Izjava ministra finansija i trezora Bosne i Hercegovine Srđana Amidžića izazvala je pažnju zbog načina na koji je političke sukobe povezao sa vjerom i odnosima među narodima. Funkcioner SNSD-a ustvrdio je da je “istinsku mržnju” osjetio tek nakon što je počeo raditi u Sarajevu, a političarima koje svrstava pod pojam “političko Sarajevo” poručio je da bi ih vodio u crkve jer ih, prema njegovim riječima, “u džamijama to ne uče”.
Poruka o crkvama
Amidžić je tokom televizijskog gostovanja govorio o političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, blokadama, radu institucija i sukobima predstavnika vlasti iz Republike Srpske s političarima iz Federacije BiH.
Najviše pažnje, međutim, privukla je njegova izjava u kojoj je političke razlike povezao s vjerskim institucijama. Govoreći o ljudima koje naziva predstavnicima “političkog Sarajeva”, iznio je tvrdnju da bi ih trebalo odvesti u crkve kako bi im tamo objasnili razliku između dobra i zla.
– Ja bih sve njih, sve ljude koji se bave političkim životom u Sarajevu, ono što mi zovemo političko Sarajevo, odveo u crkve, jer ih izgleda da ih u džamijama to ne uče. Da im objasne razliku između dobrog i lošeg, da im objasne šta je mržnja. Ja nisam osjetio šta je mržnja dok nisam počeo da radim u Sarajevu i kako je to rekao predsjednik Dodik to je stvar njihove opsesije po cijenu čega god – rekao je Amidžić.
Njegova izjava ne predstavlja samo kritiku konkretnih političkih protivnika. Spominjanjem crkava i džamija u kontekstu toga gdje se navodno uči razlika između dobra, zla i mržnje, Amidžić je politički sukob proširio i na osjetljivo područje vjerskog identiteta.
Tvrdnje o mržnji
Amidžić je zatim dodatno pojasnio svoje viđenje odnosa s političkim predstavnicima iz Sarajeva. Ustvrdio je da iskustvo koje je stekao nakon dolaska na državnu funkciju pokazuje da iza političkih sukoba postoji nešto mnogo ozbiljnije.
Prema njegovim riječima, nije riječ samo o različitim političkim stavovima ili sukobu oko pojedinačnih odluka.
– Ti ljudi nas mrze, istinsku mržnju sam osjetio kada sam upoznao one ljude koji su politički lideri kada je u pitanju Sarajevo i on od toga neće odustati – kaže Amidžić.
Tvrdnja da određena grupa političkih lidera “mrzi” Srbe predstavlja Amidžićevu političku ocjenu njihovih motiva. Takav zaključak ne može se tretirati kao utvrđena činjenica samo na osnovu političkih neslaganja, institucionalnih blokada ili različitih stavova o uređenju Bosne i Hercegovine.
Upravo su odnosi između SNSD-a i stranaka sa sjedištem u Federaciji BiH godinama obilježeni sukobima oko nadležnosti države, raspodjele novca, evropskog puta, državne imovine i brojnih drugih pitanja.
Spor oko blokada
Amidžić je kao dokaz svog stava pokušao navesti primjere odluka za koje smatra da su dolazile iz Federacije BiH, a čije posljedice nisu osjećali samo građani Republike Srpske.
Posebno je spomenuo granične prijelaze i povrat PDV-a prilikom kupovine prve nekretnine. Njegova poruka bila je da blokiranje određenih odluka u državnim institucijama na kraju pogađa sve građane, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
– Granični prelaz prelaze i Bošnjaci i Hrvati i Srbi, ali kažnjavamo sve redom. Povrat PDV-a na prvu nekretninu, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, ali kažnjavamo sve redom – rekao je Amidžić.
Politička odgovornost za blokade državnih institucija, međutim, predmet je dugotrajnog spora između stranaka u BiH. SNSD svoje protivnike optužuje za opstruiranje odluka koje smatra važnim za Republiku Srpsku, dok su i predstavnici SNSD-a tokom prethodnih godina koristili mogućnosti blokiranja ili uslovljavanja donošenja odluka na državnom nivou.
Zbog toga se odgovornost za različite zastoje mora posmatrati kroz konkretne odluke i glasanja, a ne pripisivati jednom narodu ili svim političarima iz jednog dijela zemlje.
Poziv na okupljanje
Nakon tvrdnji o mržnji, Amidžić je svoj politički zaključak usmjerio prema srpskom narodu. Smatra da su postojeći politički odnosi dokaz potrebe za snažnijim nacionalnim okupljanjem.
Takvu potrebu povezao je s načinom života Srba u Bosni i Hercegovini i opstankom Republike Srpske.
