Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini godinama je predmet političkih sporova, a Max Primorac, viši naučni saradnik američke fondacije The Heritage Foundation i osoba poznata po stavovima bliskim politici predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, sada je iznio niz teških kritika na račun bh. zvaničnika. Na njegovom udaru našli su se ambasador BiH u Washingtonu Sven Alkalaj, član Predsjedništva BiH Željko Komšić i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, za koje smatra da su svojim djelovanjem nanijeli ozbiljnu štetu političkom ugledu Hrvata u BiH.
Posjeta Washingtonu
Primorac je svoje ocjene iznio komentarišući posjetu hrvatske političke delegacije iz Bosne i Hercegovine Washingtonu, kojoj pridaje mnogo veći značaj od uobičajene diplomatske aktivnosti. Prema njegovom viđenju, riječ je o važnom trenutku u pokušaju hrvatskih predstavnika iz BiH da direktnije predstave svoje političke stavove američkim zvaničnicima.
Delegaciju je predvodila potpredsjednica HDZ-a BiH i zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Darijana Filipović, a među članovima delegacije bio je i ministar pravde BiH Davor Bunoza.
Tokom boravka u američkoj prijestolnici održani su sastanci sa zvaničnicima Ministarstva energetike SAD, kao i predstavnicima zaduženim za multilateralnu saradnju te evropska i evroazijska pitanja.
Jedna od centralnih tema razgovora bila je Južna plinska interkonekcija, projekat koji bi Bosnu i Hercegovinu trebao povezati sa hrvatskim plinskim sistemom i LNG terminalom na Krku. Razgovaralo se i o američkim investicijama u energetskom sektoru, sigurnosti snabdijevanja energentima i razvoju infrastrukture.
Primorac nije učestvovao u organizaciji posjete, ali smatra da ona ima značajnu političku dimenziju.
Kritike diplomatiji
Prema njegovoj ocjeni, hrvatski politički glas u Washingtonu dugo nije bio dovoljno snažno zastupljen. Razloge za to vidi u, kako tvrdi, slaboj zastupljenosti Hrvata u diplomatskoj strukturi Bosne i Hercegovine, ali i djelovanju američke ambasade u Sarajevu.
Primorac je iznio i tvrdnju da je lokalno osoblje američke ambasade u Sarajevu “pretežno bošnjačko”, čime pokušava objasniti ono što smatra nedovoljnim razumijevanjem hrvatskih političkih zahtjeva. Riječ je o njegovoj ocjeni, a ne o činjenici koja sama po sebi dokazuje političku pristrasnost diplomatskog osoblja.
Posebno je kritičan prema ambasadoru Bosne i Hercegovine u Washingtonu Svenu Alkalaju, smatrajući da diplomatsko predstavljanje zemlje nije na odgovarajući način uključivalo interese koje hrvatski politički predstavnici smatraju ključnim.
Upravo zbog toga direktne kontakte hrvatske delegacije sa američkim zvaničnicima vidi kao priliku da se, kako smatra, promijeni slika koja je prethodnih godina stvarana u Washingtonu.
“Vrlo slabo razumijevanje”
Govoreći o tome koliko američki politički krugovi zapravo razumiju unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini, Primorac je njihov nivo poznavanja situacije ocijenio kao veoma slab.
Tvrdi da se hrvatski i srpski politički predstavnici u dijelu američkih političkih krugova često posmatraju kroz etikete etnonacionalizma i ekstremizma, dok se pitanja koja hrvatske stranke otvaraju u vezi sa političkim predstavljanjem u Federaciji BiH, prema njegovom mišljenju, ne analiziraju dovoljno ozbiljno.
Upravo na tom pitanju Primorac je otvorio i direktan politički sukob sa Željkom Komšićem i Elmedinom Konakovićem.
Prema njegovoj tvrdnji, Komšić i Konaković su povezivanjem hrvatskih zahtjeva za političkom ravnopravnošću sa fašizmom nanijeli veliku štetu ugledu Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Primorac smatra da je posebno problematično kada se diplomatske institucije koriste za političke obračune sa dijelom građana i političkih predstavnika države koju bi trebale predstavljati. Njegove tvrdnje predstavljaju njegovu političku interpretaciju djelovanja bh. zvaničnika i odnosa unutar diplomatije.
Energetika u fokusu
Za Primorca je jedan od najvažnijih rezultata posjete Washingtonu povezivanje političkih zahtjeva hrvatskih predstavnika sa konkretnim američkim ekonomskim i sigurnosnim interesima.
U prvom planu je energetika.
Južna plinska interkonekcija već dugo predstavlja jedan od strateški važnih energetskih projekata za Bosnu i Hercegovinu. Njena realizacija trebala bi omogućiti dodatni pravac snabdijevanja plinom preko Hrvatske i smanjiti zavisnost od postojećih izvora i pravaca.
