Izjava izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara o potrebi zaštite hrišćanskih manjina u Bosni i Hercegovini otvorila je brojna pitanja o tome ko se uopšte može smatrati manjinom u ustavnom poretku države. U zemlji u kojoj su prava konstitutivnih naroda posebno zaštićena, dio građana i dalje ne može ostvariti osnovna politička prava koja su drugima zagarantovana.
Jevrej ne može biti kandidat: SNSD pokušava iskriviti sliku države – Izrael brine o hrišćanskim manjinama u BiH
Izrael brine o hrišćanskim manjinama u BiH: SNSD pokušava iskriviti sliku države – Jevrej ne može biti kandidat
Pitanje koje je izazvalo raspravu
Nakon sastanka članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović sa izraelskim zvaničnicima, pažnju javnosti privukla je izjava ministra vanjskih poslova Izraela Gideona Saara o potrebi zaštite hrišćanskih manjina u Bosni i Hercegovini.
Takva formulacija izazvala je brojne reakcije jer se u bosanskohercegovačkom ustavnom sistemu Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne smatraju manjinama, već konstitutivnim narodima koji imaju posebna politička prava i mehanizme zaštite.
Upravo zbog toga otvorena je rasprava o tome ko su zapravo građani koji se suočavaju sa institucionalnim ograničenjima.
Presuda koja čeka provedbu
Jedan od najpoznatijih primjera jeste slučaj Jakoba Fincija, predsjednika Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine.
Finci i Dervo Sejdić pokrenuli su postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava nakon što im nije bilo omogućeno da se kandiduju za određene najviše državne funkcije.
Prema dostupnim podacima, Centralna izborna komisija potvrdila je da se ne mogu kandidovati za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda zato što ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda.
Takva praksa bila je predmet postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava, koji je zaključio da je riječ o diskriminaciji.
Šta je utvrdio Sud
Presuda u predmetu Sejdić-Finci donesena je još 2009. godine i predstavlja jednu od najpoznatijih presuda protiv Bosne i Hercegovine kada je riječ o ljudskim pravima.
Sud je zaključio da postojeća ustavna i izborna rješenja diskriminišu građane koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi.
Iako je od donošenja presude prošlo više od sedamnaest godina, njene ključne odredbe još nisu provedene.
Zbog toga Bosna i Hercegovina i dalje ostaje pod pritiskom međunarodnih institucija koje insistiraju na uklanjanju diskriminatornih odredbi iz političkog sistema.
Politički zastoj
Pitanje provedbe ove presude odavno je preraslo pravni okvir i postalo politički problem.
Obaveza institucija Bosne i Hercegovine jeste da usklade ustavna i izborna rješenja sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i odlukama Evropskog suda za ljudska prava.
Međutim, političke stranke godinama nisu uspjele postići dogovor o načinu provođenja potrebnih reformi.
Zbog toga pitanje jednakih političkih prava ostaje otvoreno i nakon gotovo dvije decenije.
Upozorenja međunarodnih institucija
Međunarodne institucije više puta su ukazivale na činjenicu da Bosna i Hercegovina nije ispunila svoje obaveze.
U izvještajima međunarodnih organizacija redovno se navodi da napredak u provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava nije ostvaren.
Posebno se naglašava da politički akteri nisu uspjeli pronaći zajedničko rješenje koje bi omogućilo uklanjanje diskriminacije prema građanima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima.
Izborna reforma i politički sporovi
Jedan od razloga zbog kojih je provedba presude godinama blokirana jeste povezivanje tog pitanja sa širim raspravama o izmjenama izbornog sistema.
Dio hrvatskih političkih stranaka insistira da se razgovori o presudama Evropskog suda istovremeno vode sa pitanjem legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda.
Kritičari takvog pristupa smatraju da se na taj način dvije različite teme povezuju u jedan politički paket, što dodatno otežava postizanje dogovora.
Posljedica toga jeste da ni jedno ni drugo pitanje nije riješeno.
Kolateralna šteta političkih pregovora
U međuvremenu, građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda ostali su bez mogućnosti da ravnopravno učestvuju u političkom životu.
Među njima su Jevreji, Romi, ali i brojni drugi građani koji se nacionalno izjašnjavaju drugačije ili se ne žele nacionalno izjašnjavati.
Njihova prava već godinama ostaju predmet političkih pregovora bez konkretnog rješenja.
Ko su onda manjine
Zbog toga su se nakon Saarove izjave ponovo otvorila pitanja o tome ko se u Bosni i Hercegovini može smatrati manjinom kada je riječ o političkim pravima.
Srbi, Hrvati i Bošnjaci imaju pravo kandidature za najviše državne funkcije, garantovana mjesta u Domu naroda i niz drugih ustavnih mehanizama zaštite.
Građani koji ne pripadaju nijednom od konstitutivnih naroda takva prava nemaju u punom obimu.
Upravo zbog toga brojni analitičari smatraju da pitanje manjinskih prava u Bosni i Hercegovini ne treba posmatrati kroz političke interpretacije, već kroz konkretne ustavne odredbe i mogućnost ravnopravnog političkog učešća svih građana.
Otvoreno pitanje
Više od sedamnaest godina nakon presude Evropskog suda za ljudska prava ostaje otvoreno pitanje zašto Bosna i Hercegovina još nije pronašla model kojim bi svim građanima omogućila jednaka politička prava.
Dok političke stranke nastavljaju rasprave o izbornim reformama i međusobnim odnosima, pitanje provedbe presude Sejdić-Finci i dalje ostaje jedno od najvažnijih neriješenih pitanja na evropskom putu Bosne i Hercegovine.
Zbog toga se rasprava o pravima manjinskih zajednica ne završava na jednoj diplomatskoj izjavi, već se vraća na suštinsko pitanje jednakosti svih građana pred zakonom i mogućnosti da učestvuju u političkom životu pod jednakim uslovima.