Mijenja li se politička mapa Bosne i Hercegovine odlaskom Christiana Schmidta iz OHR-a? Već sama mogućnost dolaska novog visokog predstavnika izazvala je ozbiljne kalkulacije među političkim liderima, jer bi jedna promjena na vrhu međunarodne administracije mogla pokrenuti potpuno nove odnose između Sarajeva, Mostara i Banje Luke.
Sve češće se govori o mogućnosti da bi Christiana Schmidta mogao naslijediti bivši slovenski predsjednik Borut Pahor. Iako zvanične potvrde još nema, politički krugovi već analiziraju kakve bi posljedice takav rasplet mogao imati za domaće aktere, posebno za Milorada Dodika, Dragana Čovića i odnose među vodećim strankama u BiH.
Promjena odnosa
Kada je Christian Schmidt stigao u Bosnu i Hercegovinu, imao je snažnu podršku HDZ-a BiH i Dragana Čovića. U periodu intenzivnih rasprava o izmjenama Izbornog zakona, Čović je otvoreno očekivao da će visoki predstavnik koristiti svoje ovlasti kako bi proveo reforme koje bi dugoročno promijenile način izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
– Schmidt mora završiti posao do kraja – poručivao je Čović tokom političkih pregovora o izmjenama izbornog sistema.
U političkim krugovima tada se smatralo da postoji visok stepen saglasnosti između OHR-a, HDZ-a BiH i zvaničnog Zagreba kada je riječ o pitanju izborne reforme i koncepta “legitimnog predstavljanja”.
Dodatnu simboliku imala je i odluka hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da Schmidtu uruči Orden Ante Starčevića, što je protumačeno kao znak bliskih političkih odnosa i podrške njegovoj ulozi u Bosni i Hercegovini.
Ipak, odnos između Schmidta i HDZ-a BiH vremenom je počeo slabiti.
Neispunjena očekivanja
Iako je Schmidt intervenisao u izborni sistem Federacije BiH, dio HDZ-a smatrao je da nije otišao dovoljno daleko. Nije nametnut model izbora člana Predsjedništva BiH kakav je tražio HDZ, niti su Bonske ovlasti iskorištene za provođenje dubljih institucionalnih promjena.
Upravo zbog toga u vrhu HDZ-a počelo je rasti nezadovoljstvo.
Prema tvrdnjama iz diplomatskih krugova, Schmidt je pokušavao pronaći balans između zahtjeva različitih političkih blokova i stavova međunarodne zajednice, ali se suočavao sa snažnim pritiscima dijela zemalja članica Vijeća za implementaciju mira.
Pitanje državne imovine dodatno je zakomplikovalo odnose.
Schmidt je zauzeo čvrst stav da državna imovina pripada Bosni i Hercegovini kao državi, a ne entitetima pojedinačno. Takav pristup doveo ga je u direktan sukob sa politikom Milorada Dodika, ali je istovremeno razočarao i dio očekivanja HDZ-a koji je računao na fleksibilniji odnos prema nadležnostima entiteta i nižih nivoa vlasti.
Zahlađenje odnosa
Kako su političke tenzije rasle, retorika HDZ-a prema Schmidtu postajala je sve hladnija. Čović je kasnije otvoreno poručivao da bi “vrijeme bilo da visoki predstavnik ode iz BiH”, dok je Schmidt ostajao pri stavu da OHR neće biti zatvoren dok se ne ispune svi međunarodni uslovi.
Takav razvoj događaja otvorio je prostor za nagađanja o tome ko bi mogao doći nakon Schmidta i kakvu bi politiku novi visoki predstavnik vodio.
U tom kontekstu posebno se izdvaja ime Boruta Pahora.
Za razliku od Schmidta, Pahor u regionu ima reputaciju političara dijaloga, kompromisa i umjerenog pristupa. Tokom političke karijere održavao je korektne odnose sa liderima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, zbog čega ga dio političkih aktera vidi kao potencijalno prihvatljiviju figuru za sve strane.
