Može li jedan dokument iz Washingtona otvoriti nova pitanja o političkim odnosima na Balkanu i potezima koji su posljednjih mjeseci izazvali brojne reakcije? Upravo to dogodilo se nakon objave najnovijeg izvještaja State Departmenta koji se bavi politikom Sjedinjenih Američkih Država prema regionu Zapadnog Balkana.
U izvještaju se jasno navodi da Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene Dejtonskom mirovnom sporazumu, kao i teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine. Istovremeno, Washington nastavlja ohrabrivati Srbiju i Kosovo da nastave proces normalizacije odnosa s ciljem postizanja trajnog sporazuma prihvatljivog za obje strane.
Posebna pažnja posvećena je Bosni i Hercegovini, gdje američka administracija smatra da je odlučna diplomatija doprinijela smirivanju jedne od najozbiljnijih političkih kriza u zemlji od završetka rata. U dokumentu se ističe kako su očuvani pravna kohezija i ustavni poredak države, što se navodi kao jedan od ključnih uspjeha američke politike u regionu.
Stabilnost BiH
U nastavku izvještaja naglašava se da američka administracija želi dodatno učvrstiti stabilnost u Bosni i Hercegovini te nastaviti poticati političke aktere da izbjegavaju poteze koji mogu izazvati nove podjele i političke tenzije.
Dokument upućen američkom Kongresu dolazi u trenutku kada se pažljivo prate odnosi Washingtona prema vlastima u Republici Srpskoj, ali i ukupna politička situacija u Bosni i Hercegovini. Posebno je zanimljivo što se u izvještaju više puta naglašava važnost očuvanja teritorijalnog integriteta BiH, što mnogi tumače kao jasnu poruku protiv bilo kakvih secesionističkih ideja.
U političkim krugovima izvještaj je izazvao brojne reakcije jer se smatra da predstavlja potvrdu da SAD ne planiraju mijenjati svoj dugogodišnji pristup kada je riječ o očuvanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Iako su krajem 2025. godine ukinute određene finansijske sankcije Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima, sadržaj novog dokumenta pokazuje da Washington i dalje insistira na očuvanju ustavnog poretka i stabilnosti države.
Američki prioriteti
U izvještaju State Departmenta navodi se i širi pogled na region Zapadnog Balkana. Američka administracija naglašava da želi stabilnost, sigurnost i institucionalne reforme, ali i smanjenje etničkih tenzija koje već godinama opterećuju političke odnose u regionu.
Poseban dio odnosi se na rastući utjecaj Kine i Rusije, što Washington vidi kao jedan od ključnih geopolitičkih izazova na Balkanu. Također, u dokumentu se može primijetiti i podrška daljem približavanju zemalja regiona NATO savezu, iako to nije direktno naglašeno kroz eksplicitne formulacije.
Politički analitičari primijetili su i odsustvo Evropske unije iz važnijih dijelova dokumenta. Mnogi smatraju da to pokazuje kako Washington trenutno ne vidi EU kao ključnog političkog igrača kada je riječ o rješavanju regionalnih problema.
Reakcija Mujanovića
Najviše pažnje izazvala je analiza bosanskohercegovačkog politologa Jasmina Mujanovića, koji je komentarisao izvještaj na društvenim mrežama i otvorio nekoliko pitanja koja su izazvala burne rasprave.
– Objavljivanje “Izvještaja State Departmenta Kongresu o politici Sjedinjenih Država za promociju regionalne stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu” je – skoro dvije godine nakon početka drugog mandata predsjednika Trumpa – najkoherentnija artikulacija američke regionalne politike koju smo do sada dobili. – rekao je Mujanović.
On smatra da dokument, kada se doslovno pročita, u velikoj mjeri prati kontinuitet dosadašnje američke politike prema Zapadnom Balkanu.
– Uzeto doslovno, malo toga se razlikuje od decenija prethodne američke politike na Zapadnom Balkanu. Evropljani će biti uznemireni zbog nepojavljivanja EU u dokumentu, ali, istina je, to odražava i stvarnost na terenu i dugoročni stav Washingtona. – rekao je Mujanović.
U svojoj analizi posebno se osvrnuo na ulogu Evropske unije i njenu političku poziciju u regionu.
– EU nije faktor jer je odlučila da ne bude faktor. Jedina razlika između, recimo, Bidenove i Trumpove administracije u tom pogledu je da je prva željela da to bude drugačije, dok je druga, u najboljem slučaju, ravnodušna. – rekao je Mujanović.
Pitanje sankcija
Mujanović smatra da dokument ipak otvara određene dileme i ostavlja brojna pitanja bez jasnih odgovora. Posebno je izdvojio odluku o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima.
– Na primjer, odluka SAD-a da ukine sankcije protiv ruskog srpskog ekstremiste Dodika i njegovog režima u BiH ostaje neriješena, kao ni Dodikove kontinuirane prijetnje Dejtonskom mirovnom sporazumu. Rastući utjecaj Kine u regiji je priznat, ali njena dva glavna mjesta djelovanja, Srbija i entitet RS u BiH, nisu. – rekao je Mujanović.
U nastavku se osvrnuo i na pitanje reformi i načina upravljanja državama regiona.
– Dokument više puta identificira „slabo upravljanje“ kao istaknuto političko pitanje u regiji, ali nikada nije definirano; da li SAD podržavaju reformu upravljanja u skladu s obavezujućim presudama Evropskog suda za ljudska prava i mišljenjima Venecijanske komisije ili su otvorene za ad hoc dogovore s regionalnim akterima? – rekao je Mujanović.
Tema lobiranja
Jedna od tema koja je izazvala posebnu pažnju odnosi se na ogromna sredstva koja su, prema tvrdnjama Mujanovića, izdvojena za lobiranje u Washingtonu.
– Nejasno, iako svi pokazatelji ukazuju na ovo drugo. Konačno, pitanje masovnih troškova lobiranja od strane osoba poput Dodika, ali i Vučića, uopće se ne obrađuje u dokumentu. – rekao je Mujanović.
Potom je otvorio pitanje koje je postalo centralna tema brojnih političkih rasprava nakon objave njegovog komentara.
– Strogo govoreći, to je izvan okvira službenog političkog sažetka State Departmenta, ali ipak istaknuto nadmašuje diskusiju. Ovdje Kongres može i mora intervenirati i zahtijevati jasnoću od administracije: da li je Dodikova potrošnja od oko 18 miliona dolara u Washingtonu utjecala na odluku SAD-a da ukine sankcije protiv cijelog njegovog režima u oktobru 2025. godine, i da li je utjecala na praktično nepostojeći otpor administracije njegovim kontinuiranim secesionističkim naporima od tada? – rekao je Mujanović.
Na kraju je poručio da bi upravo američki Kongres mogao imati važnu ulogu u traženju dodatnih objašnjenja od administracije o pravcima buduće politike prema regionu.
– Usmjerenost koju pruža ovaj dokument, u najmanju ruku, pruža platformu s koje Kongres i drugi zainteresirani akteri mogu tražiti daljnja pojašnjenja od administracije. Trebali bi to učiniti što je prije moguće. – zaključio je Mujanović.