Političke ambicije Milorada Dodika, njegovo lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama i utjecaj stranačkih lidera na članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine bile su među glavnim temama razgovora s vojno-političkim analitičarem Đurom Kozarom. Gostujući u emisiji 7Plus na Hayat televiziji, Kozar je iznio ocjenu da su Dodikova očekivanja o mogućem otcjepljenju Republike Srpske nerealna, upozoravajući istovremeno na probleme koje bi politička zavisnost članova državnog vrha mogla izazvati u funkcioniranju institucija.
Utjecaj stranačkih lidera
Govoreći o političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, Đuro Kozar posebno se osvrnuo na pitanje samostalnosti članova Predsjedništva BiH. Njegova analiza bila je usmjerena na odnos Željke Cvijanović i Darijane Filipović prema političkim liderima stranaka iz kojih dolaze, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću.
Kozar smatra da se od njih ne može očekivati značajnija politička nezavisnost prilikom donošenja odluka. Prema njegovoj procjeni, stranačka pripadnost i odnos prema partijskom rukovodstvu mogli bi imati presudan utjecaj na njihove političke stavove.
– Nema tu govora o nekom samostalnom radu. Željka Cvijanović će raditi ono što Dodik daje u zadatak, a Darijana Filipović ono što joj kaže Dragan Čović – kazao je Kozar.
Ovom izjavom analitičar je ukazao na mogućnost da ključne političke smjernice dolaze iz stranačkih centrala, a ne isključivo iz institucije Predsjedništva. Njegova ocjena predstavlja političku prognozu o odnosima unutar državnog vrha, a ne potvrdu da su pojedine odluke već donesene na takav način.
Ko donosi odluke?
Kozar je upozorio da bi snažan utjecaj stranačkih lidera mogao dodatno otežati usaglašavanje političkih stavova unutar Predsjedništva BiH. Prema njegovom mišljenju, problem nastaje kada članovi kolektivnog šefa države prvenstveno slijede interese političkih organizacija kojima pripadaju.
Takva situacija, smatra analitičar, mogla bi umanjiti prostor za samostalno odlučivanje i postizanje kompromisa o pitanjima važnim za Bosnu i Hercegovinu. Posebno je ukazao na moguće poteškoće u odnosima između političkih predstavnika različitih naroda.
Govoreći o položaju bošnjačkog političkog predstavnika, Kozar je ocijenio da bi on mogao biti u nepovoljnijoj pregovaračkoj poziciji. Kao razlog naveo je postojanje političkih koalicija na drugim stranama, uz potrebu da se s njihovim predstavnicima postižu dogovori.
Njegove tvrdnje otvaraju pitanje koliko će institucionalna saradnja zavisiti od odnosa između stranačkih lidera. Ipak, stvarni način odlučivanja može se procjenjivati tek na osnovu konkretnih poteza i odluka članova Predsjedništva.
Problem političke saradnje
Poseban dio razgovora bio je posvećen mogućnosti saradnje s Miloradom Dodikom. Kozar smatra da Dodikovi politički stavovi i način djelovanja predstavljaju ozbiljnu prepreku postizanju stabilnijih odnosa među političkim predstavnicima u Bosni i Hercegovini.
– Teško je praviti dogovor s Dodikom kada je on isključiv – poručio je Kozar.
Analitičar je ukazao na to da političke razlike ne mogu u potpunosti isključiti potrebu za međusobnom komunikacijom. Bez određenog stepena saradnje, prema njegovom mišljenju, teško je očekivati efikasno funkcioniranje državnih institucija.
Zbog toga smatra da će politički predstavnici, bez obzira na javne izjave o odbijanju saradnje s Dodikom, morati pronaći određene oblike dogovora. Takva saradnja ne mora nužno značiti prihvatanje svih političkih zahtjeva, nego usaglašavanje odluka potrebnih za rad institucija.
Kozar je pritom naglasio da Dodikovu isključivost vidi kao prepreku kompromisu. Njegova ocjena odnosi se na političke odnose i mogućnosti postizanja sporazuma, a ne na konkretan dogovor koji je već postignut.
