Dok se u javnosti raspravlja o milionskim iznosima izdvojenim za lobiranje Milorada Dodika, iz Washingtona stižu upozorenja o stvarnim ciljevima tih aktivnosti i mogućim pravnim posljedicama za njihove organizatore. Dugogodišnji dopisnik Federalne televizije iz Sjedinjenih Američkih Država Ivica Puljić iznio je niz ozbiljnih tvrdnji o angažmanu kanadske kompanije Dickens & Madson, njenim političkim vezama i dokumentaciji koja, prema njegovim riječima, pokazuje da se lobira za nezavisnost Republike Srpske.
U središtu njegovog istupa nalazi se ugovor koji je u septembru 2025. godine potpisao Mladen Filipović, predstavnik Republike Srpske u Beču i saradnik Milorada Dodika. Puljić tvrdi da je dokumentacija dostavljena američkom Ministarstvu pravosuđa posebno značajna jer otkriva političke ciljeve zbog kojih je angažovana kompanija sa sjedištem u Montrealu.
Sporni ugovor
Puljić je naveo da je kompanija Dickens & Madson, koju vodi Ari Ben-Menashe, angažovana za aktivnosti koje se ne odnose samo na političko predstavljanje Republike Srpske, nego i na zagovaranje njenog otcjepljenja od Bosne i Hercegovine.
– U američkom Ministarstvu pravosuđa potvrđeno je da je kanadska lobistička kompanija Dickens & Madson, sa sjedištem u Montrealu, koju vodi bivši izraelski obavještajac Ari Ben-Menashe, angažovana za lobiranje u korist secesije i nezavisnosti entiteta RS od Bosne i Hercegovine – naveo je Puljić.
Prema njegovim riječima, ugovor predviđa isplatu ukupno četiri miliona dolara, raspoređenih u dvije tranše. Puljić smatra da bi sadržaj takvog angažmana morao biti predmet ozbiljnog pravnog preispitivanja, posebno zbog ustavnog položaja Republike Srpske kao entiteta unutar Bosne i Hercegovine.
– Taj ugovor plaća četiri miliona dolara u dva navrata. Dakle, dva plus dva. U načelu, to znači da je zapravo prekršen zakon jer se u ovom lobiranju traži i secesija – rekao je.
Ipak, postojanje ugovora s takvim političkim ciljevima ne predstavlja samo po sebi sudsku potvrdu krivičnog djela. Eventualnu odgovornost potpisnika i drugih uključenih osoba morale bi utvrditi nadležne institucije na osnovu zakona i prikupljenih dokaza.
Tvrdnje o Saudijskoj Arabiji
Posebnu pažnju Puljić je posvetio navodima lobističke kompanije o mogućoj podršci Saudijske Arabije i Izraela nezavisnosti Republike Srpske. Upozorio je da takve informacije treba posmatrati kao tvrdnje Dodikovog lobiste, a ne kao potvrđene stavove vlasti tih država.
– To su, morate razumjeti, tvrdnje Dodikovog lobiste i ne treba odmah nasjedati na čudnu izjavu da Saudijska Arabija ima interes da RS bude nezavisna. Saudijska Arabija nikada nije pokazala takav interes. To je samo prljava igra Dodikovog lobiste – kazao je Puljić.
Njegovo upozorenje odnosi se na razliku između onoga što lobisti predstavljaju kao rezultat svojih aktivnosti i stvarnih diplomatskih odluka drugih država. U dostupnom izvornom tekstu nema zvanične potvrde saudijskih ili izraelskih vlasti da podržavaju otcjepljenje Republike Srpske.
Pitanje odgovornosti Ambasade
Puljić je otvorio i pitanje postupanja diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u Washingtonu. Smatra da su nadležne institucije trebale ranije reagovati na informacije o lobističkim aktivnostima čiji je cilj, prema njegovom tumačenju, promjena međunarodno priznatih granica države.
– Ja sam onda pitao zašto Ambasada Bosne i Hercegovine u Washingtonu nije reagovala prije godinu dana, kada se vidjelo da je krajnji cilj lobiranja otcjepljenje entiteta RS od Bosne i Hercegovine. Koliko znam, nije bilo reakcija ni akcija iz Ambasade – istakao je.
Ovim riječima Puljić je doveo u pitanje pravovremenost diplomatskog djelovanja, ali je istovremeno naglasio da govori na osnovu informacija kojima raspolaže. Njegova izjava ne potvrđuje da Ambasada nije preduzimala nikakve aktivnosti, već otvara pitanje kakvi su koraci eventualno poduzeti i jesu li o njima obaviještene nadležne državne institucije.
Veze sa Trumpovim saradnicima
Govoreći o ukidanju američkih sankcija Dodiku i drugim zvaničnicima, Puljić je izdvojio Paula Manaforta i Chrisa LaCivitu kao osobe koje su, prema njegovoj ocjeni, imale značajnu ulogu u tom procesu.
– Za skidanje sankcija Dodiku i drugima najzaslužniji su, još jednom, presuđeni kriminalac i ruski lobist Paul Manafort, zatim Chris LaCivita, konsultant blizak Trumpu, a još više blizak Trumpovoj šefici kabineta Susie Wiles, koja je desna ruka američkog predsjednika – kazao je.
Puljić je kritikovao i objašnjenja američke administracije prema kojima je ukidanje sankcija doprinijelo stabilizaciji političkih prilika u Bosni i Hercegovini. Takvu ocjenu smatra problematičnom u kontekstu informacija o nastavku lobiranja za secesionističke ciljeve.
