Nova politička polemika otvorena je nakon što je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić odbacio ideju Željka Komšića o okupljanju prodržavnih stranaka poslije izbora. Miro Lazović, ratni član Predsjedništva Republike BiH, prvi predsjednik Skupštine Republike BiH i kandidat Demokratske fronte za Parlament BiH, poručio je da ga je Nikšićev nastup iznenadio i ocijenio da takav odnos prema Komšićevoj inicijativi nije ni državnički ni socijaldemokratski.
Spor oko okupljanja
U središtu političke rasprave nalazi se Komšićeva ideja da se nakon izbora okupe političke stranke koje on označava kao prodržavne. Prema Komšićevom obrazloženju, cilj takvog političkog povezivanja bio bi zajednički odgovor na politike za koje smatra da vode ka daljnjim etničkim podjelama ili slabljenju Bosne i Hercegovine.
Nikšić je odbacio takav koncept, naglašavajući da SDP ima vlastitu političku platformu i ambiciju da učestvuje u formiranju vlasti na svim nivoima.
Njegov odnos prema Komšićevom prijedlogu izazvao je reakciju Lazovića, koji smatra da pitanje zaštite državnih interesa treba biti iznad međustranačkih razlika.
– Iznenađen sam nastupom Nermina Nikšića na predizbornom skupu u kojem napada poziv Željka Komšića da se nakon izbora okupe prodržavne stranke u odbrani BiH od politika koje bi da je etnički dijele i cijepaju dovodeći u pitanje njenu budućnost – rekao je Lazović.
Time je jasno pokazao da Nikšićevo odbijanje Komšićeve inicijative ne posmatra samo kao uobičajeno predizborno neslaganje između SDP-a i Demokratske fronte.
Kritika lidera SDP-a
Lazović smatra da je u pitanju i odnos SDP-a prema političkoj tradiciji na kojoj je ova stranka gradila svoj identitet.
Posebno problematizira Nikšićev nastup kao lidera stranke koja se predstavlja kao socijaldemokratska i multietnička politička organizacija.
Prema njegovom viđenju, SDP bi upravo u situacijama kada se otvaraju pitanja budućnosti i ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine trebao biti među političkim snagama koje će insistirati na očuvanju države i jednakim pravima građana na cijeloj njenoj teritoriji.
– On je kompromitacija istinske ideje SDP-a koji u najtežim trenucima uvijek treba stajati uz BiH. U frontu s onim partijama kojima je odbrana države prioritet i kojima je cilj njena izgradnja kao države punih ljudskih prava i sloboda na cijelom prostoru – ističe Lazović.
Riječ je o Lazovićevoj političkoj ocjeni Nikšićevog poteza i njegovog odnosa prema ideji koju je predstavio Komšić.
Nikšić, s druge strane, odbacivanje prijedloga može obrazlagati vlastitim političkim konceptom i strategijom SDP-a, što pokazuje da među strankama koje se pozivaju na građansku i državotvornu politiku postoje ozbiljne razlike oko načina budućeg formiranja vlasti.
Povratak u 1992.
Lazović je u svojoj reakciji poseban naglasak stavio na 1992. godinu i tadašnje rukovodstvo SDP-a.
Njegova poruka ima dodatnu političku težinu zbog činjenice da je i sam bio dio tadašnjih političkih procesa. Lazović je tokom rata obavljao funkciju predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i učestvovao u političkom životu države u jednom od njenih najtežih perioda.
Zbog toga sadašnje rukovodstvo SDP-a pokušava podsjetiti na odluke koje su njegovi prethodnici donosili početkom rata.
Prema Lazovićevom tumačenju, tada nije postojala dilema da se političke razlike moraju ostaviti po strani kada je riječ o odbrani Bosne i Hercegovine.
On smatra da bi isti princip trebao vrijediti i u savremenim okolnostima, iako su današnje političke prilike bitno drugačije od ratnih okolnosti iz 1992. godine.
Njegovo pozivanje na taj period prvenstveno predstavlja političku poruku o kontinuitetu ideje SDP-a kakvu Lazović smatra izvornom.
Različite strategije
Sukob između Lazovićevog i Nikšićevog pristupa pokazuje i dublju razliku koja postoji među političkim strankama sa sjedištem u Federaciji BiH.
Jedno pitanje jeste postoji li zajednički interes za očuvanje teritorijalnog integriteta, suvereniteta i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine, dok je drugo pitanje na koji način političke stranke žele ostvarivati te ciljeve i s kim su spremne formirati vlast.
Komšićeva ideja polazi od potrebe za širim okupljanjem stranaka koje sebe smatraju prodržavnim.
