Jedna ironična rečenica Željka Komšića pretvorena je u povod za tekst prepun poređenja s đavolom, “đavlijim putem” i poruka poput “Odstupite đavli”. Autor komentara je Milan Šutalo, glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa, koji je Komšićevu izjavu iskoristio za žestok politički obračun s članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Žestok napad
Milan Šutalo, nekadašnji dopisnik beogradske Borbe, a danas glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa, našao se u centru pažnje zbog načina na koji je komentarisao političko djelovanje Željka Komšića.
HMS se formalno predstavlja kao nezavisna novinska agencija, dok ga kritičari povezuju s politikom HDZ-a BiH i njegovog lidera Dragana Čovića. Upravo zbog toga Šutalov komentar nije posmatran samo kao lični stav jednog autora, već je smješten u širi kontekst dugogodišnjeg političkog sukoba HDZ-a BiH i Komšića.
Komšić je godinama jedna od glavnih meta kritika HDZ-a BiH zbog načina na koji je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Međutim, ovog puta kritika nije ostala samo na pitanju izbornog sistema, legitimnog predstavljanja ili političkih poteza.
Komšićeva rečenica
Povod za cijelu priču bila je izjava Željka Komšića tokom gostovanja kod Senada Hadžifejzovića. Govoreći o Zdenku Lučiću i njegovom pokušaju da podršku traži i među biračima izvan područja u kojima hrvatske stranke tradicionalno ostvaruju najveću podršku, Komšić je upotrijebio riječ “đavo”, ali u ironičnom kontekstu govoreći o sebi.
– On iz Zapadne Hercegovine, iz te vojne, političke, obavještajne strukture traži glasove Bošnjaka iz Sarajeva, Zenice. To je pohvalno, da nisam samo ja đavo u ovoj zemlji – kazao je Komšić gostujući na Face tv kod Senada Hadžifejzovića, dodavši kako je to “linija kojom je išao i Martin Raguž”.
Upravo ovu rečenicu Šutalo je iskoristio kao osnovu za svoj komentar.
Iz konteksta Komšićevog nastupa može se zaključiti da sebe nije doslovno predstavljao kao “đavola”, već je ironično govorio o načinu na koji ga dio političkih protivnika doživljava i predstavlja u javnosti.
Od ironije do napada
Šutalo je, međutim, Komšićevu formulaciju pretvorio u centralni motiv svog teksta.
Naveo je da bi čitatelj iz Komšićevih riječi mogao zaključiti da je on do sada bio “jedini đavo” u Bosni i Hercegovini, ali da se sada, prema takvom tumačenju, pojavljuju i drugi koji slijede njegov politički put.
Nakon toga komentar prelazi u mnogo žešći politički obračun.
Komšiću se pripisuje da mu je tokom posljednjih 20 godina glavna politička misija bila navodno “spašavanje države Bosne i Hercegovine” od Hrvata i Srba, odnosno njihovih političkih predstavnika.
Šutalo njegov politički model predstavlja kao uzurpaciju prava hrvatskog naroda i tvrdi da je Komšić u četiri navrata pridobijao glasove Bošnjaka kako bi došao na funkciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Time se komentar vraća na poznati politički spor oko načina izbora članova Predsjedništva, ali uz retoriku znatno oštriju od uobičajene rasprave o Ustavu i Izbornom zakonu.
“Đavliji put”
Najviše pažnje izaziva dio u kojem Šutalo nastavlja koristiti religijsku metaforu i Komšićev politički pristup opisuje kao “đavliji put”.
Tu kvalifikaciju zatim proširuje i na druge političare za koje smatra da pokušavaju slijediti Komšićev model.
– Inače, “đavlova” glavna misija, proteklih 20 godina je bila, a i dalje će, prema vlastitom priznanju, biti “spašavanje države Bosne i Hercegovine” od mrskih neprijatelja Hrvata i Srba, inače, ustavnih suvlasnika te države, odnosno njihovih političkih predstavnika. U praksi on državu spašava uzurpacijom prava malobrojnijeg hrvatskog naroda. Predstavljajući Hrvate, odnosno njihove političke predstavnike kao neprijatelje kojima je cilj podjeliti i srušiti državu, a sebe kao spasitelja države, on je u četiri navrata pridobijao glasove Bošnjaka, kako bi parazitirao na pogaženim pravima jednog državotvornog naroda. Sad ga raduje što je potakao i druge da krenu tim đavlijim putem. Jedan njegov sljedbenik sad želi na njegovo mjesto prijeteći Hrvatskoj zatvaranjem vode iz Buškog jezera, a još jedan, prema njegovom uvjerenju, ide istom đavlijom pravcem. Rekli bi u Hercegovini: “Đavlija posla”. I poručili: “Odstupite đavli” – piše Šutalo.