– Treba se opet pitati jesu li ljudi u State Departmentu, koji predstavljaju izvršnu vlast, zlonamjerni, nepripremljeni, potkupljeni ili su nesposobne neznalice kada kažu da je skidanje sankcija Dodiku doprinijelo stabilizaciji situacije u Bosni i Hercegovini – rekao je Puljić.
Njegove riječi predstavljaju oštru kritiku američke politike, ali ne i dokaz da su zvaničnici State Departmenta postupali nezakonito ili pod nečijim nedopuštenim utjecajem. Puljić smatra da se postepeno otkriva sve više političkih veza i kontakata koji zahtijevaju dodatnu pažnju.
Kontroverzni lobista
Značajan dio Puljićevog istupa odnosio se na biografiju Arija Ben-Menashea, čovjeka koji stoji iza kompanije Dickens & Madson. Puljić ga je povezao sa nizom kontroverznih međunarodnih aktivnosti, uključujući obavještajne operacije, trgovinu oružjem i kontakte sa autoritarnim režimima.
– Angažovanjem kompanije Dickens & Madson, RS, a time i Bosna i Hercegovina, ušli su u zonu sumraka, u svijet špijunaže, prevrata, državnih udara, prodaje oružja, vojnih hunti, nasilja i kriminala. Vlasnik te kompanije, Ari Ben-Menashe, pravi je čovjek za prljave poslove – ocijenio je Puljić.
Prema Puljićevim tvrdnjama, Ben-Menashe je bio povezan s aferom Iran-Contra i tajnom trgovinom izraelskim oružjem. Spomenuo je i njegove navodne informacije o izraelskom nuklearnom programu te ranijim obavještajnim aktivnostima, naglašavajući da je riječ o osobi s dugom historijom kontroverznih međunarodnih kontakata.
– To je priča o čovjeku koji je nadzirao oko milijardu i stotine miliona dolara u tajnim fondovima CIA-e i izraelske obavještajne službe. Radio je s diktatorima u Zimbabveu, Sudanu i Mjanmaru – rekao je Puljić.
Puljić se osvrnuo i na tvrdnje o Jeffreyju Epsteinu, naglašavajući da je upravo Ben-Menashe jedan od izvora na koje se pozivaju autori koji pišu o njegovim navodnim obavještajnim vezama.
– Ben-Menashe je primarni izvor na koji se pozivaju autori i novinari koji tvrde da je osuđeni seksualni prijestupnik Jeffrey Epstein, kojeg se povezuje s predsjednikom Trumpom, radio kao saradnik i špijun izraelske obavještajne službe Mossad – naveo je.
Takvi navodi nisu potvrda da je Epstein radio za Mossad. Puljić ih je spomenuo u kontekstu ranijih tvrdnji i javnih istupa vlasnika lobističke kompanije angažovane za interese Republike Srpske.
Mogući pravni koraci
Puljić smatra da bi nadležne institucije trebale ozbiljno razmotriti mogućnost pokretanja pravnih postupaka zbog aktivnosti usmjerenih na otcjepljenje Republike Srpske. Prema njegovoj ocjeni, pitanje odgovornosti ne mora biti ograničeno samo na Bosnu i Hercegovinu, već bi se moglo razmatrati i u državama u kojima su lobistički poslovi ugovarani ili provođeni.
– Njihov krajnji cilj je otcjepljenje tog entiteta od matične države, što je protivzakonito. Šta se sada može učiniti? Mogu se podići optužnice protiv Filipovića, kompletnog čelništva Republike Srpske, kao i protiv Arija Ben-Menashea, i to ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama – rekao je.
Mogućnost podizanja optužnica, međutim, zavisi od konkretnih dokaza, nadležnosti pravosudnih organa i ispunjenosti zakonskih uslova u svakoj državi. Puljićev poziv predstavlja prijedlog za institucionalno djelovanje, a ne informaciju da su takvi postupci već pokrenuti.
Naglasio je i potrebu angažovanja stručnih pravnih timova koji bi analizirali ugovore, finansijske transakcije i aktivnosti lobista. Smatra da bi takav pristup omogućio ozbiljnije razmatranje mogućih pravnih posljedica.
– Treba angažovati vrhunske advokate, treba biti uporan, jer sve što je Ben-Menashe dotakao, nakon prevrtanja u rukama velikog novca, velikih skandala, ponekad i vjerovatno nasilja velikih razmjera, okončano je u pepelu – kazao je Puljić.
Na kraju je poručio da cijeli slučaj, zbog brojnih političkih kontakata, milionskih ugovora i kontroverzi koje prate angažovane osobe, podsjeća na zaplet kakav se obično viđa u filmovima.
– Iako ovo podsjeća na filmski scenarij, treba kazati da je život uvijek jači od filma, kako mi je davno rekao dobar prijatelj, čuveni sarajevski režiser i producent – zaključio je Puljić.
Njegov istup ponovo je otvorio pitanja stvarnih ciljeva lobiranja Republike Srpske, odgovornosti za trošenje javnog novca i mogućnosti pravnog djelovanja protiv aktivnosti usmjerenih na secesiju. Hoće li nadležne institucije pokrenuti konkretne postupke, ostaje otvoreno, ali dokumentacija o lobističkim ugovorima i dalje predstavlja važan predmet javne i institucionalne rasprave.