Da li politički potezi iz prošlosti mogu ponovo da prekroje mapu i odnose unutar Bosne i Hercegovine? Pitanje preuređenja Federacije BiH ponovo je dospjelo u žižu javnosti nakon oštrog istupanja nekadašnjih vojnih i političkih struktura.
Nova politička previranja: Reakcije zvaničnika – Traže uspostavu Trećeg entiteta
Traže uspostavu Trećeg entiteta: Kakve su posljedice izmjena izbornog zakona za stabilnost regiona
Istorijski kontekst sporazuma
Tokom jedne javne inicijative, grupa bivših generala HVO-a i zvaničnika Hrvatske Republike Herceg Bosne (HR HB) zvanično je zatražila od vlasti u Zagrebu da podrže kreiranje posebne hrvatske izborne jedinice unutar Federacije BiH. Kao glavni razlog za ovakav radikalan zahtjev, potpisnici navode tvrdnju da većinski bošnjački narod godinama unazad vrši politički inženjering i preglasava Hrvate na izborima. Ova grupa, koja se javnosti predstavila pod nazivom “Inicijativni odbor za uspostavu hrvatske izborne jedinice u BiH”, uputila je otvoreno pismo na adrese najviših hrvatskih zvaničnika, predsjednika države, premijera, predsjednika Sabora, ali i crkvenih velikodostojnika, tražeći jasnu i otvorenu podršku zvaničnog Zagreba.
Pismo prenosi novinska agencija HINA, a u njemu se direktno apeluje na promjenu dosadašnjeg kursa i aktivnije djelovanje Hrvatske na međunarodnom planu kada je u pitanju status sunarodnika u susjednoj državi.
– Od Republike Hrvatske zahtijevamo da sada djelatno i javno podrži uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH i sva konkretna rješenja za stvarno rješenje hrvatskog pitanja u BiH – rekao je Željko Glasnović, Ilija Vincetić i Mijo Tokić.
Pozivanje na Vašington
U nastavku ovog dokumenta, potpisnici se detaljno osvrću na istorijske događaje iz devedesetih godina, tvrdeći da je trenutna situacija na terenu potpuno suprotna onome što je dogovoreno u prošlosti. Prema njihovom tumačenju, izvorni koncept iz Vašingtonskog sporazuma, koji je potpisan u proljeće 1994. godine i kojim je zvanično okončan krvavi bošnjačko-hrvatski sukob, garantovao je apsolutnu ravnopravnost. Oni naglašavaju da je taj dokument potpisan uz direktne političke garancije tadašnjeg državnog vrha Republike Hrvatske, uključujući i prvog predsjednika Franju Tuđmana, a da je osnovna premisa bila paritet u upravljanju zajedničkim entitetom.
U tekstu pisma se ističe stav da su Hrvati svjesno i dobrovoljno pristali na gašenje svojih tadašnjih institucija zarad stvaranja nove zajednice, ali isključivo pod uslovom da ne budu politički marginalizovani.
– Hrvati su dobrovoljno unijeli svoj ustavnopravni entitet (HR-HB) u novu, zajedničku Federaciju BiH, pod čvrstim uvjetom da ona bude ravnopravna ustavna zajednica dvaju konstitutivnih naroda (Hrvata i Bošnjaka) s paritetnim modelom upravljanja – rekao je Inicijativni odbor.
Vojni porazi i diplomatija
Međutim, istorijski podaci i hronika ratnih zbivanja pokazuju i drugu stranu medalje koja je prethodila samom potpisivanju mira u Vašingtonu. Početkom 1994. godine, vojne snage HVO-a i regularne jedinice HV-a koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine bile su u izuzetno teškoj poziciji. Usled serije ozbiljnih vojničkih poraza koje im je nanijela Armija RBiH, prije svega na području Srednje Bosne i dijelovima Hercegovine, situacija se ocjenjivala kao kritična.
Politički i vojni vrh u Zagrebu bio je pod ogromnim pritiskom međunarodne zajednice, prije svega Sjedinjenih Američkih Država. Zbog opasnosti od uvođenja rigoroznih sankcija Hrvatskoj, tadašnje vlasti su bile primorane da popuste, uklone dotadašnje ekstremno rukovodstvo Herceg-Bosne na čelu sa Matom Bobanom, i postave nove pregovarače kako bi se uopšte došlo do mirovnog rješenja u Vašingtonu.
Gubitak pozicija i uticaja
Potpisnici ove nove inicijative smatraju da je kasniji razvoj događaja potpuno obesmislio ono što je ugovoreno. Oni u pismu naglašavaju da je mirovni aranžman sistematski urušavan od strane visokih predstavnika i međunarodnih diplomata koji su ustavnim amandmanima izmijenili izborni sistem. Prema njihovim riječima, te izmjene su direktno vodile ka stvaranju entiteta u kojem jedan narod ima apsolutnu dominaciju.
U pismu se izričito navodi da je takav sistem omogućio većinskom stanovništvu da bira političke predstavnike manje brojnijem narodu, čime je dugoročno narušen balans snaga u ključnim institucijama kao što su Dom naroda i Predsjedništvo BiH.
– Vrijeme u kojem nam brojniji narod bira naše političke predstavnike je završilo – rekao je Inicijativni odbor.
Uloga zvaničnog Zagreba
Generali i bivši funkcioneri smatraju da Zagreb ne smije da sjedi skrštenih ruku, jer je Republika Hrvatska direktan potpisnik i garant kako Vašingtonskog, tako i kasnijeg Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oni insistiraju na tome da Hrvatska ima pravnu i moralnu obavezu da reaguje na svako odstupanje od onoga što je prvobitno dogovoreno.
Zahtjeva se hitna reakcija i diplomatska ofanziva kako bi se obezbjedila stvarna legitimnost političkog predstavljanja na svim nivoima vlasti.
– Od Republike Hrvatske očekujemo da, kao potpisnica i jamac međunarodnih sporazuma, reagira na svako odstupanje od izvornog dogovora i podrži politička rješenja koja osiguravaju ravnopravnost konstitutivnih naroda – rekao je Inicijativni odbor.
Poruke i upozorenja Sarajevu
Na samom kraju svog obraćanja, autori pisma šalju direktnu poruku i političkom Sarajevu, odnosno bošnjačkim liderima. Oni navode da trenutni model funkcionisanja odnosa u Federaciji više nije održiv i da nastavak preglasavanja može imati nesagledive posljedice po stabilnost čitave države.
Upozorava se da bi odbijanje formiranja hrvatske izborne jedinice moglo da vrati odnose na period prije postizanja mira, što stvara dodatne tenzije u ionako komplikovanoj političkoj situaciji unutar Bosne i Hercegovine.
– Praksa političkog preglasavanja Hrvata u Federaciji BiH ne može nastaviti – rekao je Inicijativni odbor.
Ova inicijativa ponovo otvara stara pitanja o ustavnom uređenju i teritorijalnoj reorganizaciji zemlje. Dok potpisnici u formiranju posebne izborne jedinice vide jedini spas za očuvanje ravnopravnosti, kritičari ovakvih ideja smatraju da je to pokušaj oživljavanja ratnih političkih projekata u mirnodopskim uslovima. Budući potezi Zagreba i Sarajeva pokazaće da li postoji prostor za dogovor ili se ide ka novoj političkoj krizi.