Lobiranje u Americi
Jedna od najvažnijih tema razgovora bilo je Dodikovo lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama. Kozar je komentirao političke ambicije koje se povezuju s tim aktivnostima, posebno u kontekstu odnosa prema administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Tokom emisije otvoreno je pitanje šta je Dodik uspio ostvariti kroz kontakte i lobističke aktivnosti u Washingtonu. Posebna pažnja posvećena je tvrdnjama da je dobio gotovo sve što je tražio, osim američke podrške otcjepljenju Republike Srpske.
Kozar smatra da Dodik ulaže značajna finansijska sredstva u pokušaje ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Međutim, iz dostavljenog razgovora nije moguće utvrditi tačan iznos tih troškova niti potvrditi da je riječ o konkretnom višemilionskom izdatku.
Prema analitičarevoj procjeni, politička očekivanja koja Dodik povezuje s američkim kontaktima znatno su veća od realnih mogućnosti njihovog ostvarivanja. Kozar posebno sumnja da bi lobiranje moglo dovesti do međunarodne podrške otcjepljenju Republike Srpske.
Nerealna očekivanja
Govoreći o Dodikovim dugoročnim ambicijama, Kozar je iznio stav da političko lobiranje ne može samo po sebi promijeniti međunarodni položaj Bosne i Hercegovine. Smatra da Dodik nastavlja ulagati sredstva i političku energiju u ostvarivanje cilja za koji ne postoje realne pretpostavke.
– Mislim da je Dodik svjesno ušao u to, troši velike pare i nada se da će se jednog dana otcijepiti. Ali mislim da su nade preuranjene i nerealne – rekao je Kozar.
Ovom izjavom analitičar je jasno razdvojio Dodikove političke ambicije od mogućnosti njihovog ostvarenja. Prema njegovoj procjeni, čak ni intenzivno lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama ne predstavlja garanciju međunarodne podrške takvom scenariju.
Kozar je pritom govorio o političkim očekivanjima, a ne o postojanju potvrđenog međunarodnog dogovora o promjeni granica Bosne i Hercegovine. U dostavljenom materijalu nema dokaza da je američka administracija prihvatila plan otcjepljenja Republike Srpske.
Upozorenje na sukob
Kozar je upozorio i na moguće posljedice eventualnog pokušaja otcjepljenja Republike Srpske. Prema njegovoj ocjeni, takav potez mogao bi izazvati ozbiljnu destabilizaciju Bosne i Hercegovine i otvoriti mogućnost novog sukoba.
Upravo zbog tih rizika smatra da su očekivanja o realizaciji takvog političkog projekta nerealna. Njegovo upozorenje odnosi se na moguće posljedice hipotetičkog scenarija, a ne na tvrdnju da je oružani sukob neizbježan.
Analitičar je time naglasio da pitanje otcjepljenja nije moguće posmatrati samo kroz odnose Dodika s pojedinim međunarodnim političarima. Ono se neposredno tiče ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, unutrašnjih političkih odnosa i regionalne stabilnosti.
Evropski put BiH
Na kraju razgovora Kozar se osvrnuo na evropske integracije Bosne i Hercegovine i budućnost odnosa među državama regije. Ocijenio je da bi članstvo svih zemalja regiona u Evropskoj uniji predstavljalo najbolji okvir za unapređenje međusobne saradnje.
Prema njegovom mišljenju, zajednička evropska perspektiva mogla bi pomoći u prevazilaženju političkih podjela i otvoriti prostor za stabilnije odnose. Ipak, upozorio je da ozbiljne prepreke i dalje postoje unutar same Bosne i Hercegovine.
Njegova analiza povezala je tri pitanja: utjecaj stranačkih lidera na državne institucije, Dodikove političke ambicije i mogućnosti evropskog napretka. Kozar smatra da bez funkcionalne saradnje političkih predstavnika neće biti jednostavno ostvariti značajnije pomake.
Iako je najveću pažnju izazvala njegova ocjena Dodikovog lobiranja u Americi, važan dio razgovora odnosio se i na pitanje stvarne političke samostalnosti članova Predsjedništva BiH. Upravo u odnosu između stranačkih interesa i institucionalne odgovornosti Kozar vidi jedan od izazova za buduće funkcioniranje državne vlasti.

