Hoće li Milorad Dodik ponovo završiti na američkoj listi sankcionisanih osoba, uprkos značajnim sredstvima koja su uložena u lobiranje i uspostavljanje kontakata s ljudima bliskim predsjedniku Donaldu Trumpu? Američki analitičar Kurt Bassuener i stručnjak za političku komunikaciju Krešimir Macan otvorili su niz pitanja o političkim rezultatima tih aktivnosti, mogućim reakcijama Kongresa, kontroli budžetskog novca Republike Srpske i opasnostima koje bi za Bosnu i Hercegovinu donijeli pokušaji njene teritorijalne podjele.
Njihove ocjene uslijedile su nakon medijskih izvještaja o angažmanu osoba povezanih s političkim okruženjem američkog predsjednika, koje su radile na zastupanju interesa Republike Srpske. Iako su pojedini lobistički potezi donijeli rezultate koje su vlasti ovog entiteta nastojale ostvariti, sagovornici su upozorili da takav razvoj događaja ne znači trajnu promjenu američke politike prema Dodiku. Posebnu pažnju privukla je mogućnost da se pitanjem sankcija i finansiranja lobističkih aktivnosti ozbiljnije pozabave članovi američkog Kongresa.
Odjek u Washingtonu
Kurt Bassuener, američki analitičar koji godinama prati političke prilike na Balkanu, priznao je da ga je iznenadila pažnja koju su izazvali izvještaji New York Timesa o političkim kontaktima povezanim s Republikom Srpskom. Posebno je izdvojio brzinu reakcije Donalda Trumpa, ali je istovremeno upozorio da ne treba pretjerivati s procjenama mogućih posljedica po američki politički sistem.
– Bilo bi vrlo teško porediti Watergate u pogledu razmjera i uticaja na američki politički sistem – kazao je Bassuener.
Prema njegovom mišljenju, priča je privukla pažnju među demokratama, ali i određenim republikanskim krugovima, što pokazuje da pitanje angažmana političkih operativaca u korist stranih interesa nije ograničeno na jednu stranku. Ipak, naglasio je da američkim izborima za Kongres uglavnom dominiraju druga unutrašnja i politička pitanja, zbog čega nije izvjesno koliko će ova tema utjecati na širu javnu raspravu. Upravo zbog toga razlikuje medijsku pažnju od mogućnosti da se pokrenu konkretni institucionalni postupci.
Bassuener smatra da izvještaji mogu otvoriti prostor za dodatna pitanja o tome ko je učestvovao u lobističkim aktivnostima, kakvi su dogovori postignuti i na koji način su finansirani. Međutim, samo interesovanje javnosti ne znači da će američka administracija promijeniti već donesene odluke. Za takav razvoj događaja bili bi potrebni dodatni politički ili pravni koraci nadležnih institucija.
Kako funkcioniše lobiranje
Krešimir Macan, stručnjak za političku komunikaciju, objasnio je da je potrebno razlikovati klasično lobiranje prema američkim institucijama od političkog savjetovanja tokom izbornih kampanja. Riječ je o poslovima koji mogu imati različite ciljeve, načine finansiranja i zakonske obaveze, zbog čega se ne mogu automatski posmatrati kao ista vrsta angažmana. Prema njegovom mišljenju, samo angažovanje lobista nije sporno ukoliko se odvija transparentno i u skladu s propisima.
– Lobiranjem često plaćate taj pristup, ulaz, da možete negdje ući, da možete postaviti temu na stol – objasnio je Macan.
Macan je ukazao na činjenicu da lobiranje ne podrazumijeva nužno kupovinu političkih odluka, već često predstavlja način uspostavljanja kontakata s osobama koje imaju utjecaj na kreiranje javnih politika. Međutim, problem nastaje kada se takvi kontakti koriste za zagovaranje ciljeva koji mogu biti suprotni ustavnom uređenju ili interesima države. Upravo se na tom pitanju otvara rasprava o aktivnostima koje Republika Srpska finansira u Sjedinjenim Američkim Državama.
