Zašto se jedno od najvažnijih kulturnih blaga Bosne i Hercegovine našlo u centru političkih rasprava umjesto naučnih i kulturnih krugova? Upravo to pitanje otvorilo se nakon promocije Sarajevske Hagade u inostranstvu, događaja koji je izazvao brojne reakcije.
Dok se jedni pozivaju na promociju i međunarodno predstavljanje, drugi upozoravaju na način na koji je sve organizovano, ali i na izostavljanje ključnih institucija koje o ovom rukopisu brinu decenijama. U fokusu rasprave ponovo se našao odnos države prema vlastitom kulturnom naslijeđu.
Vrijedno naslijeđe
Sarajevska Hagada, rukopisno oslikani jevrejski kodeks iz 14. vijeka, smatra se jednim od najvrjednijih sefardskih iluminiranih rukopisa na svijetu. Njena važnost potvrđena je i činjenicom da je uvrštena u UNESCO-ov Međunarodni registar Pamćenja svijeta.
Ova knjiga nije samo umjetničko djelo, već i simbol historije, tradicije i opstanka, zbog čega ima poseban značaj i za Bosnu i Hercegovinu i za međunarodnu zajednicu.
Politička pažnja
U posljednjem periodu Hagada je postala tema interesovanja političkih aktera, što je otvorilo niz pitanja o načinu njenog predstavljanja. Dok jedni zagovaraju njenu promociju u svijetu, drugi smatraju da se time prikupljaju politički poeni.
Istovremeno, sve više pažnje privlači činjenica da se u tim aktivnostima rijetko spominje Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, institucija koja je decenijama čuva i stručno obrađuje.
Izostavljen muzej
Kustosi Zemaljskog muzeja BiH izrazili su nezadovoljstvo zbog toga što nisu bili uključeni u promociju Hagade u Sjedinjenim Američkim Državama. Ističu da nisu bili ni obaviješteni, niti konsultovani, uprkos tome što su upravo oni najkompetentniji za predstavljanje ovog rukopisa.
– Mi ni u jednom trenutku nismo bili niti obaviješteni, niti informirani, niti upitani za bilo šta. Mislim da je u krajnju ruku neprimjereno da bilo kakvo predstavljanje, govorenje o Hagadi, promocija Hagade se radi mimo Zemaljskog muzeja BiH – rekla je Ana Marić.
Ovakav stav jasno ukazuje na nezadovoljstvo unutar institucije koja nosi najveći teret očuvanja ovog kulturnog blaga.
Različita tumačenja
Promocija Hagade u SAD-u okupila je brojne zvanice, uključujući i političke predstavnike. Organizatori su naglašavali da je riječ o kulturnom i religijskom događaju, povezanom sa tradicionalnim obredom seder koji se obilježava tokom Pesaha.
Ipak, dio javnosti i predstavnika zajednice smatra da je događaj imao i političku dimenziju, što je dodatno podijelilo mišljenja.
– Ja sam bio pozvan na ovu promociju Hagade, međutim, pošto se radi o političkom aktu, mislio sam da nema baš smisla da ja držim predavanje o Hagadi. Sretna je okolnost što je naš ambasador u Washingtonu član naše zajednice, tako da je Jevrejska zajednica bila predstavljena kroz ambasadora Alkalaja. I mislim da nije bilo mjesta ni potrebe da naši stručnjaci govore o onome što znaju o Hagadi – rekao je Jakov Finci.
Njegove riječi dodatno su podgrijale raspravu o tome gdje prestaje kultura, a počinje politika.
Stav akademije
Za razliku od pojedinih stavova iz zajednice, akademska javnost jasno ističe da stručnjaci iz Zemaljskog muzeja nisu smjeli biti izostavljeni. Smatraju da bi njihovo prisustvo dalo dodatnu težinu cijelom događaju.
– Ne samo da se podrazumijeva u nekom stručnom, akademskom, nego elementarnom kulturnom smislu. Dakle, da, trebalo je pozvati. Trebalo je tom događaju koji nesumnjivo ima kulturni značaj za našu zemlju, trebalo je podebljati taj značaj prisustvom ljudi iz Zemaljskog muzeja – rekao je Asim Mujkić.
Ovaj stav ukazuje na širi problem odnosa prema nauci i stručnosti u javnim procesima.
Dugogodišnji problem
Cijela situacija dodatno je otvorila pitanje položaja Zemaljskog muzeja BiH, koji se već godinama suočava s neriješenim pravnim i finansijskim statusom. Uprkos tome što čuva jedno od najvažnijih kulturnih dobara države, ova institucija često se nalazi na margini interesovanja vlasti.
Zaposleni u muzeju godinama upozoravaju na probleme i traže sistemsko rješenje, ali konkretni pomaci izostaju. Upravo zato ovakve situacije dodatno naglašavaju jaz između simboličkog predstavljanja kulture i stvarne brige o njoj.
Šira slika
Slučaj Sarajevske Hagade pokazuje koliko je važno uskladiti političke inicijative sa stručnim znanjem i institucionalnim iskustvom. Bez toga, svaka promocija, koliko god bila dobro namjerna, može izazvati dodatne podjele.
Ujedno, ova priča podsjeća da kulturno naslijeđe nije samo simbol, već i odgovornost. Način na koji se njime upravlja govori mnogo o odnosu društva prema vlastitoj historiji i identitetu.
U narednom periodu ostaje da se vidi hoće li se ovakve situacije koristiti kao prilika za bolju saradnju ili će ostati primjer neslaganja između politike i struke.
Pogledajte PRILOG!