Najave odlučne borbe protiv visoke korupcije ponovo su otvorile pitanje predmeta koji se godinama nalaze pred pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine bez konačnog epiloga. Među njima posebno se izdvaja slučaj poznat kao “Dodikova vila”, dok se istovremeno postavlja pitanje šta se dogodilo sa najavljenim optužnicama u predmetima povezanim sa Nenadom Nešićem i Zoranom Galićem.
Predmet duži od decenije
Glavni tužilac Bosne i Hercegovine Milenko Kajganić u martu je najavio odlučniji obračun sa visokom korupcijom.
Uz takvu najavu neizbježno se otvorilo pitanje jednog od predmeta koji već duže od decenije privlači pažnju javnosti – slučaja koji se odnosi na vilu Milorada Dodika.
Kajganić je tada upitan zbog čega predmet toliko dugo nema konačan pravosudni epilog.
Prema njegovom objašnjenju, jedan od ključnih problema predstavljaju dokazi koji bi trebali biti pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći iz Srbije.
– Mijenjalo se dosta tužilaca na tom predmetu, ali svi su imali problem sa dokazima iz međunarodne pravne pomoći. Srbija nikada, pa ni sada, nije dostavila tražene dokaze – izjavio je tada Kajganić.
Takvo objašnjenje pokazuje da predmet, prema riječima glavnog tužioca, nije zaustavljen isključivo zbog postupanja domaćih institucija.
Ipak, činjenica da slučaj toliko dugo nema završnicu nastavlja izazivati pitanja o efikasnosti pravosuđa, posebno kada je riječ o predmetima koji se odnose na najviše političke funkcionere.
Gdje su optužnice?
Slučaj Dodikove vile nije jedini zbog kojeg se traže odgovori od Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
U fokusu su i postupci povezani sa bivšim ministrom sigurnosti BiH Nenadom Nešićem i Zoranom Galićem, nekadašnjim direktorom Granične policije BiH, a potom zamjenikom direktora SIPA-e.
Kajganić je prije nekoliko mjeseci govorio o podizanju optužnica, ali se u javnosti sada postavlja pitanje dokle su ti postupci stigli.
Nešić se u međuvremenu priprema za izbore, dok se Galić nalazi izvan Bosne i Hercegovine i na Interpolovoj crvenoj potjernici.
Istovremeno se navodi da se Galić uspio penzionisati te da prima penziju iz Bosne i Hercegovine u iznosu od oko 2.000 KM.
Sve to dodatno pojačava raspravu o tome koliko efikasno pravosudne institucije mogu voditi postupke protiv ljudi koji su obavljali značajne državne funkcije.
Spektakularna hapšenja
Politička analitičarka Vildana Selimbegović problem vidi i u načinu na koji počinju pojedini veliki pravosudni slučajevi.
Hapšenja visokih funkcionera često izazovu ogromnu pažnju javnosti. Policijske akcije, privođenja i informacije o istragama danima dominiraju medijskim prostorom, stvarajući očekivanje da će slučaj brzo dobiti sudski epilog.
Međutim, Selimbegović upozorava da se takva očekivanja nerijetko ne ostvare.
– Još je tragičnije što nakon toga za navodne duševne bolove moramo isplatiti desetine hiljada maraka tim osobama – kaže Selimbegović.
Prema njenoj ocjeni, problem nastaje kada spektakularna hapšenja ne rezultiraju jednako uvjerljivim sudskim postupcima i presudama.
Takav razvoj događaja može imati i šire posljedice jer kod građana dodatno narušava povjerenje u institucije koje bi trebale voditi borbu protiv korupcije.
Pitanje političkog morala
Pored odgovornosti pravosuđa, otvoreno je i pitanje političke odgovornosti ljudi protiv kojih se vode istrage ili postupci.
Član Glavnog odbora SDS-a Marinko Božović smatra da bi političari koji tvrde da nisu krivi trebali imati interes da se postupci protiv njih što prije završe.
Time bi, prema njegovom mišljenju, eventualno mogli ukloniti sumnje sa svog imena i nastaviti političko djelovanje bez tereta dugogodišnjih istraga.
– Tada bi se čista obraza mogli predstavljati narodu kao borci za njihova prava – kaže Božović.
Međutim, Božović tvrdi da postoje razlozi zbog kojih se pojedini predmeti protiv političara godinama razvlače.
