Ostavka Christiana Schmidta izazvala je novu buru reakcija u međunarodnim političkim krugovima, a njemački mediji sada objavljuju detalje koji dodatno komplikuju cijelu priču. Posebnu pažnju izazvao je tekst uglednog njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung, koji tvrdi da iza Schmidtovog odlaska stoje snažni američki pritisci povezani sa geopolitičkim i poslovnim interesima.
Prema navodima FAZ-a, odlazak visokog predstavnika nije bio dobrovoljan, nego rezultat višemjesečnih zahtjeva iz Washingtona da se na čelo OHR-a dovede osoba koja bi bila politički prihvatljivija američkoj administraciji.
Pritisak iz Washingtona
Njemački list tvrdi da se o Schmidtovoj ostavci intenzivno razgovaralo mjesecima prije nego što je odluka postala zvanična te da je i sam OHR potvrdio informacije o njegovom odlasku.
– SAD već mjesecima zahtjevaju, na sve agresivniji način, a nedavno očigledno čak i sa ultimatumom, kako sugerira Schmidtova reakcija, da odmah podnese ostavku. Washington navodno želi imenovati nasljednika kojim je lakše upravljati – piše FAZ.
U podnaslovu analize njemački medij iznosi još ozbiljnije tvrdnje o pozadini cijelog slučaja.
– Schmidtova ostavka nije dobrovoljna. Poslovni interesi porodice Trump mogu igrati ulogu – navodi FAZ.
Ovakve tvrdnje izazvale su veliku pažnju jer sugerišu da političke odluke vezane za Bosnu i Hercegovinu više nisu samo pitanje međunarodne diplomatije, nego i dio šireg sukoba ekonomskih i energetskih interesa.
Veza sa Dodikom
Frankfurter Allgemeine Zeitung u tekstu povezuje američki pritisak na Christiana Schmidta sa političkim lobiranjem iz Republike Srpske, podsjećajući da su Sjedinjene Američke Države ranije ukinule sankcije Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima.
Prema tvrdnjama FAZ-a, iza svega bi mogao postojati mnogo širi politički dogovor koji uključuje energetske projekte i odnose između Washingtona i vlasti u Republici Srpskoj.
– Tvrdnja da mu je Washington zauzvrat obećao da će se rešiti njegovog ‘arogantnog neprijatelja’ Schmidta, koga Dodik i njegovi moskovski pokrovitelji omalovažavaju kao ‘gaulajtera’, ne može se dokazati. Ali ‘pod postojećim okolnostima’, kako je jedan izvor rekao, ovo je sve osim puke spekulacije – piše FAZ.
Njemački list navodi da je dio političkog dogovora mogao biti povezan sa povlačenjem određenih zakona iz Narodne skupštine Republike Srpske, ali i sa energetskim projektima koji imaju veliki strateški značaj za Sjedinjene Američke Države.
Energetski interesi
Poseban fokus analize stavljen je na projekat Južne plinske interkonekcije, koji se posljednjih godina nalazi u centru političkih sukoba u Bosni i Hercegovini.
FAZ tvrdi da američka kompanija AAFS, koja učestvuje u projektu izgradnje plinovoda, ima bliske veze sa ljudima povezanim sa porodicom Donalda Trumpa.
– Žele izgraditoi plinovod od terminala za tečni prirodni plin na hrvatskoj obali do Bosne, kroz koji bi potom tekao (američki) plin dobijen frakturiranjem. Plan također uključuje izgradnju elektrana na plin, čija je ekonomska isplativost upitna – navodi se u tekstu.
Prema pisanju njemačkog medija, upravo bi energetski interesi mogli predstavljati jedan od ključnih razloga zbog kojih Washington želi veću kontrolu nad političkim procesima u Bosni i Hercegovini.
FAZ navodi da je kompanija AAFS praktično nepoznata čak i dijelu stručnjaka iz energetske industrije, ali da iza nje stoje ljudi bliski porodici Trump.
Nova geopolitička igra
Njemački medij smatra da Bosna i Hercegovina sve više postaje prostor sukoba različitih međunarodnih interesa i političkih projekata.
U analizi se sugeriše da Washington više ne djeluje isključivo kroz tradicionalne diplomatske kanale, nego da se sve snažnije povezuju politički i poslovni interesi.
Istovremeno se upozorava da bi eventualno imenovanje novog visokog predstavnika po želji američke administracije moglo dodatno promijeniti političke odnose u Bosni i Hercegovini i regionu.
Ko dolazi poslije
Jedno od ključnih pitanja koje se sada postavlja jeste ko bi mogao naslijediti Christiana Schmidta na čelu OHR-a.
FAZ tvrdi da Washington želi osobu koja bi bila politički fleksibilnija i spremnija na saradnju sa američkim interesima u regionu.
Iako u tekstu nije navedeno konkretno ime mogućeg nasljednika, jasno se sugeriše da bi budući visoki predstavnik mogao imati potpuno drugačiji pristup prema političkim krizama u Bosni i Hercegovini.
Ovakve informacije dodatno su pojačale zabrinutost dijela javnosti koji smatra da bi međunarodni odnosi prema Bosni i Hercegovini mogli ući u novu fazu velikih političkih preslagivanja.
Mnogi analitičari upozoravaju da će naredni period pokazati da li je odlazak Christiana Schmidta samo izolovan diplomatski potez ili početak mnogo dubljih promjena u odnosima između Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i zapadnog Balkana.