Govoreći o rezultatima dosadašnjih aktivnosti, Macan je ocijenio da su vlasti Republike Srpske djelovale proračunato i da su uspjele ostvariti određene ciljeve. Kao osnov za takvu ocjenu naveo je promjenu Dodikovog položaja u odnosu na period kada je bio suočen s američkim sankcijama i znatno ograničenijim političkim kontaktima.
– Ako pogledate vrlo jednostavno unazad godinu i po dana status Milorada Dodika, ja mislim da je on u tome uspio – rekao je Macan.
Problem za Trumpa
Iako smatra da je Dodik ostvario određene rezultate, Macan je upozorio da angažman ljudi povezanih s Trumpovim političkim okruženjem može otvoriti neugodna pitanja za američku administraciju. Posebno je izdvojio činjenicu da se Dodik u dijelu američke javnosti predstavlja kao političar blizak ruskim interesima, što može izazvati rasprave o tome čije interese zapravo zastupaju pojedini konsultanti.
– Onda se počinje pitati za koga, ustvari, cijela administracija radi – dodao je Macan.
Takva pitanja ne predstavljaju dokaz da američke institucije djeluju u interesu Republike Srpske ili Rusije, ali mogu postati važna u političkim raspravama o transparentnosti kontakata i mogućem sukobu interesa. Posebno je osjetljiva situacija kada osobe povezane s predsjedničkim političkim krugovima pružaju usluge stranim klijentima koji nastoje utjecati na odluke Washingtona. Macan smatra da upravo taj segment može izazvati dodatnu pažnju javnosti i američkih nadzornih institucija.
Ugovori otkrivaju ciljeve
Bassuener je posebnu pažnju posvetio ugovorima o lobiranju koji su dostupni kroz američke evidencije. Prema njegovim riječima, dio dokumentacije sadrži vrlo konkretno navedene ciljeve angažmana, uključujući ukidanje sankcija, aktivnosti povezane s visokim predstavnikom u Bosni i Hercegovini i podršku političkim zahtjevima koji se odnose na status Republike Srpske.
– Veliki broj ovih ugovora su javno objavljeni (…) i neki su vrlo eksplicitni – rekao je Bassuener.
Američki sistem registracije zastupnika stranih interesa omogućava uvid u određene podatke o ugovorima, finansiranju i aktivnostima lobista. Takva dokumentacija može biti značajna za razumijevanje političkih ciljeva koje naručioci žele ostvariti, ali sama po sebi ne dokazuje da su ti ciljevi prihvaćeni od američkih institucija. Upravo je razlika između onoga što se lobiranjem traži i onoga što se zaista postiže važna za procjenu njegovih rezultata.
Bassuener je priznao da ne može pouzdano utvrditi koliko su promjene američkog pristupa prema Dodiku posljedica lobiranja, a koliko političke i ideološke bliskosti s određenim krugovima unutar Trumpove administracije. Smatra da postoji mogućnost da su predstavnici Republike Srpske pronašli sagovornike koji su već bili spremni razmatrati njihove političke poruke.
– Oni su pronašli ljude koji su spremni slušati šta oni prodaju – ocijenio je Bassuener.
Prema njegovom tumačenju, pojedine Dodikove poruke mogu se uklopiti u šire političke stavove određenih desničarskih krugova u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, naglasio je da za takvu povezanost nema dokaze koji bi omogućili donošenje konačnog zaključka o motivima američkih donosilaca odluka.
– Mogu li to dokazati? Ne, ali čini se da je to najvjerovatnije – dodao je.
Kongres i sankcije
Jedno od najvažnijih pitanja odnosi se na mogućnost da američki Kongres pokrene dodatne rasprave o lobističkim aktivnostima Republike Srpske i odlukama koje su dovele do promjene Dodikovog sankcionog statusa. Bassuener ne očekuje da će istrage unutar izvršnih institucija automatski postati prioritet, ali smatra da bi Kongres mogao otvoriti prostor za politički nadzor. U tom procesu značajnu ulogu mogli bi imati i istraživački novinari koji nastavljaju analizirati ugovore, finansijske tokove i kontakte političkih operativaca.
