Oštre poruke Zukana Heleza uslijedile su povodom sahrane pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, koja je, prema njegovim riječima, organizovana uz državne i vojne počasti. Zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i ministar odbrane BiH ocijenio je da takav odnos prema Mladiću pokazuje da se Srbija još nije istinski suočila sa ratnim zločinima i njihovim posljedicama.
Žestoka reakcija Heleza
Helez nije birao riječi govoreći o sahrani Ratka Mladića i načinu na koji se prema njemu odnose pojedini politički, društveni i vjerski krugovi u Srbiji.
Ministar odbrane BiH posebno je problematizirao činjenicu da se pravosnažno osuđenom ratnom zločincu, prema njegovim navodima, odaju državne i vojne počasti.
– Lešina Ratka Mladića, osuđenog genocidaša, najbrutalnijeg ratnog zločinca kojeg je svijet vidio nakon Drugog svjetskog rata, danas se u Beogradu sahranjuje, uz državne i vojne počasti – izjavio je Zukan Helez.
Za Heleza takva ceremonija nije samo pitanje odnosa prema jednoj osobi. On smatra da ona mnogo govori o stanju društva i odnosu prema pravosnažno utvrđenim činjenicama o zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Kritike društvu Srbije
U nastavku reakcije Helez je iznio niz teških kritika na račun društvenih i političkih procesa u Srbiji.
Prema njegovom stavu, problem predstavlja stvaranje slike u kojoj se osobe pravosnažno osuđene za najteže ratne zločine pokušavaju predstaviti kao nacionalni heroji.
Helez tvrdi da takav pristup onemogućava stvarno suočavanje sa prošlošću i istovremeno održava političke i nacionalne mitove koje smatra opasnim.
– Sama činjenica da se čovjek koji je pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tretira kao simbol koji zaslužuje državnu ceremoniju govori koliko je duboko društvo u Srbiji potonulo u vlastitu mitologiju i mitomaniju. Državna politika i crkveni establišment stoljećima hrane predstavu o uzvišenosti Srba, „odbranom“ i „nebeskom narodu“, koji je navodno neprestano ugrožen, kojem su svi drugi neprijatelji. I upravo takve ideološke konstrukcije su korijen zla koje omogućavaju da se agresija preimenuje u odbranu, zločin u junaštvo, a žrtva u neprijatelja – rekao je Helez.
Njegove riječi predstavljaju direktnu osudu ne samo ceremonije povodom Mladićeve smrti nego i ideoloških obrazaca za koje smatra da omogućavaju veličanje ratnih zločinaca.
Upozorenje na mitove
Helez se u svom obraćanju osvrnuo i na historijske primjere posljedica stvaranja političkih mitova o posebnosti ili nadmoći jednog naroda.
Takve ideologije, prema njegovom mišljenju, mogu imati izuzetno opasne posljedice kada postanu sastavni dio državne ili društvene politike.
– Evropski fašizam počivao je na takvim rasnim i nacionalističkim mitovima – ocijenio je Helez.
Ovom usporedbom pokušao je upozoriti na opasnost od ideologija koje vlastiti narod predstavljaju kao superioran, trajno ugrožen ili predodređen za poseban historijski položaj.
Prema njegovom stavu, problem postaje naročito ozbiljan kada takve ideje služe za opravdavanje nasilja ili za pretvaranje osuđenih ratnih zločinaca u simbole nacionalnog ponosa.
Osporava sliku heroja
Jedan od najoštrijih dijelova Helezove reakcije odnosio se upravo na pokušaje predstavljanja Ratka Mladića kao vojnog heroja.
Helez je takvu sliku potpuno odbacio.
Umjesto toga, podsjetio je na niz vojnih operacija i područja na kojima su snage pod Mladićevom komandom tokom rata gubile položaje.
– Ratko Mladić nije nikakav heroj. On je obična kukavica koja je pobjegla kad god se suočio sa hrabrim borcima Armije R BiH. Pobjegao je u Krajini pred herojima Bužima, pobjegao iz Bosanskog Grahova, Glamoča, izgubio je Vlašić, Kupres, Donji Vakuf, a i Banja Luku su mu spasili NATO, prijetnjom bombardovanja. Svoje herojstvo i snagu je jedini pokazao nad nenaoružanim civilima. – rekao je Helez.
Helez je na ovaj način pokušao potpuno suprotstaviti sliku Mladića koju promoviraju njegovi poštovaoci sa slikom koju daju pravosnažne presude međunarodnih sudova i iskustva žrtava rata.
Za ministra odbrane BiH upravo je veličanje Mladića dokaz da suočavanje sa prošlošću nije završeno.
