Diplomatski potez Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama izazvao je niz reakcija i otvorio osjetljivo pitanje funkcioniranja državne vanjske politike. Nakon što je rezolucija o osudi napada Irana na zemlje Zaljeva dobila široku podršku u međunarodnoj zajednici, u Sarajevu je počela rasprava o tome kako je donesena odluka da se Bosna i Hercegovina pridruži grupi od 135 država koje su kosponzorisale dokument. Iako se na prvi pogled radi o rutinskom diplomatskom potezu, način na koji je odluka donesena pokrenuo je polemike o procedurama, nadležnostima i odnosima unutar državnih institucija.
Rezolucija je izazvala veliku pažnju jer se odnosi na sukob koji već duže vrijeme potresa Bliski istok i utiče na sigurnosne i političke odnose širom svijeta. Dokument je pokrenut na inicijativu više arapskih država koje su željele poslati jasnu poruku osude napada Irana na zemlje Zaljeva. Međutim, način na koji su formulacije u rezoluciji postavljene izazvao je dodatne reakcije jer nisu obuhvaćeni svi aspekti sukoba.
Diplomatska dilema
U središtu rasprave u Bosni i Hercegovini našla se odluka ambasadora BiH pri Ujedinjenim nacijama Zlatka Lagumdžije da država bude kosponzor rezolucije. Prema dostupnim informacijama, ambasador je postupio na osnovu instrukcija Ministarstva vanjskih poslova. Ipak, formalna saglasnost Predsjedništva BiH, koje je prema Ustavu nadležno za vođenje vanjske politike, nije donesena prije nego što je odluka proslijeđena u UN.
Ova situacija otvorila je pitanje institucionalne koordinacije, ali i načina na koji se u praksi donose odluke kada je riječ o međunarodnim inicijativama. U političkim krugovima pojavile su se različite interpretacije, jedni smatraju da je riječ o uobičajenoj diplomatskoj proceduri, dok drugi tvrde da je time zaobiđena ključna državna institucija.
Dvije rezolucije
U samim Ujedinjenim nacijama situacija je bila dodatno složena jer su se u isto vrijeme pojavila dva različita prijedloga rezolucije. Jedan su pokrenule arapske države, dok je drugi predložila Rusija.
– Rusija je istog dana predložila kratki protiv nacrt koji nije uspio prikupiti devet pozitivnih glasova. Pozvala je sve strane da odmah prekinu svoje vojne aktivnosti i suzdrže se u daljnje eskalacije na Bliskom Istoku i šire. – rekao je Puljić.
Ovaj prijedlog nije dobio potrebnu podršku u Vijeću sigurnosti, što je još jednom pokazalo koliko su međunarodni stavovi podijeljeni kada je riječ o sukobima na Bliskom istoku.
Sa druge strane, rezolucija arapskih država izazvala je reakcije zbog sadržaja i načina na koji je sukob predstavljen.
– Što se tiče rezolucije arapskih zemalja, ona nije osudila napade Amerike i Izraela na Iran. – rekao je Puljić.
Selektivni pristup
U diplomatskim krugovima posebno se raspravljalo o tome šta sve nije spomenuto u dokumentu. Prema ocjenama pojedinih analitičara, rezolucija je selektivno pristupila sukobu, fokusirajući se samo na dio događaja.
– Ali isto tako se ne spominje iranski napad na Izrael, jedino iranski napadi na okolne arapske zemlje. – rekao je Puljić.
Ovakav pristup dodatno je zakomplikovao raspravu u međunarodnim institucijama, jer se postavilo pitanje da li dokument daje potpunu sliku događaja na terenu.
Glasanje u vijeću
Raspored glasova oko ruskog nacrta rezolucije pokazao je koliko su stavovi velikih sila udaljeni.
– Kina, Pakistan i Somalija su se pridružili Rusiji glasajući za ruski nacrt rezolucije, dok su Amerikanci i Latvija glasale protiv, preostali devet članica vijeća se suzdržalo. – rekao je Puljić.
Takav rezultat glasanja jasno pokazuje duboke političke podjele koje postoje u međunarodnoj zajednici kada je riječ o rješavanju konflikata na Bliskom istoku.
Nepomenuti početak
U raspravama je posebno naglašeno da ni jedan od prijedloga rezolucija nije spomenuo određene događaje koji su prethodili eskalaciji sukoba.
– Međutim, ne spominje se uloga SAD-a ili Izraela ni u jednu od tih rezolucija u započinjanju rata zajedničkim napadom na Teheran, glavni grad Irana, 28. februara. – rekao je Puljić.
