Može li parlamentarna inicijativa sama po sebi biti proglašena napadom na Dejtonski mirovni sporazum? Upravo je to pitanje otvoreno nakon što je Milan Tegeltija, bivši predsjednik VSTV-a i nekadašnji savjetnik Milorada Dodika, iznio niz tvrdnji o zahtjevu 14 državnih poslanika za preispitivanje i privremenu suspenziju Sporazuma o specijalnim paralelnim odnosima Republike Srbije i Republike Srpske.
Tegeltijina poruka
Tegeltija je reagovao na inicijativu državnih poslanika, tvrdeći da pravo Republike Srpske i Srbije na specijalne paralelne odnose proizlazi direktno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma te da ga druge institucije ne mogu jednostrano staviti van snage.
– Pravo na zaključivanje sporazuma o specijalnim paralelnim vezama između Republike Srpske i Republike Srbije integralni je i neodvojivi dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, i niko ga ne može staviti van snage osim same Republike Srpske i Republike Srbije. Dakle, zahtjev 14 poslanika na čelu s Denisom Zvizdićem za suspenziju Sporazuma o specijalnim paralelnim vezama Republike Srpske i Republike Srbije u svojoj je naravi antidejtonska aktivnost i kao takvu je treba tretirati. Prema tome, radi se o potpuno bespredmetnom zahtjevu kada je u pitanju njegov pravni kapacitet i doseg, koji u pravnom smislu ne može proizvesti nikakve pravne posljedice. Međutim, u političkom smislu to je opasna antidejtonska aktivnost osporavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma onakvog kakav on jeste, jer se takvim zahtjevom pokazuje namjera njegovih podnosilaca da negiraju postulate Dejtonskog mirovnog sporazuma, što može dovesti do ugrožavanja stabilnosti i mira u BiH – poručio je bivši Dodikov savjetnik Milan Tegeltija.
Međutim, problem s ovakvim tumačenjem nastaje kada se pravo na specijalne paralelne odnose predstavi kao praktično neograničeno i potpuno izdvojeno iz ostatka ustavnog sistema Bosne i Hercegovine.
Šta kaže Ustav
Ustav Bosne i Hercegovine, koji predstavlja Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, predviđa mogućnost da entiteti uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama. Ipak, to pravo nije formulisano bez ograničenja.
Član III stav 2(a) Ustava BiH predviđa da entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim državama, ali uz poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Upravo taj dio ustavne odredbe predstavlja važan element koji se ne može zanemariti prilikom pravne rasprave. Postojanje ustavnog prava na specijalne paralelne odnose ne znači da sadržaj i provođenje svakog sporazuma automatski ostaju izvan ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Drugim riječima, nije sporno da Ustav BiH omogućava takve odnose, ali je sporno Tegeltijino predstavljanje tog prava kao kategorije nad kojom institucije Bosne i Hercegovine nemaju nikakav pravni ili politički prostor za djelovanje.
Sporna interpretacija
Posebno je problematična tvrdnja da je sama inicijativa 14 poslanika “antidejtonska aktivnost”. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine jedna je od institucija uspostavljenih upravo ustavnim poretkom nastalim iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Poslanici imaju mogućnost pokretati inicijative, postavljati pitanja i tražiti institucionalno razmatranje tema koje smatraju značajnim za interese Bosne i Hercegovine. To što određena inicijativa može biti pravno osporavana ili što njen konačni rezultat nije unaprijed izvjestan ne pretvara samo njeno podnošenje u djelovanje protiv Dejtonskog sporazuma.
Upravo se tu pojavljuje jedna od ključnih slabosti Tegeltijine argumentacije. Jedno je tvrditi da konkretna institucija nema nadležnost da jednostranom odlukom ukine određeni sporazum, a sasvim drugo proglasiti parlamentarno pokretanje pitanja njegovog preispitivanja “antidejtonskim”.
Pravni kapacitet
Tegeltija istovremeno tvrdi da zahtjev poslanika nema pravni kapacitet da proizvede bilo kakve posljedice. Odmah zatim, međutim, istoj inicijativi pripisuje potencijal da ugrozi stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini.
Takva konstrukcija otvara očigledno pitanje: ako je inicijativa pravno potpuno nemoćna i bespredmetna, na koji način sama po sebi predstavlja toliko ozbiljnu prijetnju?
