Šta se zapravo krije iza međunarodnog djelovanja vlasti Republike Srpske i kome koriste politički i ekonomski aranžmani koje njeni predstavnici sklapaju izvan Bosne i Hercegovine? Član Predsjedništva SDS-a Marinko Božović iznio je niz teških optužbi na račun aktuelne vlasti, tvrdeći da se iza priče o zaštiti Republike Srpske kriju potezi koji joj, prema njegovom mišljenju, nanose ozbiljnu štetu.
Oštar napad na vlast
Božović smatra da Republika Srpska ima potencijal da bude dobro mjesto za život, ali tvrdi da je za takav razvoj neophodna promjena načina upravljanja institucijama i javnim resursima.
Posebno je kritikovao predstavnike vladajuće strukture, optužujući ih da javnosti predstavljaju sliku ekonomskog napretka i snažne međunarodne podrške, dok se iza toga, prema njegovim tvrdnjama, nalazi potpuno drugačija situacija.
– Republika Srpska može biti odlično mjesto za život ukoliko trenutnu vlast, koja ju je dovela na ivicu ambisa, zamijene ljudi koji će je podići iz pepela i učiniti dobrim mjestom za život. To svakako nisu ljudi iz vladajuće garniture koji rade samo za svoj interes, a u javnost šalju lažnu sliku prosperiteta i podrške i Istoka i Zapada – rekao je Božović.
Govoreći o vanjskoj politici vlasti Republike Srpske, Božović je posebno problematizirao pokušaj održavanja bliskih odnosa i s Istokom i sa Zapadom.
Prema njegovoj ocjeni, Republika Srpska nema političku i ekonomsku snagu koja bi joj omogućila da dugoročno balansira između velikih međunarodnih centara moći.
Posjete Moskvi
U tom kontekstu osvrnuo se i na posjetu Milorada Dodika i Save Minića Rusiji. Za razliku od vlasti, koja takve susrete predstavlja kao dokaz međunarodnog značaja i mogućnost za nove investicije, Božović smatra da bi javnosti trebalo objasniti šta se konkretno dogovara i koliko takve posjete koštaju.
Posebno je otvorio pitanje ranijih poslova povezanih s ruskim kompanijama i investitorima u Republici Srpskoj.
– Tu se radi o interesima koje neke od korporacija koje dolaze sa Istoka, da li korporacija ili pojedinaca, centara koji kontrolišu kapital, imaju kada je u pitanju Republika Srpska. Sve te posjete se skupo plate, ali se postavlja pitanje i bilo bi lijepo kada bi zvaničnici Republike Srpske položili račune i rekli o čijem trošku su ovi ljudi išli u Moskvu, kako su tamo najavljeni i šta su oni ustvari tamo radili. Bolje bi bilo da su razgovarali o propalim investicijama ruskih kompanija koje su ulagale u Republiku Srpsku, između ostalog ‘Comsar’ Rašida Serdarova, zatim rafinerije u Brodu i mnogih drugih investicija – rekao je Božović.
Njegova kritika usmjerena je i na rezultate brojnih međunarodnih susreta. Tvrdi da građani od njih uglavnom vide fotografije i političke poruke, dok konkretni ekonomski rezultati, prema njegovom stavu, izostaju.
Sporni resursi Srpske
Božović je otvorio i pitanje ranijih američkih sankcija Miloradu Dodiku i načina na koji je došlo do promjena u odnosima s Washingtonom.
On tvrdi da cijena političkog približavanja nije plaćena privatnom imovinom političara, nego mogućim ustupcima koji se tiču resursa Republike Srpske.
– Cijenu koju je platio za to nije platio onim što su mu ostavili mama i tata, već je platio resursima i Republikom Srpskom, ugrozio je njenu imovinu i prirodne resurse, i na taj način sebe pokušao dodatno da predstavi kao nekog državnika, nekog ko radi u interesu naroda, nekoga ko kroz to dovodi neke investicije u Republiku Srpsku. Ali šta ustvari hoće? Hoće da i vlasništvo nad tom imovinom bude vlasništvo tih korporacija, što stanovnici Republike Srpske neće dozvoliti – smatra Božović.
Riječ je o tvrdnjama opozicionog političara kojima on dovodi u vezu međunarodno političko pozicioniranje vlasti i pitanje upravljanja prirodnim resursima Republike Srpske.
Božović je istovremeno upozorio da se, prema njegovom mišljenju, problem ne završava samo na ekonomskim pitanjima.
Spor oko konsenzusa
Kao jedan od primjera naveo je odluke u vezi s Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika.
Božović tvrdi da je način na koji je Željka Cvijanović postupala u ovom pitanju doveo Republiku Srpsku u nepovoljniji položaj kada je riječ o mehanizmima odlučivanja.
Posebno problematizira pitanje konsenzusa, smatrajući da je njegovim ukidanjem oslabljen jedan od mehanizama kojim su predstavnici srpskog naroda mogli utjecati na donošenje odluka.
