Milioni eura nestali su u projektu koji ni nakon više godina nema stvarne rezultate na terenu. Umjesto izgrađene hidroelektrane, javnost je dobila raskinute ugovore, sporni avans, novi kamen temeljac i brojna pitanja na koja institucije još ne daju odgovore.
Jedan od najskupljih energetskih projekata u Bosni i Hercegovini posljednjih godina pretvorio se u ozbiljnu političku i finansijsku aferu. U projekat izgradnje hidroelektrane na rijeci Lim, na području istoka Bosne i Hercegovine, prema dostupnim podacima, uloženo je oko 55 miliona eura, iako konkretni građevinski radovi praktično nisu ni započeli.
Kontroverzna koncesija
Cijela priča počela je još 2012. godine kada je koncesiju za projekat dobio ruski milijarder Rashid Sardarov, vlasnik kompanije Comsar Energy RS. Projekat je tada predstavljen kao jedna od najvećih energetskih investicija u regionu, uz obećanja o stotinama miliona eura ulaganja i novim radnim mjestima.
Dvije godine kasnije organizovano je i svečano postavljanje kamena temeljca, kojem su prisustvovali visoki zvaničnici vlasti Republike Srpske i predstavnici investitora. Projekat je tada predstavljen kao strateški važan za energetski sektor i razvoj istočnog dijela zemlje.
Međutim, godine su prolazile bez ozbiljnog napretka na terenu. Umjesto izgradnje hidroelektrane, uslijedili su novi pregovori, promjene planova i dodatni troškovi koji su nastavili opterećivati javne finansije.
Milionska isplata
Veliki preokret dogodio se kada je Vlada Republike Srpske odlučila da od ruskog investitora ponovo preuzme koncesiju za projekat. Za taj potez isplaćeno je čak 35 miliona eura, iako javnosti nikada nisu detaljno objašnjeni razlozi zbog kojih je država pristala na takvu odluku.
Nakon toga vlasti su pokušale pokrenuti projekat iznova. Novi kamen temeljac postavljen je u julu 2023. godine, a tada je angažovana i turska kompanija NGA Build koja je trebala realizovati radove.
U okviru tog dogovora izvođaču je isplaćen avans od 20 miliona eura. Ipak, ubrzo je uslijedio novi problem jer je saradnja sa turskom firmom propala, a milionski ugovor raskinut.
Sve je dodatno zakomplikovano nakon što je utvrđeno da postoje ozbiljni tehnički problemi u samom projektu hidroelektrane.
Veliki propusti
Prema naknadnim analizama, prvobitni projekat nije bio prilagođen sigurnosnim standardima koji su potrebni za zaštitu od velikih poplava.
Raniji plan predviđao je da objekat može izdržati takozvanu 500-godišnju vodu, ali su kasnije stručnjaci zaključili da hidroelektrana mora biti projektovana za izdržavanje mnogo snažnijih vodnih udara, odnosno takozvane 1.000-godišnje vode.
To je značilo potpuno novu projektnu dokumentaciju, veću branu, snažnije zaštitne sisteme i dodatne troškove koji bi značajno povećali ukupnu vrijednost investicije.
Turska kompanija nije pristala na takve izmjene i odbila je preuzeti dodatne finansijske obaveze, zbog čega je saradnja definitivno prekinuta.
Ostalo je nejasno kako je moguće da ovako važni sigurnosni propusti nisu otkriveni mnogo ranije, prije nego što su potrošeni deseci miliona eura javnog novca.
Bez odgovora
Na pitanja o odgovornosti za nastalu štetu i budućnosti projekta nadležne institucije uglavnom nisu davale konkretne odgovore.
Iz Vlade Republike Srpske, nadležnog ministarstva i Elektroprivrede Republike Srpske nije bilo detaljnih objašnjenja o tome ko će snositi posljedice zbog propalih ugovora i višemilionskih troškova.
Direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović ranije je javno govorio o problemima sa projektom i potvrdio da je prvobitni plan bio zasnovan na pogrešnim sigurnosnim parametrima.
Promjena tehničkih uslova automatski je dovela do rasta troškova i dodatnog komplikovanja cijelog projekta.
Prema dostupnim podacima, ukupna vrijednost ugovorenih radova procijenjena je na oko 98 miliona eura, dok je planirani kapacitet hidroelektrane trebao iznositi 36,8 megavata.
Kritike stručnjaka
Ekonomski stručnjaci i organizacije civilnog društva oštro su reagovali nakon novih otkrića o projektu.
Mnogi smatraju da je riječ o ozbiljnom primjeru neodgovornog upravljanja javnim novcem i lošeg planiranja velikih infrastrukturnih projekata.
– Nevjerovatno je da se nakon tri godine otkriju problemi u projektiranju. Sve je to moralo biti jasno u trenutku kada je koncesija kupljena – poručio je Pavlović.
Kritike su stigle i iz Transparency Internationala u BiH, gdje upozoravaju da javnost ni danas nema potpuni uvid u to ko je donosio ključne odluke i zbog čega projekat nije zaustavljen mnogo ranije.
– Umjesto da vlast raskine ugovor zbog neispunjavanja obaveza investitora, mi smo dovedeni pred svršen čin u kojem se ponovo gubi javni novac. Nažalost, danas na naplatu dolazi decenijsko odsustvo strateškog razmišljanja – izjavio je Srđan Traljić.
Sporna partnerstva
Projekt hidroelektrane Mrsovo samo je jedan od nekoliko velikih energetskih poslova povezanih sa kompanijom Comsar Energy RS.
Ova firma godinama je imala status strateškog partnera vlasti Republike Srpske, a kroz različite koncesije i sporazume raspolagala je značajnim energetskim resursima.
Prema dostupnim finansijskim podacima, kroz razne projekte i koncesije povezane sa ovom kompanijom do sada je isplaćeno više od 150 miliona eura javnog novca.
Posebnu pažnju izazvao je i slučaj Termoelektrane Ugljevik. Ruski investitor ranije je obećavao ulaganja veća od 500 miliona eura, uključujući izgradnju novog bloka termoelektrane i razvoj rudarskih kapaciteta.
Ipak, planirani projekti nikada nisu realizovani, dok su vlasti godinama pomjerale rokove bez ozbiljnih sankcija prema investitoru.
Na kraju je Vlada Republike Srpske preko javnog preduzeća Gas RES odlučila otkupiti kompaniju Comsar Energy RS za čak 120 miliona eura.
Pitanje odgovornosti
Predstavnici civilnog sektora upozoravaju da bi nadležne institucije morale detaljno ispitati cijeli proces i utvrditi odgovornost za višemilionske finansijske posljedice.
Mnogi smatraju da građani imaju pravo znati kako su trošeni milioni eura iz budžeta i zbog čega projekti godinama nisu davali rezultate uprkos velikim obećanjima.
– Apsolutno je jasno da za sve ove projekte javnosti nisu bile dostupne analize i procjene rizika ovih ulaganja. Na kraju smo došli do toga da tih projekata nema, a platili smo stotine miliona maraka firmi koja nije uradila ništa. Svakako, nadležne institucije treba da provjere odgovornost onih koji su sklopili takav posao, jer je dosadašnja praksa pokazala zabrinjavajući obrazac u kojem država preuzima propale investicije privatnih lica javnim novcem – zaključio je Traljić.