Dok se u Sarajevu priprema izbor novog visokog predstavnika, iza diplomatskih sastanaka vodi se mnogo ozbiljnija borba. Najutjecajnije evropske države i Sjedinjene Američke Države sve otvorenije pokazuju različite poglede na budućnost OHR-a i njegovu ulogu u Bosni i Hercegovini.
Dolazak ministara za evropska pitanja Francuske, Njemačke i Velike Britanije u Bosnu i Hercegovinu mnogi su protumačili kao jasnu poruku podrške očuvanju pune uloge Kancelarije visokog predstavnika. Istovremeno, iz Vašingtona stižu signali da bi međunarodna zajednica trebalo postepeno smanjivati intervencionistički pristup i više odgovornosti prepustiti domaćim institucijama.
Zbog toga se izbor novog visokog predstavnika ne posmatra samo kao kadrovsko pitanje, već kao odluka koja bi mogla odrediti pravac međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini u narednim godinama.
Važna odluka
Na sjednici Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira (PIC), koja se održava u Sarajevu, očekuje se potvrda novog visokog predstavnika. Međutim, pored izbora osobe koja će preuzeti ovu funkciju, razgovaraće se i o budućnosti same institucije.
Posebnu pažnju izaziva pitanje takozvanih bonskih ovlaštenja. Riječ je o mehanizmu koji visokom predstavniku omogućava donošenje odluka, nametanje zakona i smjenjivanje zvaničnika ukoliko procijeni da su ugroženi Dejtonski sporazum ili stabilnost države.
Upravo oko tog pitanja postoje značajne razlike među međunarodnim akterima.
Analitičari smatraju da će novi visoki predstavnik od samog početka mandata biti suočen sa složenim okolnostima i različitim očekivanjima najvažnijih međunarodnih partnera.
– Najveći izazov biće upravo nedostatak jasne i nedvosmislene međunarodne podrške. Bez toga će biti mnogo teže koristiti instrumente koje funkcija visokog predstavnika podrazumijeva – smatra politički analitičar Adnan Huskić.
Evropski pristup
Posjeta evropskih ministara ostavila je utisak jedinstvenog nastupa Francuske, Njemačke i Velike Britanije. Ipak, pojedini analitičari upozoravaju da se iza zajedničkih fotografija i diplomatskih poruka kriju određene razlike u pristupu.
Kurt Basener iz Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina smatra da bi zajednički dolazak visokih zvaničnika trebalo da znači postojanje zajedničke strategije, ali istovremeno izražava sumnju da je takvo jedinstvo zaista postignuto.
– To bi trebalo da znači da postoji zajednička politika Evrope+ u cilju očuvanja efikasne Kancelarije visokog predstavnika, sa zajedničkim kandidatom i strategijom, kako bi se oduprli američkom pokušaju da preuzme i neutrališe tu funkciju. Ali, nisam uvjeren da su Pariz, Berlin i London ujedinjeni – smatra Basener.
On upozorava da će evropske države morati pokazati spremnost da svoje političke poruke podrže konkretnim potezima ukoliko žele zadržati utjecaj u regionu.
– Evropa+ mora da pokaže da može da igra čvrsto sa resursima koji odgovaraju njenim ambicijama – poručio je Basener.
Šansa za Evropu
Prema mišljenju Adnana Huskića, trenutna situacija mogla bi predstavljati priliku za snažniji evropski angažman na Zapadnom Balkanu.
Bosna i Hercegovina već godinama zauzima važno mjesto u evropskim političkim planovima, a brojni zvaničnici smatraju da bi upravo ovaj region mogao pokazati sposobnost Evropske unije da djeluje jedinstveno kada je riječ o ključnim političkim pitanjima.
– To je najbliže okruženje EU u kojem bi trebalo najkonkretnije djelovati. Trebalo bi imati mogućnost da imate neku vrstu konsenzusa oko ključnih pitanja. Jer ako se ne može ovdje evropski konsenzus ostvariti, nema ni jedne dalje destinacije na kojoj se to može desiti – kazao je Huskić.
Američki pogled
Razlike između evropskih sila i Sjedinjenih Američkih Država postale su posebno vidljive tokom sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Dok su predstavnici Francuske i Velike Britanije naglasili važnost OHR-a, američka predstavnica Tammy Bruce iznijela je stav da bi budući visoki predstavnik trebalo da ima znatno uži mandat nego njegovi prethodnici.
Takav pristup mnogi tumače kao želju Vašingtona da se Bosna i Hercegovina postepeno oslanja više na vlastite institucije, a manje na međunarodne intervencije.
Huskić smatra da se američki interes ne može posmatrati isključivo kroz pitanje OHR-a, već i kroz širi politički i ekonomski kontekst.
Prema njegovoj ocjeni, Sjedinjene Američke Države trenutno posebnu pažnju posvećuju pitanjima državne imovine i projektu Južne interkonekcije, zbog čega određene političke procese žele rješavati kroz domaće institucije.
Širi sukob
Iako se u javnosti često govori o neslaganjima oko bonskih ovlaštenja, pojedini analitičari smatraju da je riječ o mnogo dubljem političkom razmimoilaženju.
Huskić ocjenjuje da odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih partnera prolaze kroz značajne promjene koje prevazilaze pitanje Bosne i Hercegovine.
– Ovdje se radi o fundamentalnom razmimoilaženju bivših saveznika koje se desilo zbog promjena u Bijeloj kući, dolaska Donalda Trumpa i činjenice da je došlo do sveukupne transformacije američke vanjske politike u tom smislu. Posebno u odnosu s Evropom, gdje to više nije partnerski odnos, jer je to sada odnos dva takmaca u različitim oblicima – rekao je Huskić.
Basener smatra da Bosna i Hercegovina trenutno predstavlja prostor na kojem se reflektuju šira geopolitička neslaganja između transatlantskih partnera.
– BiH je predmet transatlantske geopolitičke frikcije – rekao je Basener.
Ograničen manevarski prostor
Bez obzira na to ko bude izabran za novog visokog predstavnika, sagovornici smatraju da će njegov manevarski prostor biti znatno uži nego ranije.
Sve je više država koje zagovaraju oprezniju upotrebu bonskih ovlaštenja, dok istovremeno ne postoji ozbiljna podrška za ponovno jačanje OHR-a u obimu kakav je postojao prethodnih godina.
– Od onoga da ta osoba treba vrlo ograničeno da koristi bonske ovlasti, što mislim da je pravac u kojem svakako treba ići, međutim, sa druge strane ne vjerujem da ima očekivanja o tome da se OHR u nekom drugačijem, snažnijem kapacitetu, ponovo afirmiše – kazao je Huskić.
Mogući nasljednici
U diplomatskim krugovima već se spekuliše o imenima mogućih kandidata za novog visokog predstavnika.
Među najčešće pominjanim imenima nalaze se italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, posebni izaslanik Francuske za Zapadni Balkan Rene Trokaz, kao i britanski kandidati Karen Pirs i Stjuart Pič.
Ko god preuzme funkciju, suočiće se sa složenim političkim odnosima, različitim očekivanjima međunarodnih partnera i pitanjem koje već izaziva ozbiljne podjele, kakvu budućnost treba da ima OHR u Bosni i Hercegovini.