Njegove tvrdnje su izuzetno ozbiljne jer govori o navodnim pritiscima i mogućnostima političkih ucjena.
Pritisci na pravosuđe
Božović smatra da jedan dio problema predstavljaju domaći politički utjecaji na pravosuđe.
Kao primjer spominje Nenada Nešića, tvrdeći da dugotrajnost postupaka može ostaviti prostor za političke pritiske.
Istovremeno iznosi tvrdnju da utjecaj ne dolazi samo od domaćih političkih struktura, već i iz međunarodnih krugova.
– Prvi je pritisak domaćih političara na pravosuđe, pa tako recimo Nešića mogu ucjenjivati da u kampanji radi sve što mu narede. Drugi je pritisak stranaca. Primjer toga je Milorad Dodik koji je od njih ucjenjen da radi sve što mu se naredi – tvrdi Božović.
Za ove tvrdnje u dostavljenim informacijama nisu navedeni dokazi koji bi potvrdili da je do takvih ucjena zaista došlo, pa ih treba posmatrati kao Božovićev politički stav i optužbe.
Ipak, njegove riječi otvaraju staro pitanje percepcije nezavisnosti pravosuđa u Bosni i Hercegovini.
Jednak zakon za sve
Na potrebu efikasnijeg postupanja upozorava i doktor pravnih nauka Mlađen Mandić.
Prema njegovom mišljenju, Tužilaštvo BiH trebalo bi posebno odgovorno i brzo postupati u osjetljivim predmetima koji privlače veliki interes javnosti.
Dugotrajne istrage bez konačne odluke, bilo da se radi o optužnici ili obustavljanju postupka, mogu napraviti problem i pravosuđu i osobama koje se nalaze pod istragom.
Mandić smatra da osnovni princip mora biti jednakost svih građana pred zakonom.
– Zakon mora biti jednak za sve. Ne mogu se predmeti protiv ’običnih’ građana procesuirati u rekordnom roku, dok za kriminal političara niko i ne pita – ističe Mandić.
Prema njegovom mišljenju, jedan od mogućih razloga zbog kojih tužioci izbjegavaju osjetljive političke predmete jeste strah od ljudi koji imaju političku moć i utjecaj na imenovanja.
Takva tvrdnja također predstavlja njegovu ocjenu funkcionisanja sistema, ali dodatno ukazuje na problem povjerenja javnosti u nezavisnost pravosudnih institucija.
Dodikova vila i dalje čeka
Predmet poznat kao “Dodikova vila” zbog svog trajanja postao je svojevrstan simbol pitanja na koja javnost godinama očekuje odgovor.
Objašnjenje glavnog tužioca Kajganića jeste da Srbija nije dostavila potrebne dokaze iz međunarodne pravne pomoći.
Ukoliko bez tih dokaza nije moguće donijeti konačnu tužilačku odluku, postavlja se pitanje koliko dugo jedan takav predmet može ostati otvoren i šta domaće institucije mogu učiniti da postupak pomjere sa mrtve tačke.
Istovremeno, slučajevi Nešića i Galića dodatno povećavaju očekivanja od Tužilaštva BiH.
Kada se javno najavi podizanje optužnice, a ona ne uslijedi u očekivanom periodu, prostor za sumnje, političke optužbe i različita tumačenja postaje sve veći.
Borba protiv korupcije
Visoka korupcija godinama se nalazi među najvažnijim pitanjima kada se govori o funkcionisanju pravne države u Bosni i Hercegovini.
Problem nije samo u tome da li će neko biti uhapšen ili osumnjičen. Konačni rezultat rada pravosuđa mora biti pravovremena odluka zasnovana na dokazima, podizanje i dokazivanje optužnice kada za to postoje zakonski uslovi ili obustavljanje postupka kada dokaza nema.
U suprotnom, dugogodišnji predmeti postaju politički teret i za osumnjičene i za pravosudni sistem.
Najava Milenka Kajganića o odlučnoj borbi protiv visoke korupcije zato će se u javnosti prvenstveno mjeriti konkretnim rezultatima.
Predmet Dodikove vile čeka više od decenije, dok se istovremeno traže odgovori o drugim velikim slučajevima.
Zbog toga pitanje koje se postavlja nije samo kada će biti novih hapšenja, nego nešto mnogo važnije – gdje su optužnice i kada će najosjetljiviji predmeti konačno dobiti pravosudni epilog?
Pogledajte PRILOG!