Neočekivana objava kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenka Lučića izazvala je veliku pažnju u političkoj javnosti. U opširnom obraćanju na društvenim mrežama iznio je niz ozbiljnih optužbi na račun predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, ali i rada Hrvatskog narodnog sabora, Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH te Sveučilišta u Mostaru.
Povod za njegovu reakciju bila je najava prikupljanja radova za Zbornik HAZU-a BiH posvećen političkom djelovanju Dragana Čovića. Lučić smatra da takav projekat predstavlja pokušaj glorifikacije predsjednika HDZ-a BiH, zbog čega je uputio niz pitanja autorima budućeg zbornika, ali i rukovodstvu akademske zajednice.
Oštre optužbe
Na samom početku objave Lučić tvrdi da je najava izrade zbornika odgovorila na brojna pitanja koja je ranije postavljao o političkom djelovanju Dragana Čovića.
– Prikupljanje radova za Zbornik radova HAZU-a BiH na temu lika i političkog djelovanja „Ćiriličara” daje jasan odgovor na moj upit. Jedino što nadilazi pohlepu za novcem i materijalnim dobrima u slučaju Dragana Čovića jesu vlastohleplje i častohleplje. Istodobno, dok je pljačkom, prijevarama i malverzacijama grabio golemo materijalno bogatstvo, Čović je preuzimao i političku vlast. Nije se zadovoljavao tek vođenjem stranke, izborom ministara te županijskih i općinskih čelnika. Htio je sve! Od igle do lokomotive. Od komunalnog poduzeća do visokoškolskih institucija. Danas se ni spremačica više ne može zaposliti u državnoj upravi i javnim poduzećima bez njegove suglasnosti – napisao je Zdenko Lučić.
Akademska karijera
U nastavku objave Lučić dovodi u pitanje i akademsku karijeru Dragana Čovića.
Tvrdi da iza njegovih akademskih zvanja ne stoji odgovarajući naučni rad, iznoseći niz optužbi koje se odnose na sticanje magistarske i doktorske titule, kao i profesorskog zvanja.
– Prve dvije žeđi manje-više su zadovoljene, pa se javila treća, ona koju je još teže utažiti, a to je častohleplje. Provincijski inženjer strojarstva s kompleksom manje vrijednosti nekako je došao do diplome magistra znanosti, a onda je, dok su drugi ratovali, usred pušaka i bajuneta, stekao i titulu doktora znanosti. Disertaciju je obranio 1996. godine. Na Sveučilištu u Mostaru uglavnom nije ništa predavao, a drugi su se potpisivali za navodno odrađene semestre iako je od svih, ili gotovo svih fakulteta, dobivao mjesečni paušal od oko 500 KM. Valjda je na temelju naplaćenih paušala došao do zvanja redovitog profesora jer znanstvenih članaka u relevantnim bazama nema. Očito je da uz lažnu biografiju ide i lažna bibliografija – napisao je Zdenko Lučić.
HAZU pod kritikama
Posebno se osvrnuo na rad Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, tvrdeći da ta institucija djeluje pod snažnim političkim utjecajem Dragana Čovića.
Istovremeno je kritikovao i dio akademske zajednice zbog, kako navodi, pristanka da učestvuje u pisanju zbornika posvećenog predsjedniku HDZ-a BiH.
– Tu je i protuprirodna brončana bista u prirodnoj veličini, lažni obiteljski grb i, naposljetku, titula akademika, kojom Čović pokušava prikriti svu manjkavost i bijedu prethodnih lažnih ili sumnjivih titula. Ali to nije sve! Ovih je dana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH), na zahtjev Dragana Čovića, inicirala pisanje zbornika radova s temom djelovanja i političke uloge Dragana Čovića u hrvatskoj povijesti. Rok za dostavu radova istječe u petak, 31. srpnja 2026. godine – napisao je Zdenko Lučić.
Kritika univerziteta
Lučić smatra da bi Sveučilište u Mostaru trebalo predstavljati simbol naučne izvrsnosti, ali tvrdi da aktuelna situacija šalje potpuno drugačiju poruku studentima i nastavnom osoblju.