Kongres raspolaže mogućnošću organizovanja saslušanja, traženja dokumentacije i ispitivanja predstavnika administracije o pitanjima vanjske politike. Ipak, eventualno održavanje takvih saslušanja ne znači da će sankcije biti vraćene, jer odluke o njihovom uvođenju i ukidanju zavise od odgovarajućih zakonskih procedura i nadležnih organa izvršne vlasti. Bassuener zato pravi jasnu razliku između mogućeg političkog pritiska i konačne odluke američke administracije.
Posebno je zanimljiva njegova procjena da bi zahtjevi za preispitivanje Dodikovog položaja mogli dolaziti i iz republikanskih redova. Takav razvoj događaja pokazao bi da pitanje američke politike prema Bosni i Hercegovini ne mora nužno pratiti isključivo stranačke podjele, ali za sada ostaje riječ o očekivanju analitičara, a ne o potvrđenom institucionalnom postupku.
Kontrola javnog novca
Macan je tokom razgovora otvorio i pitanje odgovornosti za trošenje budžetskih sredstava Republike Srpske, posebno kada se novac koristi za angažovanje stranih lobističkih kompanija. Naglasio je da građani moraju imati mogućnost provjere načina na koji se raspolaže javnim sredstvima, bez obzira na to koja institucija finansira određene aktivnosti. Prema njegovom mišljenju, transparentnost je osnovni uslov za utvrđivanje jesu li javni resursi korišteni zakonito i u skladu s nadležnostima institucija.
– Sve što je plaćeno iz budžeta Republike Srpske, sve što je iz budžeta bilo kakve javne institucije, trebalo bi biti podložno kontroli i da se može provjeriti i nadzirati – poručio je Macan.
On smatra da novinari i nevladine organizacije imaju važnu ulogu u otkrivanju informacija o finansiranju lobističkih poslova, ali da njihov rad mora biti praćen djelovanjem nadležnih kontrolnih institucija. Samo na taj način moguće je utvrditi koliko je sredstava potrošeno, za koje konkretne usluge i jesu li pojedini ugovori zaključeni u skladu s važećim propisima. Posebno je važno razjasniti da li su finansirane aktivnosti koje izlaze iz ustavnih i zakonskih nadležnosti entitetskih organa.
Macan je upozorio i na način na koji političari javno predstavljaju informacije tokom kriza. Prema njegovoj ocjeni, stvarna transparentnost i stvaranje utiska otvorenosti nisu uvijek isto, zbog čega građani trebaju imati pristup dokumentaciji, a ne samo političkim objašnjenjima.
– Bitno je stvoriti dojam transparentnosti, ne nužno da budete potpuno transparentni, i to političari često koriste – rekao je Macan.
Energetski interesi
U razgovoru je otvoreno i pitanje mogućih veza između političkog lobiranja i velikih energetskih projekata u Bosni i Hercegovini. Posebno je spomenuta Južna plinska interkonekcija, projekat koji bi trebao omogućiti dodatni pravac snabdijevanja prirodnim gasom i smanjiti zavisnost od postojećih dobavnih ruta. Bassuener je izrazio sumnju u ekonomsku opravdanost projekta, ukazujući na pitanja koja, prema njegovom mišljenju, još nisu dovoljno razjašnjena.
– Ono što me šokira je koliko su tanki ekonomski argumenti za Južnu interkonekciju, kad malo zagrebete površinu – kazao je Bassuener.
Njegova kritika odnosila se i na izostanak potpisivanja ugovora, kao i na potrebu detaljnijeg razmatranja finansijskih i ekonomskih aspekata planiranih ulaganja. Macan nije isključio mogućnost da političko lobiranje bude povezano s određenim poslovnim interesima, ali je naglasio da se takva povezanost ne može dokazati samo na osnovu informacija iznesenih tokom razgovora. Zbog toga eventualne veze između lobističkih aktivnosti i energetskih projekata ostaju pitanje koje zahtijeva dodatne činjenice i dokumentaciju.