– Za mene je veoma bitno da srpski narod razumije koliko je nama neophodno sabiranje, nacionalno okupljanje oko našeg načina života na ovim prostorima. Ako to zaboravimo, niti ćemo imati granični prelaz, niti ćemo imati mogućnost da živimo na ovim prostorima – rekao je Amidžić.
Time je političke sporove oko konkretnih pitanja povezao sa znatno širim pitanjem opstanka i nacionalnog jedinstva.
Njegove riječi pokazuju da SNSD-ov ministar sukobe u institucijama ne predstavlja samo kao neslaganja političkih stranaka, već kao pitanje za koje smatra da zahtijeva okupljanje srpskog političkog i nacionalnog korpusa.
Ponovo o Krnjiću
Amidžić se ponovo osvrnuo i na Zijada Krnjića, bivšeg člana Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine.
Krnjić se ranije našao u centru političkog sukoba zbog pitanja raspodjele prihoda od indirektnih poreza i otvaranja graničnog prijelaza u Gradišci. Amidžić ga je više puta javno kritikovao, a u novom nastupu ponovo ga je povezao s onim što naziva politikom Sarajeva.
– Ali Krnjić nije jedini. Historiju pišu pobjednici, a nekada zlobni moćnici, a istinu piše vrijeme. Kada sam na sjednici Upravnog odbora govorio da je on u kampanji, on je govorio da to nije kampanja, da je on ekspertskog stava, mi sada imamo situaciju da je Zijad Krnjić nosilac liste za nešto negdje u FBiH. Njegov je interes bio, i to mi je on rekao na sjednici, ‘U Republiku Srpsku će se ulaziti preko FBiH’ i to je stav političkog Sarajeva – rekao je Amidžić.
Amidžić tako izjavu koju pripisuje Krnjiću predstavlja kao dokaz mnogo šire političke strategije. Međutim, stav jednog pojedinca, čak i ako je tačno prenesen, sam po sebi nije dokaz da predstavlja zajednički stav svih političkih aktera u Sarajevu.
Nacionalna retorika
Čitav Amidžićev nastup karakterizira povezivanje konkretnih institucionalnih problema s nacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini.
Problemi oko graničnih prijelaza, PDV-a i odluka Upravnog odbora UIO-a predstavljeni su kroz priču o odnosu “političkog Sarajeva” prema Republici Srpskoj. Nakon toga je uslijedila tvrdnja o mržnji, a kao odgovor na takvo stanje ponuđeno je nacionalno okupljanje Srba.
Posebno osjetljiv dio ostaje povezivanje takve političke argumentacije s crkvama i džamijama.
Vjerske zajednice nisu političke stranke, a politička odgovornost pojedinaca ne može se automatski pripisivati njihovoj vjeri ili institucijama kojima pripadaju vjernici.
Upravo zbog toga Amidžićeva formulacija o tome šta političare navodno “ne uče” u džamijama izlazi iz okvira uobičajene kritike političkih protivnika i uvodi vjerski identitet u politički sukob.
Oštra politička poruka
Amidžić je svojim nastupom još jednom pokazao koliko su odnosi unutar državne vlasti opterećeni međusobnim nepovjerenjem.
Umjesto da sukob ostane na nivou različitih političkih stavova, ministar je otišao dalje i svojim protivnicima pripisao mržnju prema Srbima, nakon čega je pozvao na nacionalno okupljanje.
Njegove tvrdnje o blokadama, graničnim prijelazima i radu Zijada Krnjića mogu biti predmet političke i institucionalne rasprave u kojoj se mogu provjeravati konkretne odluke, dokumenti i glasanja.
Tvrdnje o tome šta čitava grupa političara osjeća prema Srbima, međutim, predstavljaju njegovu procjenu i ne mogu se dokazivati na isti način.
Posebno je problematično generalizirati takve političke sukobe na vjerske zajednice ili stvarati utisak da džamije i crkve različito podučavaju ljude osnovnim moralnim vrijednostima.
U zemlji u kojoj su nacionalna i vjerska pitanja već decenijama među najosjetljivijim političkim temama, takve izjave ne ostaju samo dio polemike između političkih protivnika.
Amidžić je, ipak, jasno pokazao kako vidi aktuelne odnose: tvrdi da među političkim liderima iz Sarajeva postoji istinska mržnja prema Srbima, dok kao odgovor zagovara nacionalno okupljanje srpskog naroda. To su njegovi politički stavovi, dok se konkretna odgovornost za blokade i probleme koje navodi može utvrđivati jedino na osnovu pojedinačnih odluka i postupaka institucija.