Najnovija posjeta Milorada Dodika Izraelu ponovo je izazvala burne reakcije u domaćoj javnosti, ali i otvorila niz pitanja o stvarnim motivima i političkim porukama koje se šalju izvan granica Bosne i Hercegovine. Odlazak lidera SNSD-a u ovu zemlju dešava se u trenutku ozbiljnih unutrašnjih političkih kriza, sankcija i rastuće izolacije, zbog čega mnogi njegov potez tumače kao pokušaj traženja međunarodne zaštite i političkog zaleđa.
Posebnu pažnju izazvao je sastanak sa predsjednikom Izraela, ali i najave koje se tiču Sarajevske hagade, jednog od najznačajnijih kulturnih artefakata koji se čuvaju u Bosni i Hercegovini. Upravo taj dio Dodikovog nastupa izazvao je najviše negodovanja.
Reakcija Vukanovića
Narodni poslanik Nebojša Vukanović oglasio se povodom ove posjete, iznijevši niz oštrih kritika na račun Dodikovog ponašanja i načina na koji koristi državne resurse.
– Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sa Anom Trišić Babić odletio je u Izrael da ponovo od braće Jevreja traži pomoć i zaštitu, plaćajući po tradiciji lobiranje našim narodnim novcima iz budžeta – rekao je Vukanović.
On je postavio i ključno pitanje: u kojem svojstvu se Dodik sastao s predsjednikom Izraela. Prema njegovim riječima, ostaje nejasno da li je Dodik nastupao kao predsjednik političke stranke ili se ponašao kao da i dalje ima institucionalni autoritet nad Republikom Srpskom.
Sporna simbolika
Vukanović je posebno ukazao na detalje sa sastanka, navodeći da tokom susreta nije bilo vidljivih državnih ili entitetskih simbola, što dodatno problematizira karakter posjete.
– Da li je u Izrael otišao kao predsjednik stranke ili se predstavlja kao gazda Republike Srpske koji može raditi šta hoće, a Anu je poveo kao prevodioca da bi pokazao potpunu kontrolu nad sistemom koji je uspostavio – rekao je Vukanović.
Takva simbolika, smatra on, jasno pokazuje da se radi o ličnom političkom projektu, a ne o zvaničnoj ili legitimnoj diplomatskoj aktivnosti.
Sarajevska hagada
Najviše kontroverzi izazvala je Dodikova najava da će predložiti vraćanje Sarajevske hagade u Izrael. Riječ je o rukopisu iz 14. vijeka koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i predstavlja ne samo dragocjenost za jevrejsku zajednicu, već i neprocjenjivo kulturno blago Bosne i Hercegovine.
– Dodik se ponaša kao da je Sarajevska hagada njegova privatna imovina, iako se radi o državnom kulturnom dobru – poručio je Vukanović.
Prema njegovim riječima, ovakav potez predstavlja opasan presedan, jer otvara mogućnost da političari bez ikakvog pravnog osnova raspolažu kulturnim naslijeđem države.
Dodikovo obrazloženje
Sam Dodik se oglasio putem društvenih mreža, iznijevši tvrdnje da je Sarajevska hagada postala predmet političke zloupotrebe i da bi njen povratak u Izrael bio čin poštovanja prema jevrejskom narodu.
– Tokom sastanka sa predsjednikom Izraela predložiću da se Sarajevska hagada, koja je postala predmet političke zloupotrebe jevrejske kulturne baštine, vrati u Izrael – rekao je Dodik.
U nastavku je naveo da Hagada ne smije biti sredstvo političkog obračuna, već svjedok istorije i kulture naroda koji je preživio višestoljetni progon.
– Korišćenje Hagade da bi se simbolički stalo protiv Izraela duboko vrijeđa one koji znaju šta ona znači za Jevreje – rekao je Dodik.
Dodatne optužbe
Dodik je otišao i korak dalje, tvrdeći da ideja o korištenju replike Hagade u humanitarne svrhe predstavlja izraz netrpeljivosti prema jevrejskom narodu.
– Namjera da se replika dragocjenosti tog naroda koristi da bi se finansirala Gaza predstavlja vrhunac netrpeljivosti – naveo je Dodik.
Ovakve izjave dodatno su podijelile javnost i otvorile pitanje da li se osjetljive teme svjesno koriste za političku promociju i lično pozicioniranje na međunarodnoj sceni.
Otvorena pitanja
Cijeli slučaj ponovo je ukazao na problem samostalnih političkih istupa koji nemaju institucionalno pokriće, ali nose ozbiljne posljedice. Kritičari upozoravaju da ovakvi potezi mogu nanijeti dugoročnu štetu međunarodnom ugledu Bosne i Hercegovine i dodatno zakomplikovati odnose unutar zemlje.
Sudbina Sarajevske hagade, kao univerzalnog kulturnog dobra, ne može biti predmet jednostranih političkih inicijativa. Upravo zbog toga, ova posjeta Izraelu i poruke koje su iz nje proizašle vjerovatno će još dugo biti tema političkih i društvenih rasprava.