Poruka žrtvama
Helez smatra da posljedice takvog odnosa prema ratnim zločincima ne ostaju ograničene samo na političke rasprave.
Prema njegovim riječima, poruke veličanja predstavljaju poniženje za žrtve i preživjele.
Posebno je upozorio na ono što vidi kao sigurnosnu dimenziju takve retorike.
Helez smatra da međunarodna zajednica mora ozbiljno shvatiti poruke koje dolaze iz Srbije i Republike Srpske i reagovati prije nego što ekstremna retorika proizvede nove posljedice.
– Poruke koje ovih dana gledamo iz Srbije i manjeg bh. entiteta su poniženje za žrtve, za preživjele i prijetnja novim genocidom. Evropa je zakazala 1995. godine u Srebrenici. Ovaj put ne smije. – poručio je Helez.
Podsjećanjem na Srebrenicu Helez je direktno pozvao evropske države da, prema njegovom mišljenju, ne ponove greške iz ratnog perioda.
Zahtijeva sankcije Srbiji
Helez se nije zaustavio samo na političkoj osudi.
Od međunarodne zajednice zatražio je konkretne mjere, uključujući najoštrije sankcije Srbiji.
Smatra da veličanje Ratka Mladića i poruke koje se pojavljuju nakon njegove smrti predstavljaju dovoljan razlog za snažniju međunarodnu reakciju.
Istovremeno je iznio i izuzetno radikalan politički zahtjev koji se odnosi na ustavni položaj Republike Srpske.
– Otvoreni fašizam se mora izolovati, poraziti. Srbija zaslužuje najoštrije sankcije. A što se tiče manjeg bh. entiteta, valjda je međunarodnoj zajednici jasno sada kakvo su zlo stvorili. Pozivam međunarodnu zajednicu da povuče svoj potpis sa stvaranja ove genocidne paradržavne tvorevine, a mi znamo šta nam je činiti nakon toga – zaključio je Helez.
Ovim riječima Helez je otišao znatno dalje od zahtjeva za osudom veličanja ratnih zločinaca.
Njegova poruka direktno otvara pitanje Republike Srpske i njene pozicije u sadašnjem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine.
Poziv međunarodnoj zajednici
Helezova reakcija tako ima nekoliko nivoa.
Prvi se odnosi na samu sahranu Ratka Mladića i državne i vojne počasti za koje Helez tvrdi da su mu ukazane.
Drugi je mnogo širi i odnosi se na društveni odnos prema ratnim zločinima, presudama i žrtvama.
Treći nivo njegove poruke usmjeren je direktno prema međunarodnoj zajednici, od koje traži da prestane tolerisati veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
Njegov zahtjev za sankcijama Srbiji predstavlja pokušaj da se pitanje iz regionalne političke rasprave prenese na međunarodni nivo.
Helez smatra da osude više nisu dovoljne i da bi međunarodni odgovor morao uključivati konkretne političke posljedice.
Srebrenica u centru
Posebnu težinu njegovoj reakciji daje činjenica da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor, između ostalog i za genocid u Srebrenici.
Zbog toga svaki pokušaj njegove heroizacije izaziva posebno snažne reakcije među žrtvama, njihovim porodicama i političkim predstavnicima u Bosni i Hercegovini.
Helez smatra da odavanje počasti Mladiću nije moguće odvojiti od zločina za koje je pravosnažno osuđen.
Upravo zato insistira da odnos prema njemu predstavlja i odnos prema presudama, žrtvama i događajima iz rata.
Njegova poruka jeste da društvo koje ratnog zločinca pretvara u heroja ne može tvrditi da se istinski suočilo sa prošlošću.
Nove političke tenzije
Sahrana Ratka Mladića i reakcije koje su je pratile dodatno su zaoštrile odnose između političkih predstavnika Bosne i Hercegovine i Srbije.
Dok se iz jednog dijela političkog i društvenog prostora Mladić pokušava predstaviti kao važna vojna i nacionalna figura, Helez insistira isključivo na pravosnažnim presudama i odgovornosti za počinjene zločine.
Njegova reakcija jedna je od najoštrijih, posebno zbog zahtjeva za međunarodnim sankcijama Srbiji i poruke koja se odnosi na Republiku Srpsku.
Time je pitanje načina na koji se obilježava Mladićeva smrt preraslo u mnogo širu političku raspravu o odnosu Srbije prema ratnim zločinima, položaju Republike Srpske i odgovornosti međunarodne zajednice.
Helez je svoj stav jasno definirao: veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca za njega nije samo pitanje prošlosti, već upozorenje koje zahtijeva reakciju u sadašnjosti.