Šta se zapravo krije iza tvrdnji o uspješnoj vanjskoj politici i kojim bi se konkretnim rezultatima takva ocjena trebala dokazati? Upravo to pitanje otvorio je šef Kluba zastupnika SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga, koji je reagovao na izjave Srđana Mazalice iz SNSD-a i iznio niz ozbiljnih kritika na račun poteza predstavnika vlasti na nivou Bosne i Hercegovine.
Oštra reakcija Bodiroge
Ognjen Bodiroga smatra da se uspješnost vanjske politike ne može dokazivati političkim porukama i izjavama, već konkretnim odlukama koje su donesene i posljedicama koje su one proizvele.
Njegova reakcija uslijedila je nakon izjava Srđana Mazalice iz SNSD-a, koji je govorio o rezultatima vanjske politike. Bodiroga je odlučio odgovoriti nabrajanjem poteza za koje smatra da pokazuju drugačiju sliku od one koju predstavlja SNSD.
Jedno od pitanja koje je posebno izdvojio odnosi se na imenovanje počasnog konzula Bosne i Hercegovine u Panami. Bodiroga je u tom kontekstu spomenuo Fatiha Kola, kojeg je Željka Cvijanović imenovala za počasnog konzula BiH.
Bodiroga je iznio tvrdnju da se Kol u javnosti povezuje s narko-kartelom “Tito i Dino”. Riječ je o tvrdnji koju je Bodiroga naveo u okviru svoje političke kritike, a kojom je pokušao problematizovati način izbora osoba koje predstavljaju Bosnu i Hercegovinu kroz mrežu počasnih konzula.
Sporni počasni konzul
Za Bodirogu upravo takvo imenovanje otvara pitanje kriterija prema kojima se procjenjuje uspješnost vanjske politike.
Počasni konzuli imaju drugačiji status od profesionalnih diplomata, ali njihovo imenovanje ipak ima simbolički i diplomatski značaj jer predstavljaju određenu vezu između države koja ih imenuje i područja na kojem obavljaju svoju funkciju.
Zbog toga Bodiroga smatra da javnost ima pravo znati ko su osobe koje dobijaju takve pozicije i kakva je njihova pozadina.
U svojoj kritici posebno je istakao da je odluku o imenovanju Fatiha Kola donijela Željka Cvijanović. Istovremeno je spomenuo i Stašu Košarca, tvrdeći da je bio u društvu Kola.
Bodiroga je time pokušao povezati pitanje imenovanja počasnog konzula sa širim odnosom predstavnika SNSD-a prema vanjskoj politici i međunarodnim kontaktima.
Međutim, njegova kritika nije se zaustavila na ovom imenovanju. U nastavku je otvorio pitanje odluka koje se odnose na saradnju Bosne i Hercegovine s NATO-om.
Program reformi BiH
Posebnu pažnju Bodiroga je posvetio glasanju predstavnika SNSD-a za Program reformi Bosne i Hercegovine. Prema njegovom tumačenju, postoji očigledan raskorak između političkih poruka SNSD-a i odluka za koje njihovi predstavnici glasaju u institucijama Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu spomenuo je Srđana Amidžića i Stašu Košarca, kao i Komisiju za saradnju s NATO-om.
– Mazalici je uspjeh što su Srđan Amidžić i Staša Košarac glasali za usvajanje Programa reformi Bosne i Hercegovine, koji je prijedlog Komisije za saradnju s NATO-om, u kojoj je i Obren Petrović – naveo je Bodiroga.
Ovim riječima Bodiroga je pokušao ukazati na ono što smatra političkom kontradikcijom SNSD-a. S jedne strane, predstavnici ove stranke godinama imaju veoma kritičan odnos prema mogućnosti članstva Bosne i Hercegovine u NATO-u, dok s druge strane, prema Bodiroginim tvrdnjama, učestvuju u donošenju odluka povezanih sa saradnjom s tim vojnim savezom.
Upravo zbog toga pitanje NATO integracija postalo je drugi važan dio njegovog odgovora Mazalici.
Korak prema NATO-u
Bodiroga smatra da odluke koje su podržali predstavnici SNSD-a imaju mnogo veći politički značaj nego što se pokušava predstaviti javnosti.
Prema njegovoj ocjeni, usvajanje Programa reformi predstavlja nastavak procesa približavanja Bosne i Hercegovine NATO-u.
– Ukratko, ostao je još samo jedan korak da se otvore pregovori Bosne i Hercegovine za ulazak u NATO, sve zahvaljujući SNSD-u. Zar je za Srbe to uspješna vanjska politika? – upitao je Bodiroga.
Njegova tvrdnja predstavlja političku ocjenu procesa saradnje Bosne i Hercegovine s NATO-om i odgovornosti SNSD-a za odluke koje su u vezi s tim procesom donesene.
Bodiroga na taj način pokušava otvoriti pitanje političke dosljednosti. Smatra da građanima nije dovoljno govoriti jedno kroz stranačke poruke, dok predstavnici iste stranke u institucijama učestvuju u donošenju odluka koje opozicija tumači drugačije.