Primorac smatra da je hrvatska delegacija upravo kroz pitanje energetike pronašla prostor za mnogo snažniju saradnju sa administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa.
U njegovoj interpretaciji, energetska sigurnost, LNG infrastruktura i američke investicije predstavljaju teme kroz koje hrvatski politički predstavnici mogu svoje interese direktnije povezati sa strateškim interesima Washingtona na Balkanu.
Trumpova administracija
Primorac smatra i da promjene u američkoj administraciji stvaraju drugačiju političku atmosferu za Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovom viđenju, aktuelna američka politika više pažnje usmjerava prema energetici, sigurnosti i konkretnim partnerstvima, a manje prema pokušajima političkog i društvenog preoblikovanja država regiona.
Posebno naglašava pitanje zaštite kršćanskih zajednica, smatrajući da Hrvati kao većinski katolički narod mogu pronaći više razumijevanja kod sadašnje američke administracije.
Takva Primorčeva procjena također predstavlja politički stav i njegovo tumačenje prioriteta Washingtona, ali on vjeruje da upravo sada postoji prostor koji hrvatski politički predstavnici trebaju iskoristiti.
OHR i Hrvati
Primorac se osvrnuo i na djelovanje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovom mišljenju, hrvatski politički predstavnici više ne bi trebali strahovati od mogućnosti da OHR interveniše protiv njihovih demokratski izabranih predstavnika.
Ovakav stav dolazi nakon godina u kojima su izmjene Izbornog zakona, izbor članova Predsjedništva BiH i intervencije visokih predstavnika bile među najspornijim političkim pitanjima u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka.
Primorac smatra da bi promijenjene političke okolnosti u Washingtonu mogle imati utjecaja i na način na koji međunarodna zajednica pristupa tim pitanjima.
Novi izborni sukob
Posebno je govorio o narednim općim izborima i izboru člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.
Primorac očekuje nastavak žestokog političkog sukoba oko te pozicije.
Njegova procjena je da će bošnjački politički akteri ponovo pokušati utjecati na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, odnosno, kako je to predstavio, “preuzeti hrvatska mjesta”.
To je jedna od centralnih političkih teza HDZ-a BiH i stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora, koje godinama tvrde da Hrvati moraju imati mogućnost da dominantno odlučuju ko će ih predstavljati u Predsjedništvu BiH.
Sa druge strane, postojeće ustavno i izborno uređenje omogućava biračima u Federaciji BiH da glasaju za bošnjačkog ili hrvatskog člana Predsjedništva bez etničkog razvrstavanja birača.
Poziv na okupljanje
Primorac zbog toga smatra da bi hrvatske političke opcije morale izbjeći međusobne sukobe pred izbore.
Prema njegovoj procjeni, ukoliko se Hrvati ne okupe oko jednog kandidata i ne izađu na izbore u velikom broju, postoji mogućnost da ponovo ostanu nezadovoljni rezultatom izbora za člana Predsjedništva BiH.
Zbog toga smatra da unutrašnji sukobi među hrvatskim strankama u takvoj situaciji nemaju političkog smisla.
Njegova poruka praktično predstavlja poziv na političko objedinjavanje hrvatskog biračkog tijela, posebno kada je riječ o izboru za Predsjedništvo BiH.
Vrijeme za djelovanje
Primorac cijelu posjetu Washingtonu posmatra kao mogući početak snažnijeg političkog nastupa hrvatskih predstavnika u Sjedinjenim Američkim Državama.
Smatra da postoje teme na kojima se njihovi interesi mogu povezati sa interesima Trumpove administracije, prije svega energetika, sigurnost, američke investicije i položaj katolika.
Istovremeno, njegove najoštrije kritike usmjerene su prema načinu na koji su interesi Hrvata u BiH, prema njegovom mišljenju, prethodnih godina predstavljani u Washingtonu.
Na toj osnovi kritikovao je Svena Alkalaja, Željka Komšića i Elmedina Konakovića, smatrajući da su određeni politički stavovi i diplomatski potezi stvorili iskrivljenu sliku hrvatskih zahtjeva.
Posjeta delegacije predvođene Darijanom Filipović zato za njega nije samo niz sastanaka o energetskim projektima. Primorac je vidi kao pokušaj da hrvatski politički predstavnici iz Bosne i Hercegovine direktno predstave svoje stavove američkoj administraciji i izgrade drugačiji odnos sa Washingtonom.
Hoće li takav pristup zaista donijeti promjene u američkoj politici prema Bosni i Hercegovini tek će se vidjeti, ali Primorac nema dilemu oko toga šta bi hrvatski predstavnici trebali učiniti. Prema njegovom stavu, političke okolnosti u Washingtonu sada im pružaju priliku koju ne bi trebali propustiti.