Ko su Amerikanci koji u Washingtonu sve otvorenije zastupaju stavove bliske politici Milorada Dodika i Republike Srpske? Novi tekst objavljen u Harvard Journal of Law and Public Policy ponovo je otvorio priču o dugogodišnjem lobiranju vlasti iz RS-a u Sjedinjenim Američkim Državama i pokušajima da se njihovi politički ciljevi približe krugovima oko Donalda Trumpa.
Tekst pod naslovom „Bosna i Hercegovina: Šta je interes američkog naroda?“ potpisuju bivši inspektor Ministarstva odbrane SAD-a Joseph Schmitz i predsjednik Američke strateške grupe Brian Kennedy. Riječ je o dvojici američkih konzervativaca i pristalica Trumpove politike koji budućnost Bosne i Hercegovine posmatraju iz znatno drugačije perspektive od one koja je godinama dominirala u američkoj politici prema BiH.
Ukidanje međunarodnog nadzora
Jedna od centralnih teza Schmitza i Kennedyja jeste da bi trebalo okončati međunarodni nadzor u Bosni i Hercegovini. Posebno problematiziraju ulogu Ureda visokog predstavnika i smatraju da bi prestanak takvog oblika međunarodne intervencije omogućio lokalnom stanovništvu veći stepen političkog samoopredjeljenja.
Takav stav gotovo u potpunosti odgovara jednom od dugogodišnjih političkih zahtjeva Milorada Dodika, koji godinama osporava djelovanje OHR-a i traži njegovo zatvaranje.
Autori istovremeno političko rukovodstvo Republike Srpske, a posebno Dodika, predstavljaju kao potencijalnog antiglobalističkog saveznika Sjedinjenih Američkih Država i Evrope.
U njihovom tumačenju Dodikova politika dobija sasvim drugačiji okvir. Umjesto kritika zbog secesionističke retorike i sukoba s međunarodnim predstavnicima, naglasak stavljaju na njegovo protivljenje globalističkim politikama i raniju podršku Donaldu Trumpu.
Dodik kao saveznik
Schmitz i Kennedy smatraju da bi Washington mogao promijeniti dosadašnji pristup Bosni i Hercegovini i uspostaviti bliže odnose s Republikom Srpskom.
U cijelu priču uvode i pitanje iranskog utjecaja u BiH, koje povezuju s američkom nacionalnom sigurnošću. Na taj način unutrašnja politička pitanja Bosne i Hercegovine pokušavaju smjestiti u mnogo širi okvir interesa američke administracije.
Posebno ističu Dodikovu podršku Trumpu, navodeći da je lider SNSD-a rano prepoznao njegovu politiku i time pomogao jačanju Trumpovog ugleda među dijelom srpske zajednice.
Takva slika Dodika značajno se razlikuje od one koja je godinama dolazila iz dijela američkih institucija.
Upravo u tome može se prepoznati jedan od ključnih ciljeva lobiranja, promijeniti način na koji se Dodik i njegova politika predstavljaju u Washingtonu.
Milioni za lobiranje
Vlasti Republike Srpske već godinama izdvajaju velike iznose za lobističke aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. Angažovane su kompanije i pojedinci čiji je posao da političke stavove vlasti iz Banje Luke približe američkim političarima, administraciji i utjecajnim konzervativnim krugovima.
Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću otvorio je dodatni prostor za takvu strategiju.
Dodik se već dugo pokušava politički pozicionirati kao saveznik Trumpovog konzervativnog pokreta, naglašavajući teme poput suverenizma, protivljenja međunarodnom intervencionizmu i kritike globalističke politike.
Pojavljivanje sličnih stavova u američkim političkim i akademskim krugovima zbog toga ima veliki značaj za vlasti Republike Srpske.
Ipak, stavovi pojedinih autora ne predstavljaju automatski zvaničnu politiku Sjedinjenih Američkih Država. Činjenica da je neki tekst objavljen u američkom pravnom časopisu također ne znači da iza iznesenih stavova stoji američka administracija.
Samoopredjeljenje kao poruka
Posebnu pažnju privlači insistiranje na samoopredjeljenju lokalnog stanovništva.
To pitanje je izuzetno osjetljivo u Bosni i Hercegovini jer Dodik godinama govori o mogućnosti samostalnosti Republike Srpske. Svako pojavljivanje sličnih ideja u Washingtonu zbog toga se može koristiti i u unutrašnjoj političkoj borbi u BiH.
Poruka domaćim biračima može biti jednostavna, stavovi koji su ranije bili odbacivani sada pronalaze sagovornike među dijelom američkih konzervativaca.
Upravo zato ovakvi tekstovi imaju vrijednost koja prevazilazi njihov neposredni politički utjecaj u SAD-u.
Oni mogu poslužiti i za stvaranje slike da se odnos Washingtona prema Dodiku i Republici Srpskoj mijenja.
Jedan glavni zadatak
Schmitz i Kennedy tako postaju važna imena u široj priči o pokušajima približavanja politike Republike Srpske američkoj desnici.
Njihov tekst pokazuje i način na koji se Dodikovi politički zahtjevi prilagođavaju jeziku Trumpovog pokreta. Protivljenje OHR-u predstavlja se kroz borbu protiv međunarodnog intervencionizma, Dodik kao mogući antiglobalistički saveznik, a odnos prema Republici Srpskoj pokušava se povezati s američkim nacionalnim interesima.
Za Dodika je takav narativ politički izuzetno koristan, posebno pred izbore.
Godinama skupo lobiranje tako ima jedan osnovni zadatak, izgraditi drugačiju sliku Republike Srpske i njenog političkog rukovodstva u Washingtonu te pronaći ljude koji njihove zahtjeve mogu približiti krugovima američke vlasti.
Koliko će u tome uspjeti i hoće li podrška pojedinih konzervativnih autora prerasti u konkretne poteze američke administracije, sasvim je drugo pitanje.
Za sada je izvjesno da stavovi koje Dodik godinama zastupa više nisu ograničeni samo na političke poruke iz Banje Luke. Kroz mrežu kontakata i lobiranje pokušavaju pronaći put i do američke političke scene, gdje se Republika Srpska nastoji predstaviti kao potencijalni partner Trumpove politike.