Njegov stil politike zasniva se na smirivanju tenzija i izbjegavanju otvorenih sukoba, što bi moglo značajno promijeniti atmosferu u Bosni i Hercegovini.
Nova računica
Za HDZ BiH eventualni dolazak Pahora mogao bi predstavljati mnogo prihvatljivije rješenje nego nastavak odnosa sa Schmidtom. Bliske veze koje Pahor ima sa hrvatskim političkim vrhom mogle bi otvoriti prostor za mirniju komunikaciju između Mostara i OHR-a.
Sa druge strane, dio bošnjačkih stranaka vjerovatno bi ga lakše prihvatio jer nema reputaciju političara koji poseže za naglim i jednostranim intervencijama.
Međutim, upravo u tome mnogi vide potencijalni problem za Milorada Dodika.
Dodik je godinama gradio političku strategiju na osporavanju legitimiteta Christiana Schmidta. Tvrdio je da njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, nazivao ga predstavnikom zapadnih centara moći i koristio sukob sa OHR-om kao važan dio političke mobilizacije u Republici Srpskoj.
Kod Boruta Pahora takva strategija mogla bi biti mnogo manje efikasna.
Teži politički protivnik
Pahor nema imidž političara koji dolazi iz velike sile niti reputaciju agresivnog intervencioniste. Njegov javni nastup godinama je bio umjeren i diplomatski, zbog čega bi Dodiku bilo mnogo teže predstaviti ga kao neprijateljski nastrojenog međunarodnog zvaničnika.
Upravo zato pojedini analitičari smatraju da bi eventualni dolazak Pahora mogao promijeniti političke odnose unutar BiH više nego što se trenutno pretpostavlja.
Posebno važna mogla bi biti mogućnost popravljanja odnosa između HDZ-a BiH i bošnjačkih stranaka.
Dodikova politička pozicija često jača upravo u trenucima kada između Sarajeva i Mostara postoje duboki sukobi i blokade. Ukoliko bi novi visoki predstavnik uspio smanjiti tenzije između hrvatskog i bošnjačkog političkog bloka, prostor za Dodikovu pregovaračku strategiju mogao bi se dodatno suziti.
To bi moglo dovesti do drugačije političke dinamike u kojoj bi fokus bio vraćen na evropske integracije, institucionalne reforme i pitanje stabilizacije odnosa među partnerima u vlasti.
Ipak, brojni problemi ostali bi isti bez obzira na promjenu u OHR-u.
Stari sukobi
Bosna i Hercegovina i dalje je suočena sa dubokim političkim podjelama oko državnih nadležnosti, imovine, izbornog sistema i budućeg ustavnog uređenja.
Zbog toga mnogi smatraju da ni eventualni dolazak Boruta Pahora ne bi automatski riješio političku krizu. Razlike između političkih koncepata ostale bi prisutne, a sukobi bi vjerovatno nastavili postojati, samo u drugačijem političkom ambijentu.
Pahor bi, prema procjenama dijela analitičara, vjerovatno pokušao graditi smireniji i manje konfliktan odnos sa svim stranama, ali bi se prije ili kasnije morao suočiti sa istim problemima koji godinama opterećuju Bosnu i Hercegovinu.
Upravo zbog toga pitanje budućnosti OHR-a i dalje ostaje jedna od najvažnijih političkih tema u zemlji.
Dok jedni smatraju da je vrijeme za zatvaranje ove institucije, drugi upozoravaju da bi njeno prerano gašenje moglo dodatno destabilizovati političke prilike i otvoriti prostor za nove institucionalne sukobe.
Nije zato iznenađenje što Milorad Dodik već sada sve češće zastupa stav da bi OHR trebalo zatvoriti što prije, pozivajući se na slične poruke koje dolaze iz Rusije i dijela međunarodnih krugova.
Ali upravo mogućnost dolaska drugačijeg visokog predstavnika pokazuje da bi politička igra u Bosni i Hercegovini uskoro mogla dobiti potpuno nova pravila.