. Zbog toga dio javnosti insistira na dodatnim provjerama i potpunijoj dokumentaciji, jer se pitanja sigurnosti i zakonitosti ne smiju svoditi na pretpostavke.
Dozvole po općinama, pruga kao cjelina
Posebno je značajno što revizija ukazuje na praksu da se upotrebne dozvole ne izdaju za cijelu trasu odjednom. U administrativnom smislu, to može djelovati kao “praktično rješenje”, ali u infrastrukturnom smislu stvara rizik nejasnoća: da li je cjelokupan sistem napajanja i kontaktne mreže tretiran kao jedan sistem ili kao skup odvojenih segmenata? Kod tramvajske infrastrukture, upravo su kontaktna mreža, napojni kablovi i podstanice elementi koji moraju raditi sinhronizovano.
Ako je jedan segment formalno “završen”, a drugi nema dozvolu zbog napajanja, tada se postavlja pitanje u kakvom režimu je sistem funkcionisao i ko je odgovoran za eventualne posljedice. I najmanja sumnja na “polovično rješenje” proizvodi nepovjerenje, a nepovjerenje se najbrže širi kada je riječ o javnim projektima i novcu građana.
Sporazum s GRAS-om i ko je operater
Revizori su zabilježili i da je Ministarstvo sa KJKP “Gras” zaključilo sporazum kojim se operateru daje saglasnost da koristi prugu.
– Ministarstvo je sa KJKP “Gras” zaključilo 29.09.2022. godine Sporazum, kojim je KJKP “GRAS” kao operatoru data suglasnost da koristi tramvajsku prugu za vožnju tramvaja – rekao je Ured za reviziju institucija u FBiH.
Ova rečenica, iako zvuči tehnički, u suštini otvara ključno pitanje: koristiti ne znači i posjedovati. U praksi, to znači da operater može upravljati vožnjom, organizacijom linija i svakodnevnim radom, ali vlasništvo i investicioni teret ostaju na drugom nivou.
Šta zakon kaže da je tramvajska infrastruktura
Kako bi se razumjelo šta sve spada u tramvajsku infrastrukturu, navodi se definicija iz Zakona o javnom prijevozu putnika u Kantonu Sarajevo.
– oo) “tramvajska infrastruktura” sastoji se od tramvajskih stajališta, pruge i postrojenja koja pripadaju tramvajskoj pruzi, uključujući elektrovučne podstanice, kontaktnu mrežu sa nosačima i pripadajućim napojnim kablovima – rekao je Zakon o javnom prijevozu putnika u Kantonu Sarajevo.
Ovdje je važno uočiti da infrastruktura nije samo šina i asfaltni pojas, nego kompletan elektro i sigurnosni sistem. Upravo zbog toga pitanje napajanja strujom nije “usputni problem”, nego centralna tehnička i pravna stavka.
Posebni uslovi i odgovornost vlasnika
Zakon propisuje i posebne uslove za operatera, ali i odgovornost vlasnika infrastrukture.
– (Posebni uvjeti za operatera) b) da na teritoriji Kantona raspolaže potrebnom infrastrukturom za kvalitetno obavljanje prijevoza, parkiranja i održavanje vozila, u skladu sa članom 31. stav (1) tačka b) ovog zakona – rekao je Zakon o javnom prijevozu putnika u Kantonu Sarajevo.
– (Odgovornost vlasnika infrastrukture i objekata) (1) Vlasnik infrastrukture i objekata na tramvajskoj i trolejbuskoj mreži linija odgovoran je za održavanje kolosijeka i kontaktne mreže u sigurnom i voznom stanju, te postavljanje i održavanje stajališnih oznaka i nadstrešnica. – rekao je Zakon o javnom prijevozu putnika u Kantonu Sarajevo.
Iz ovih odredbi proizlazi ono što mnogi u raspravama naglašavaju: ako operater nije vlasnik, onda ključna odgovornost za stanje kolosijeka i kontaktne mreže leži na vlasniku infrastrukture, odnosno institucijama koje su investitor i formalni titular.