Za njega je upravo glasanje najbolji pokazatelj stvarne politike neke stranke.
Kritike zbog zakona
Treći dio Bodirogine kritike odnosi se na Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama Bosne i Hercegovine.
Bodiroga tvrdi da je SNSD podržavanjem ovog zakonskog rješenja pristao na promjene koje mogu imati značajne posljedice na način donošenja pojedinih odluka.
Prema njegovim tvrdnjama, jedna od posljedica takvog zakonskog rješenja jeste mogućnost da se određene odluke donose prostom većinom, bez prava veta.
Upravo na tom primjeru Bodiroga pokušava pokazati razliku između javne retorike SNSD-a o zaštiti interesa Republike Srpske i konkretnih odluka njihovih predstavnika u institucijama Bosne i Hercegovine.
Njegova kritika zasniva se na stavu da političke rezultate treba posmatrati kroz ono što je usvojeno, potpisano ili podržano, a ne isključivo kroz ono što političari govore svojim biračima.
Pitanje odgovornosti
Bodiroga zato od predstavnika SNSD-a traži da građanima detaljnije objasne odluke koje su donosili na državnom nivou.
Prema njegovom mišljenju, upravo bi odgovori na pitanja o Programu reformi, Zakonu o sprečavanju sukoba interesa i pojedinim diplomatskim imenovanjima trebali biti osnova za procjenu uspješnosti politike SNSD-a.
Umjesto opštih tvrdnji o diplomatskim uspjesima, Bodiroga insistira na konkretnim primjerima.
Njegova reakcija na Mazalicu tako je prerasla u mnogo širu kritiku djelovanja SNSD-a u institucijama Bosne i Hercegovine.
Posebno pokušava ukazati na razliku između politike koju SNSD predstavlja u Republici Srpskoj i odluka za koje njegovi kadrovi glasaju kada učestvuju u radu institucija BiH.
Diplomatija pod lupom
Pitanje imenovanja Fatiha Kola za počasnog konzula dodatno je zaoštrilo Bodiroginu kritiku.
Tvrdnje o njegovoj navodnoj povezanosti s kriminalnim strukturama Bodiroga koristi kao argument za propitivanje kadrovske i diplomatske politike. Istovremeno, riječ je o ozbiljnim navodima koje Bodiroga iznosi kao svoje tvrdnje, zbog čega ih je važno posmatrati upravo u kontekstu njegovog političkog istupa, a ne kao sudski utvrđene činjenice.
Za Bodirogu je suštinsko pitanje kako se biraju osobe koje dobijaju diplomatske ili počasne funkcije i kakvu poruku takva imenovanja šalju.
U njegovoj argumentaciji svi navedeni primjeri imaju zajedničku tačku. Bilo da govori o počasnom konzulu, saradnji s NATO-om ili zakonskim rješenjima na državnom nivou, Bodiroga tvrdi da se politika mora ocjenjivati prema konkretnim potezima.
Sukob vlasti i opozicije
Ova polemika istovremeno pokazuje nastavak snažnog političkog sukoba između SNSD-a i SDS-a u Republici Srpskoj.
Dok SNSD svoje međunarodne kontakte i poteze predstavlja kao dio politike zaštite interesa Republike Srpske, opozicija pokušava ukazati na odluke za koje smatra da su u suprotnosti s porukama koje vlast šalje građanima.
Bodiroga upravo na tome gradi odgovor Mazalici.
Umjesto rasprave o tome koliko je neka izjava diplomatski uspješna, on traži da se analiziraju glasanja i konkretne odluke predstavnika SNSD-a.
Prema njegovom stavu, tek nakon toga moguće je govoriti o stvarnim rezultatima vanjske politike.
Traži konkretne odgovore
Bodirogina poruka svodi se na zahtjev da predstavnici vlasti javnosti objasne šta su konkretno podržavali u institucijama Bosne i Hercegovine i kakve posljedice te odluke mogu imati.
Za njega je pitanje uspješne vanjske politike mnogo šire od međunarodnih sastanaka, političkih poruka i javnih nastupa.
U prvi plan stavlja imenovanje počasnog konzula u Panami, Program reformi Bosne i Hercegovine i Zakon o sprečavanju sukoba interesa, predstavljajući ih kao primjere na kojima bi, prema njegovom mišljenju, trebalo mjeriti političku dosljednost SNSD-a.
Bodiroga zato ne prihvata tvrdnje o uspješnoj vanjskoj politici bez analize konkretnih odluka. Njegov odgovor Mazalici istovremeno predstavlja poziv da se rasprava sa stranačkih poruka prebaci na dokumente, glasanja i poteze predstavnika vlasti u institucijama Bosne i Hercegovine.
Upravo tu vidi ključ političke odgovornosti: građani bi, prema njegovom stavu, trebali procjenjivati vlast prema onome što njeni predstavnici rade i za šta glasaju, a ne samo prema porukama koje šalju u javnosti.