Državna imovina i podjela
Bassuener je kao jedno od najozbiljnijih političkih pitanja izdvojio status državne imovine Bosne i Hercegovine i Dodikovo nastojanje da imovinom na teritoriji Republike Srpske raspolaže kao entitetskom. Prema njegovoj ocjeni, sporovi oko nadležnosti i vlasništva nad imovinom imaju znatno šire posljedice od pojedinačnih političkih neslaganja, jer se neposredno odnose na ustavni poredak i funkcionisanje države. Upravo zbog toga smatra da međunarodni partneri ne bi trebali potcjenjivati značaj ovog pitanja.
Posebno ozbiljno upozorenje odnosilo se na ideje o mirnoj podjeli Bosne i Hercegovine. Bassuener je ocijenio da takav scenarij ne bi bio moguće posmatrati kao jednostavan politički dogovor, već bi nosio opasnost od nasilja i novih sukoba. Njegova procjena predstavlja upozorenje na moguće sigurnosne posljedice teritorijalnog razdvajanja, a ne tvrdnju da je novi sukob neizbježan.
U tom kontekstu otvorio je i pitanje odgovornosti Evropske unije, odnosno mjera koje bi evropske institucije bile spremne preduzeti kako bi spriječile destabilizaciju Bosne i Hercegovine. Smatra da se međunarodna pažnja ne bi smjela ograničiti isključivo na američke sankcije i lobističke ugovore, jer su pitanja ustavnog poretka, državne imovine i teritorijalnog integriteta neposredno povezana s dugoročnom stabilnošću zemlje.
Hoće li sankcije biti vraćene?
Iako očekuje da bi u američkom Kongresu moglo doći do pritisaka za preispitivanje odluka o Dodikovim sankcijama, Bassuener nije želio unaprijed zaključivati kakav će biti odgovor Trumpove administracije. Naglasio je da politička rasprava, čak i kada uključuje predstavnike obje velike američke stranke, ne mora automatski dovesti do konkretnih mjera. Konačna odluka zavisit će od postupanja nadležnih američkih institucija i njihove procjene dostupnih informacija.
– A da li će administracija vratiti sankcije i vratiti Dodika i njegove saradnike na OFAC-ovu listu, to ćemo tek vidjeti – zaključio je Bassuener.
Upravo ova izjava najbolje pokazuje razliku između očekivanja o mogućem pritisku iz Kongresa i stvarne odluke o ponovnom uvođenju sankcija. Američki zakonodavci mogu zahtijevati objašnjenja, organizovati saslušanja i otvoriti političku raspravu, ali to samo po sebi ne predstavlja potvrdu da će Dodik i njegovi saradnici ponovo biti obuhvaćeni restriktivnim mjerama. Za takav korak bilo bi potrebno postupanje u skladu s američkim pravnim i administrativnim procedurama.
Istovremeno, pitanje finansiranja lobiranja ostaje važno i za javnost u Bosni i Hercegovini, posebno zbog potrebe da se utvrdi kako su korištena sredstva iz budžeta Republike Srpske. Rasprava o političkim kontaktima u Washingtonu tako se povezuje s pitanjima domaće odgovornosti, ustavnih nadležnosti i mogućih ekonomskih interesa koji prate međunarodne političke aktivnosti.
Ono što proizlazi iz ocjena Bassuenera i Macana jeste da dosadašnji rezultati lobiranja ne garantuju trajnu političku zaštitu Miloradu Dodiku. Moguće kongresne rasprave, nastavak novinarskih istraživanja i pitanja o trošenju javnog novca mogli bi dodatno otvoriti temu njegovih odnosa s američkom administracijom, ali konkretne posljedice za sada nisu izvjesne. U međuvremenu, upozorenja o državnoj imovini i opasnostima eventualne podjele Bosne i Hercegovine pokazuju da se ova rasprava ne odnosi samo na sudbinu jednog političara, već i na znatno šira pitanja stabilnosti države i međunarodne politike prema regionu.