Nikšić, međutim, ne prihvata da takvo okupljanje automatski predstavlja najbolji model buduće vlasti. SDP na izbore izlazi sa sopstvenim programom i političkom strategijom, a njegovo rukovodstvo želi rezultat koji bi stranci omogućio snažnu ulogu u formiranju vlasti.
Upravo ta razlika sada je prerasla u otvorenu političku polemiku.
Odbrana države
Lazović smatra da bi u određenim pitanjima stranačke kalkulacije morale biti stavljene u drugi plan.
Njegova argumentacija zasniva se na procjeni da u Bosni i Hercegovini i dalje postoje političke snage koje zagovaraju daljnju etničku podjelu zemlje ili poteze koji bi mogli oslabiti državne institucije.
Komšić je svoju inicijativu također obrazlagao potrebom zajedničkog djelovanja protiv politika za koje smatra da rade na razgradnji Bosne i Hercegovine.
Takve ocjene predstavljaju političke stavove Komšića i Lazovića. Konkretne politike pojedinih stranaka i njihov odnos prema ustavnom uređenju države potrebno je procjenjivati prema njihovim programima, javnim izjavama i institucionalnim potezima.
Lazović, međutim, smatra da postoji dovoljno razloga da stranke koje dijele određene stavove o budućnosti Bosne i Hercegovine razgovaraju o zajedničkom nastupu nakon izbora.
Socijaldemokratska tradicija
Posebno je zanimljivo što Lazović kritiku Nikšića ne zasniva samo na odnosu prema državi već i na socijaldemokratskoj tradiciji SDP-a.
Za njega socijaldemokratija u bosanskohercegovačkim okolnostima podrazumijeva političku borbu za državu u kojoj će ljudska prava i slobode biti jednako zaštićeni na cijeloj teritoriji.
Zbog toga smatra da SDP ne bi trebao unaprijed odbacivati politički front stranaka koje imaju takav cilj.
Sa druge strane, rukovodstvo SDP-a može zastupati stav da se isti politički ciljevi ne moraju ostvarivati kroz blok koji predlaže Komšić, nego kroz drugačiju parlamentarnu većinu i vlastitu političku platformu.
Upravo tu se nalazi suština sadašnjeg spora.
Nije riječ samo o tome ko je više ili manje “prodržavan”, već o različitim strategijama za formiranje vlasti i odnosima između stranaka nakon izbora.
Lazovićev poziv
Lazović je svoju reakciju završio direktnim pozivom predsjedniku SDP-a.
– Pozivam lidera SDP-a da bude na nivou tadašnjeg rukovodstva SDP-a – zaključio je Lazović.
Tom porukom pokušao je napraviti jasnu paralelu između sadašnjeg rukovodstva stranke i generacije koja je SDP vodila u periodu početka rata.
Za Lazovića je ključna pouka tog vremena da u trenucima kada se postavi pitanje opstanka i budućnosti Bosne i Hercegovine ne bi trebalo biti dileme oko političkog svrstavanja uz institucije države.
Nikšićevo odbijanje Komšićeve inicijative zato vidi kao udaljavanje od političke tradicije koju pripisuje nekadašnjem SDP-u.
Predizborna polemika
Cijela rasprava odvija se u vrijeme izborne kampanje, kada političke stranke pokušavaju što jasnije napraviti razliku između vlastitih programa i svojih konkurenata.
SDP i DF dijele dio biračkog prostora, ali su njihovi međusobni odnosi godinama obilježeni i saradnjom i ozbiljnim političkim sukobima.
Komšićev prijedlog zato nije samo pitanje odnosa prema državi. On otvara i pitanje budućih koalicija, sastava vlasti i raspodjele političke odgovornosti nakon izbora.
Lazović želi da se razgovor prvenstveno vodi oko zajedničke odbrane državnih interesa, dok Nikšić ne prihvata da se taj cilj nužno mora ostvariti kroz politički model koji predlaže lider DF-a.
Odluka poslije izbora
Konačan odnos političkih snaga ipak će zavisiti od rezultata izbora i parlamentarne većine koja nakon njih bude mogla biti formirana.
Tek tada će postati jasno da li postoji prostor za šire okupljanje stranaka oko određenih državnih pitanja ili će prevladati drugačiji model političkih savezništava.
Lazović je svoj stav već jasno iznio. Smatra da SDP, kao stranka s dugom socijaldemokratskom tradicijom, ne bi trebao odbacivati ideju zajedničkog djelovanja sa strankama kojima je, prema njegovim riječima, odbrana Bosne i Hercegovine prioritet.
Njegova kritika Nermina Nikšića zato nije ostala samo na neslaganju oko jedne predizborne izjave. Pretvorila se u pitanje kakvu političku ulogu SDP treba imati kada se raspravlja o budućnosti Bosne i Hercegovine i da li sadašnje rukovodstvo slijedi principe koje Lazović vezuje za rukovodstvo stranke iz 1992. godine.