Ovakav pristup dodatno je potaknuo rasprave o tome da li su međunarodne institucije spremne otvoreno govoriti o svim aspektima sukoba.
Politička pitanja
U Bosni i Hercegovini, međutim, fokus rasprave nije ostao samo na međunarodnoj politici već se brzo prebacio i na unutrašnje političke odnose.
– To su političke igre očigledno poprilično razvijene u Sarajevu. – rekao je Puljić.
On je posebno problematizirao poteze pojedinih članova Predsjedništva BiH, postavljajući pitanje zašto su reakcije došle tek u posljednjem trenutku.
– Zbog čega je Željka Cvijanović tražila hitnu sjednicu Predsjedništva deset sati prije zasjedanja Vijeća sigurnosti, a znala je nekoliko dana prije toga da Emirati žele to sve pokrenuti preko Bahreina, koji su članica Vijeća sigurnosti. – rekao je Puljić.
U isto vrijeme otvoreno je i pitanje zašto sjednica Predsjedništva nije sazvana ranije.
– Pitanje je, zbog čega je Željko Komšić zakazao sjednicu Predsjedništva za sutradan, dan nakon sjednice Vijeća sigurnosti. Kakav je efekat od toga? Ako protokol nije dopuštao, mogla se sazvati telefonska sjednica. – rekao je Puljić.
Uloga arapskih zemalja
U cijeloj priči važno mjesto imaju i arapske države koje su pokrenule inicijativu za rezoluciju. Prema Puljićevim riječima, neke od tih zemalja ranije su imale važnu ulogu u međunarodnim inicijativama vezanim za Bosnu i Hercegovinu.
– Ovo je važno. Bahrein, član Vijeća sigurnosti i Emirati bili su suzdržani oko rezolucije o Srebrenici prije dvije godine, ali Katar, Saudijska Arabija, Jordan i Kuvajt bili su od velike pomoći da Rezolucija o Srebreničkom genocidu bude usvojena na glavnoj skupštini. – rekao je Puljić.
Istovremeno je podsjetio da te zemlje trenutno pružaju podršku građanima Bosne i Hercegovine koji se nalaze u kriznim područjima.
– Sve te zemlje sada, trenutačno, pomažu da se bh. građani izvuku iz opasnih područja upravo zbog napada koji izvodi Iran. – rekao je Puljić.
Široka podrška
Kada je riječ o broju država koje su stale iza rezolucije, Puljić je naglasio da je riječ o veoma širokom međunarodnom konsenzusu.
– Ko je sve među 135 zemalja koji su kosponzori? Kompletna Evropska unija, kompletan NATO savez, sve balkanske zemlje, većina islamskih zemalja i većina arapskih zemalja. – rekao je Puljić.
Uprkos tome, pojedine države odlučile su da ne podrže dokument.
– Rezoluciju, arapsku rezoluciju, nisu podržali, između ostalih, Sjeverna Koreja, Kuba, Bjelorusija, Rusija, Nikaragva, te Izrael koji je bio nezadovoljan jer nisu spomenuti iranski napadi na Izrael. – rekao je Puljić.
Razlozi podrške
Prema njegovim riječima, odluka Bosne i Hercegovine da se pridruži kosponzorima uklapa se u dosadašnju praksu praćenja evropskih stavova u međunarodnoj politici.
– Bosna i Hercegovina i druge balkanske zemlje obično prate Evropsku uniju, osim Srbije kada su u pitanju neke odluke. – rekao je Puljić.
On tvrdi da procedura koja je korištena nije neuobičajena u diplomatskoj praksi.
– Nalog da BiH bude kosponzor dalo je Ministarstvo vanjskih poslova, o tome postoji dokument. – rekao je Puljić.
Na kraju je podsjetio da Predsjedništvo u brojnim sličnim situacijama nije donosilo formalne odluke.
– Nakon konsultacija s misijom Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima, kao i mnogo puta ranije, na primjer oko Srebrenice, Gaze, Palestine, Ukrajine, ni u jednom od tih slučajeva odluke nije donosilo Predsjedništvo jer ne bi se ništa postiglo. – rekao je Puljić.
Zaključak priče
Cijela situacija ponovo je otvorila raspravu o načinu funkcioniranja vanjske politike Bosne i Hercegovine i odnosima između institucija koje su zadužene za donošenje takvih odluka.
– To su fakti, to su pitanje, zaključak donesite sami. – rekao je Puljić.