Njemačka javnost već danima raspravlja o slučaju koji je otvorio brojna pitanja o funkcionisanju socijalnog sistema, ali i o provođenju odluka o deportaciji. Riječ je o državljaninu Bosne i Hercegovine, danas 41-godišnjaku, koji je prema važećim rješenjima još prije više od dvadeset godina trebao biti udaljen iz Njemačke. Umjesto toga, on i njegova višečlana porodica i dalje žive u toj zemlji i mjesečno primaju gotovo 7.300 eura socijalne pomoći.
Kada se taj iznos prebaci na godišnji nivo, dolazi se do cifre veće od 87.000 eura, što ovu porodicu statistički svrstava među deset posto najimućnijih domaćinstava u Njemačkoj. Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da se ne radi o osobi bez ikakve prošlosti, već o čovjeku s bogatim kriminalnim dosjeom, koji je godinama poznat pravosudnim organima.
Odluka koja nikada nije sprovedena
Deportacija iz Kölna bila je planirana još 2003. godine, ali do njenog izvršenja nikada nije došlo. U međuvremenu, muškarac je nestao iz evidencija, da bi se ponovo pojavio 2007. godine. Dvije godine kasnije sud je pravosnažno odbio njegovu žalbu na deportaciju, čime je formalno potvrđeno da nema pravo na ostanak. Uprkos tome, on i danas boravi u Njemačkoj bez trajno riješenog statusa.
Iako je rođen u Bihaću i posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine, godinama se u administrativnim evidencijama njegovo porijeklo vodilo kao „nerazjašnjeno“. Gradske vlasti su kasnije priznale da nisu ni pokrenule postupak za izdavanje zamjenskih putnih isprava, uz obrazloženje da se takvi procesi aktiviraju samo kada postoji realna mogućnost uspješne deportacije. Riječ je o dokumentima koji se koriste u slučajevima kada osoba nema važeću putovnicu, a koji bi omogućili njeno udaljavanje iz zemlje.
Porodica kao prepreka
Kao ključni razlog zbog kojeg deportacija nije provedena navode se „porodični razlozi“. U ovom slučaju, to konkretno znači rođenje osmero djece tokom godina boravka u Njemačkoj. Time je, praktično, stvoren okvir u kojem se svaka naredna odluka o udaljavanju iz zemlje dodatno komplikuje.
Međutim, zvanični statistički podaci pokazuju da deportacije u Bosnu i Hercegovinu u pravilu ne nailaze na veće prepreke. U cijeloj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija zabilježen je tek jedan neuspješan pokušaj zbog nedostatka dokumentacije, što dodatno pojačava sumnje da u ovom slučaju nije riječ o tehničkom, već o političko administrativnom problemu.
Bogat kriminalni dosje
Paralelno s izbjegavanjem deportacije, ovaj državljanin BiH se od 2010. godine učestalo pojavljuje pred njemačkim sudovima. Njegov dosje uključuje teške krađe, krivotvorenje dokumenata i različite oblike prevara. Trenutno ga očekuje i novo suđenje, ovog puta zbog prevare s poklon-bonovima u drogerijama, što dodatno opterećuje njegov već loš pravni položaj.
Slučaj, ipak, nije usamljen. Samo u Kölnu postoji najmanje sedam porodica s deset ili više članova koje primaju slične visoke iznose socijalne pomoći namijenjene azilantima i osobama bez riješenog statusa. Grad na godišnjem nivou za te svrhe izdvaja više od 65 miliona eura, što izaziva sve veće nezadovoljstvo među poreznim obveznicima.
Oštre političke reakcije
Ovakva praksa izazvala je burne reakcije na političkoj sceni, posebno u opozicionim redovima.
– Očito nedostaje volja gradske uprave da deportira kriminalca i njegovu obitelj. Poštenim građanima i poreznim obveznicima neobjašnjivo je zašto se nekome isplaćuje 90.000 eura socijalne pomoći godišnje. To je pljačka socijalne države – rekao je Gregor Golland.
Kritike nisu stigle samo iz političkih krugova. Na sistemske propuste upozorio je i šef savezne policije.
– To je realnost: iza svake brojke stoji ogroman trud, ali dok god se toliki broj deportacija otkazuje u zadnji tren, jaz između onih koji moraju otići i onih koji doista odu ostat će ogroman – rekao je Dieter Romann.
Ovaj slučaj ponovo je otvorio raspravu o granicama socijalne solidarnosti, ali i o odgovornosti institucija koje godinama ne provode vlastite odluke. Javnost sada sve glasnije traži odgovore, dok političari najavljuju moguće promjene sistema, mada mnogi sumnjaju da će se išta suštinski promijeniti.