– HAZU BiH u biti je vlasništvo Dragana Čovića, koji određuje dnevne redove, teme i sve drugo u toj udruzi građana. Žalosno je znati kako brojni ljudi s intelektualnim kapacitetom u Mostaru i Bosni i Hercegovini svoj integritet prodaju za sitniš i plaćene ručkove, dok mnogi od njih svojim djelovanjem nisu ni dorasli ulogama koje obnašaju. Mnogi autori zbornika o „liku i djelu Dragana Čovića” bili su i, možda, još uvijek jesu dio Sveučilišta u Mostaru, koje bi, kao jedino sveučilište na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, trebalo biti simbol izvrsnosti. Umjesto toga, takvo stanje demoralizira studente i uglavnom pošteno znanstveno osoblje čije su plaće nikakve, a studenti plaćaju školarine koje su među najvišim u Europi – napisao je Zdenko Lučić.
Obećanje biračima
Govoreći o budućnosti, Lučić poručuje da će se zalagati za promjene u funkcionisanju Sveučilišta u Mostaru.
– Obećavam da ćemo se osloboditi toga te vratiti i osloboditi Sveučilište u Mostaru svim Hrvatima i svim građanima kojima su znanje, poštenje i izvrsnost temeljne vrijednosti! – poručio je Zdenko Lučić.
Niz pitanja
U završnom dijelu objave Lučić postavlja veliki broj pitanja za koja očekuje odgovore autora zbornika posvećenog Draganu Čoviću.
Među njima su pitanja o političkoj karijeri predsjednika HDZ-a BiH, njegovim ranijim političkim odlukama, unutarstranačkim izborima, odnosu prema Hrvatskom narodnom saboru, upravljanju institucijama, kao i zahtjev da javnosti budu dostupni njegov magistarski i doktorski rad.
– Nažalost, neće se neki znanstvenici, javni djelatnici i političari puno uzrujati zbog dekadencije znanja i malih plaća, ali će poslušati robovlasničku uputu o pisanju članka o „liku i djelu Druga Čovića”. Hoćemo li u barem jednom članku zbornika HAZU-a pročitati: Zašto Čović gura svoju obiteljsku kumu Darijanu Filipović i bi li ona bila tek fikus koji bi zapravo služio za čuvanje „obiteljskih tajni” njega, njegovih zetova i šire rodbine? Kakva je bila njegova politička karijera kao jednoga od pokretača jugoslavenske ekstremno lijeve stranke, Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) 1989. godine, i to nakon inicijativnog skupa za utemeljenje HDZ-a? Kako se kao pobjegulja skrivao po Grudama, a potom otišao u Hrvatsku na godinu dana za vrijeme Hrvatske samouprave 2001. godine da bi se vratio i natjerao Barišu Čolaka da mu preda mjesto člana Predsjedništva BiH i stranku? Kako je 2005. pokrao izbore za predsjednika HDZ-a BiH i kako je koruptivnim obećanjima pridobio one koji su glasali za njega? Zašto je 2006. glasao za „Travanjski paket”, zbog kojega su Hrvati umalo ostali bez široke mogućnosti korištenja veta i bez snažnoga Doma naroda i Predsjedništva BiH? Kako je pred strancima cinkao hrvatskog kardinala Vinka Puljića i biskupa Ratka Perića da su „hrvatski nacionalisti”? Kako je uveo apsolutnu autokraciju u kojoj za svaki posao, biznis, pokretanje nečega ili zapošljavanje u javnoj službi, od općinske do više razine, treba proći filtar najodanijih sluga i samoga Čovića? Kako je uništio Hrvatski narodni sabor u posljednjih pet godina? (O tome će biti riječi uskoro…) To su samo neka od pitanja na koja s pravom očekujem odgovore uglednih, kao i manje uglednih autora koji će sudjelovati u izradi zbornika HAZU-a BiH o liku i djelu Dragana Čovića. I na kraju, pitam se ima li sve to veze s činjenicom da je na čelu HAZU-a BiH Mladen Bevanda, bivši član Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, koji je 1977. magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu s temom „Odnos KPJ/SKJ prema odgoju i obrazovanju”. Taj vrijedan i svakako poučan rad objavljen je u Sarajevu 1984. godine u izdanju Veselina Masleše i Univerzitetske knjige. Pošteno. Još tražim da nam i Čović objavi svoj magistarski i doktorski rad – napisao je Zdenko Lučić.