U tom trenutku riječ “đavo” više nije samo preuzeta iz Komšićeve ironične izjave. Ona postaje sredstvo kojim se opisuje njegov politički put, ali i drugi političari koje autor povezuje s istim pristupom.
Granice kritike
Kritikovanje politike Željka Komšića, uključujući način njegovog izbora u Predsjedništvo BiH, legitimna je tema političke i javne rasprave.
Jednako tako, legitimno je raspravljati o tome da li postojeći izborni sistem dovoljno štiti princip legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i da li su potrebne izmjene Izbornog zakona.
Međutim, korištenje religijskih simbola i predstavljanje političkih protivnika kroz izraze koji simbolizuju zlo uvodi potpuno drugačiji ton u javnu raspravu.
Đavo u kršćanskoj tradiciji predstavlja personifikaciju zla i protivljenja Bogu, dok islamska tradicija poznaje Iblisa i šejtana. Upravo zbog snažnog značenja ovih pojmova njihova upotreba u političkim obračunima može dodatno zaoštriti već duboke političke podjele.
Posebno kada se takva metafora ne koristi samo jednom, nego se ponavlja i proširuje na druge političke aktere.
Politička pozadina
Odnos Komšića i HDZ-a BiH već dugo predstavlja jedno od najspornijih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini.
HDZ BiH i Dragan Čović godinama tvrde da Komšić nema legitimitet hrvatskog biračkog tijela jer je do svojih mandata u Predsjedništvu dolazio zahvaljujući velikom broju glasova birača koji nisu Hrvati.
Komšić i njegovi politički saveznici, s druge strane, pozivaju se na važeći ustavni i izborni sistem prema kojem birači u Federaciji BiH biraju bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva.
Upravo zbog toga postoji dovoljno prostora za ozbiljnu političku i pravnu raspravu bez korištenja izraza kojima se protivnik poistovjećuje sa simbolima zla.
Šutalo je ipak odabrao drugačiji pristup.
Veza sa Čovićem
Dodatnu političku dimenziju cijeloj priči daje uređivačka orijentacija HMS-a, koji se u javnosti povezuje s politikom HDZ-a BiH.
Zbog toga kritičari ovog medija Šutalov tekst posmatraju u širem kontekstu političke borbe oko pozicije hrvatskog člana Predsjedništva BiH i višegodišnjih zahtjeva Dragana Čovića za promjenama izbornog sistema.
Argumentacija iz Šutalovog komentara u velikoj mjeri prati poznate kritike Komšića koje godinama iznose HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora.
Ipak, konkretne formulacije kojima je Komšić opisivan pripadaju autoru teksta, pa se bez dodatnih dokaza ne može tvrditi da ih je lično diktirao ili naredio Dragan Čović.
To, međutim, ne mijenja činjenicu da je cijela priča nastala unutar mnogo šireg političkog sukoba u kojem su Komšić i Čović već godinama na potpuno suprotnim stranama.
Dignitet funkcije
Željko Komšić je, bez obzira na sva osporavanja njegovog političkog legitimiteta među dijelom hrvatskih stranaka, izabrani član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Njegovi potezi i politika mogu biti predmet najoštrijih kritika. Može se raspravljati i o izbornom sistemu koji mu je omogućio četiri mandata, kao i o tome predstavlja li takav sistem adekvatno interese konstitutivnih naroda.
Ali izrazi poput “đavliji put”, “đavlija posla” i “Odstupite đavli” pomjeraju raspravu daleko od ustavnih, političkih i pravnih argumenata.
Posebno je zanimljivo što je sve počelo od Komšićeve vlastite ironične formulacije.
On je sebe nazvao “đavolom” u kontekstu političkih optužbi koje mu se godinama upućuju, dok je Šutalo tu riječ preuzeo i pretvorio u osnovu mnogo šireg napada.
Žestok završetak
Na kraju cijele priče ostaje važno napraviti razliku između onoga što je Komšić zaista rekao i načina na koji je njegova izjava kasnije interpretirana.
Komšić sebe nije doslovno predstavio kao đavola. Njegova rečenica izgovorena je ironično, u političkom kontekstu u kojem je govorio o tome kako ga protivnici predstavljaju.
Šutalo je nakon toga istu metaforu proširio na Komšićevu političku karijeru i druge političare za koje smatra da slijede njegov model.
Umjesto rasprave o legitimnom predstavljanju Hrvata, budućnosti Izbornog zakona, položaju konstitutivnih naroda i odnosu građanskog i etničkog principa, javnost je tako dobila novi politički obračun u kojem dominiraju teološke metafore.
A poruka “Odstupite đavli” pokazuje koliko se cijeli komentar udaljio od klasične političke kritike i pretvorio u još jedan žestok obračun u ionako duboko podijeljenom političkom prostoru Bosne i Hercegovine.