Trolejbusi i model “korištenja bez vlasništva”
Revizija je zabilježila i model po kojem se vozila daju na korištenje bez naknade.
– Trolejbusi su na korištenje dati KJKP “Gradski saobraćaj” d.o.o Sarajevo bez naknade o čemu je zaključen ugovor i pet aneksa. – rekao je Ured za reviziju institucija u FBiH.
Ovakav model, prema tumačenjima, znači da operater upravlja vozilima, ali se ona ne vode kao njegova osnovna sredstva. To dalje otvara pitanje bilansne slike, odgovornosti za amortizaciju, planiranja održavanja i dugoročnih obaveza. U praksi, građane najviše zanima jednostavno: ko plaća, ko popravlja i ko odgovara kad nešto ne funkcioniše.
Definicija trolejbuske infrastrukture
Zakon definiše i trolejbusku infrastrukturu, na sličan način kao tramvajsku.
– ss) “trolejbuska infrastruktura” sastoji se od trolejbuskih stajališta i postrojenja koja pripadaju trolejbuskoj trasi, uključujući elektrovučne podstanice, kontaktnu mrežu sa nosačima i pripadajućim napojnim kablovima – rekao je Zakon o javnom prijevozu putnika u Kantonu Sarajevo.
Time se dodatno potvrđuje obrazac: investicije u mrežu i napajanje nisu sporedne, nego temelj sistema. Ako se projekti grade tako da je vlasništvo kod Vlade Kantona Sarajevo odnosno Ministarstva saobraćaja, a operater dobija pravo korištenja, onda se mora do kraja jasno definisati lanac odgovornosti, posebno kada se pojave “problemi u vezi napajanja strujom”.
Pravilnik i vlasništvo nad prugom
U međuvremenu je usvojen i pravilnik koji detaljnije opisuje šta čini prugu i na šta se propisi odnose.
– (1) Prugu sačinjavaju gornji i donji stroj, svi objekti i postrojenja na pruzi, oprema pruge, pružni pojas, zemljište, sve zgrade tramvajske pruge na pruzi sa zemljištem koje je uz te zgrade. (4) Elementi gornjeg stroja su: šine, kolosiječni pribor, pragovi, zastor, betonske i kamene podloge, sitna i krupna granitna kocka i asfalt. (1) Odredbe ovog Pravilnika odnose se na postojeću tramvajsku prugu kao i svaku novoprojektovanu prugu (u daljem tekstu: pruga). – rekao je Pravilnik za projektovanje, građenje i održavanje tramvajske pruge u Kantonu Sarajevo.
Ovo praktično znači da se pruga tretira kao širok sklop elemenata, pa i kao imovina koja se ne svodi samo na “šine”. Zbog toga se i pitanje vlasništva, upravljanja i dozvola ne može posmatrati parcijalno.
Ključno pitanje odgovornosti
Zaključno, ostaje pitanje zbog čega je izabran model prema kojem GRAS ostaje operater bez vlasništva nad novonabavljenim vozilima, prugom i ključnim infrastrukturnim segmentima. Obrazloženje koje se često spominje u javnim raspravama jeste želja da se izbjegne opterećivanje imovine GRAS-a i osigura stabilniji sistem javnog prevoza. Ipak, takav pristup istovremeno može proizvesti sivu zonu u kojoj se građani pitaju ko je nadležan kada dođe do problema, kašnjenja ili manjkave dokumentacije.
Upravo zato je navod revizije o neishodovanoj upotrebnoj dozvoli za dio trase, uz spominjanje problema s napajanjem, postao centralna tačka interesovanja. Jer kad se priča o infrastrukturi koja služi hiljadama ljudi, nije dovoljno da “radovi budu okončani”, mora biti jasno i da je sve papitološki i tehnički zatvoreno kako treba.