Naravno, pravni i politički efekti jednog poteza nisu isto i politička inicijativa može imati posljedice čak i kada neposredno ne proizvodi pravni učinak. Ipak, upravo zato Tegeltijinu tvrdnju da je riječ o potpuno bespredmetnom zahtjevu treba odvojiti od njegove političke ocjene da inicijativa predstavlja opasnost za mir.
Umjesto toga, rasprava bi se morala voditi oko konkretnog pitanja: da li se Sporazum o specijalnim paralelnim odnosima provodi u granicama koje određuje Ustav Bosne i Hercegovine.
Zahtjev 14 poslanika
Inicijativu je potpisalo 14 poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a upućena je na više od 800 adresa u Evropi, Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Njeni potpisnici traže hitno preispitivanje i privremenu suspenziju Sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između Srbije i Republike Srpske. Kao razlog navode tvrdnju da se taj mehanizam koristi na način koji ugrožava suverenitet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine te služi za negiranje presuda međunarodnih sudova.
Poslanici svoju inicijativu ne predstavljaju kao reakciju na samo jedan događaj. U obrazloženju ukazuju na širi kontinuitet političkih poteza, uključujući Deklaraciju sa takozvanog Svesrpskog sabora u Beogradu.
Prema njihovom stavu, određene poruke iz te deklaracije zadiru u ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Kao posebno problematične navode odnos prema genocidu u Srebrenici, obilježavanju 9. januara, institucijama Bosne i Hercegovine i funkciji visokog predstavnika.
Sahrana Ratka Mladića
U inicijativi se posebno govori o sahrani Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
– Kulminacija takve anticivilizacijske i remetilački politike viđena je u Beogradu 6. i 7. septembra 2026. godine. Ratko Mladić, pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, sahranjen je uz elemente državnog i vojnog ceremonijala Republike Srbije uz prijeteće i agresivne poruke bazirane na matrici negiranja presuđenih činjenica, relativiziranja genocida, glorifikacije ratnih zločinaca i institucionalnog povezivanje Beograda i Banje Luke uz osporavanje nadležnosti BiH. Na takvu politiku međunarodna zajednica mora odgovoriti konkretnim djelovanjem – ističu poslanici u upućenoj inicijativi.
Upravo ovaj događaj potpisnici koriste kao jedan od argumenata za tvrdnju da je potrebno preispitati način na koji se sporazum između Srbije i Republike Srpske primjenjuje u praksi.
Traže međunarodnu reakciju
Poslanici su pozvali visokog predstavnika, Vijeće za implementaciju mira, Evropsku uniju, Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i druge države povezane s Dejtonskim mirovnim sporazumom da razmotre provođenje Sporazuma o specijalnim paralelnim odnosima.
Njihov zahtjev usmjeren je na privremenu suspenziju do završetka pravnog i političkog preispitivanja, uz insistiranje na poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine te presuda međunarodnih sudova.
Istovremeno traže osudu institucionalne glorifikacije ratnih zločinaca, razmatranje sankcija protiv odgovornih zvaničnika i uzimanje ovih pitanja u obzir prilikom ocjenjivanja evropskog puta Srbije.
Politička i pravna bitka
Tegeltijina reakcija tako otvara mnogo šire pitanje od same inicijative. U centru rasprave nalazi se odnos između ustavnog prava entiteta na posebne paralelne odnose sa susjednim državama i obaveze da se ti odnosi ostvaruju uz poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog tog ustavnog ograničenja teško je pravo na specijalne paralelne veze predstavljati kao apsolutno i potpuno izdvojeno iz ustavnopravnog sistema BiH.
Istovremeno, sama činjenica da su poslanici zatražili preispitivanje sporazuma ne znači automatski da će njihov zahtjev proizvesti pravni rezultat niti unaprijed određuje koja institucija može donijeti konkretnu odluku. Međutim, tvrdnja da je korištenje parlamentarnog mehanizma samo po sebi antidejtonsko zahtijeva mnogo snažnije pravno obrazloženje od onoga koje je Tegeltija ponudio.
Inicijativu su potpisali Denis Zvizdić, Saša Magazinović, Aida Baručija, Sabina Čudić, Jasmin Emrić, Jasmin Imamović, Albin Muslić, Rejhana Dervišević, Ermina Salkičević-Dizarević, Mia Karamehić-Abazović, Nihad Omerović, Predrag Kojović, Elvisa Hodžić i Šemsudin Mehmedović.