– Ukoliko se potvrdi da je odluka prošla sve procedure u Predsjedništvu BiH, tada će se i stranci koji su se sada povukli iz komisije jer ne žele da učestvuju u našim prepucavanjima, vratiti i komisija će početi da zasjeda i donosiće odluke prostom većinom. Dakle, nema više konsenzusa. Tim neodgovornim ponašanjem srpskog člana Predsjedništva, Republika Srpska je izgubila mogućnost blokade i kreiranja nečega što nama nije nikako drago, nečega što neće ostaviti ništa dobro našim stanovnicima, naročito Srbima u Republici Srpskoj i BiH, a to je pokušaj koji traje 30 i kusur godina – kreiranje neke nacije za koju mi znamo da ne postoji – rekao je Božović.
Najozbiljnije optužbe iznio je, međutim, govoreći o lobiranju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Priča o trećem entitetu
Božović tvrdi da su ljudi povezani s lobističkim krugovima iz Republike Srpske u SAD-u govorili o promjenama Dejtonskog mirovnog sporazuma, ustavnim reformama i stvaranju posebne teritorijalne jedinice kojom bi bili zaokruženi hrvatski politički interesi.
Prema njegovoj tvrdnji, takav model mogao bi biti realizovan i na račun teritorije Republike Srpske.
– Predstavnici srpskog naroda nisu radili u interesu Srba na međunarodnom planu. To se potvrđuje između ostalog kroz lobiranje u SAD-u kroz različite časopise, gdje su ljudi koji su dobijali novac od lobi krugova iz Republike Srpske pričali priču o izmjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma, reformi Ustava BiH, stvaranju treće teritorijalne jedinice gdje će se zaokružiti interesi Hrvata, a na uštrb teritorije Republike Srpske – naglašava Božović.
Ovim tvrdnjama Božović direktno dovodi u pitanje političku priču vlasti da je očuvanje dejtonske pozicije Republike Srpske jedan od njenih osnovnih prioriteta.
Njegov stav je da postoji ozbiljna razlika između onoga što se govori građanima i poteza koji se povlače kroz međunarodne kontakte i lobiranje.
Teške optužbe
Božović je otišao i korak dalje, iznoseći ozbiljne optužbe o kriminalu, korupciji i navodnim vezama pojedinaca iz političkog i sigurnosnog okruženja s međunarodnim kriminalnim strukturama.
Takve navode iznio je kao političke optužbe, ne predstavljajući ih kao sudski utvrđene činjenice.
– Moramo da skrenemo pažnju našim sugrađanima da su mnogi svjetski karteli upleli prste i da imaju veze sa zvaničnicima Republike Srpske, pa čak i sa ljudima iz osiguranja bivšeg predsjednika Vlade Republike Srpske. Da su neki lideri političkih partija upleteni i nalaze se u lancu narko-kartela, te da imaju njihovu zaštitu. Ljudi kojima su okruženi su iz tog miljea i oni se uredno reklamiraju, pričaju stanovnicima kako će oni donijeti prosperitet – navodi Božović.
On smatra da su ekonomski problemi, zaduženost, odlazak stanovništva, stanje institucija i korupcija povezani s načinom na koji se Republikom Srpskom upravlja već duži period.
Traži drugačiju politiku
Iz svega što je iznio, Božović zaključuje da Republici Srpskoj treba drugačiji politički pristup i ljudi koji, prema njegovim riječima, neće biti pod kontrolom Milorada Dodika.
Insistira na tome da javni interes, položaj građana i zaštita institucija moraju biti iznad interesa političkih pojedinaca i stranaka.
Posebno upozorava da pitanja ustavnog položaja, teritorije i prirodnih resursa ne bi smjela postati predmet političkih trgovina ili lobističkih aranžmana o kojima građani ne znaju dovoljno.
Upravo zbog toga njegova tvrdnja o lobiranju za stvaranje treće teritorijalne jedinice predstavlja jednu od najozbiljnijih poruka iz cijelog istupa.
Božović tvrdi da bi se takvim potezima, umjesto jačanja Republike Srpske, mogao otvoriti prostor za promjene unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine koje bi zahvatile i njenu teritoriju.
Njegove optužbe dolaze iz opozicionog političkog tabora i predstavljaju njegovu interpretaciju djelovanja aktuelne vlasti, ali istovremeno otvaraju pitanja o sadržaju lobističkih aktivnosti, međunarodnim dogovorima i tome šta se u njima konkretno nudi ili zagovara.
Na kraju, Božović poručuje da buduću politiku Republike Srpske trebaju voditi ljudi koji će, prema njegovom viđenju, odgovarati građanima i institucijama, a ne pojedinačnim političkim centrima moći. Za njega je ključno da se javnosti polože računi o međunarodnim aranžmanima, resursima i svim političkim dogovorima koji bi mogli utjecati na budući položaj Republike Srpske.