Odluka o uvođenju obaveznog markiranja tečnih naftnih goriva u Bosni i Hercegovini otvorila je niz pitanja o cijeni sistema, kompanijama uključenim u posao i tome ko će na kraju snositi njegove troškove. Kandidat grupe stranaka s hrvatskim predznakom za člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić iznio je niz teških optužbi na račun Dragana Čovića, Milorada Dodika i njihovih političkih partnera, tvrdeći da iza cijelog projekta stoji unaprijed pripremljen politički dogovor.
Lučić smatra da se projekat javnosti predstavlja kroz borbu protiv sive ekonomije, zaštitu potrošača i približavanje evropskim standardima, dok će njegov stvarni finansijski teret, prema njegovoj računici, pasti na građane. Posebno problematizira cijenu markiranja i strukturu konzorcija koji bi trebao učestvovati u realizaciji projekta.
Politički dogovor
– Uvođenje sistema obaveznog markiranja tečnih naftnih goriva u Bosni i Hercegovini pod krinkom uvođenja evropskih standarda, zaštite potrošača i borbe protiv sive ekonomije jeste odluka koja direktno šteti građanima, a pogoduje isključivo uskom krugu vladajućih političkih elita. Dok se službena retorika Vijeća ministara BiH i resornog ministarstva oslanja na proklamovane ekološke ciljeve i punjenje budžeta, ekonomske činjenice i struktura odabranog konzorcija jasno pokazuju da je riječ o unaprijed osmišljenom političkom dogovoru koji su diktirali Dragan Čović, Milorad Dodik i lideri Trojke te kao koalicioni partneri osmislili realizaciju projekta čiji je profit isključivo namijenjen strukturama povezanim sa njihovom mrežom – naveo je Lučić.
Prema njegovom tumačenju, posebno je problematičan trenutak u kojem se cijeli posao realizira. On tvrdi da političke strukture koje trenutno imaju vlast pokušavaju prije općih izbora osigurati dugoročan izvor prihoda krugovima koji su im bliski.
– Političke elite koje su trenutno na vlasti djeluju iz straha od gubitka predstojećih izbora, zbog čega panično nastoje svojim krugovima omogućiti trajnu finansijsku nezavisnost zasnovanu na umjetno stvorenom monopolu koji šteti interesima Bosne i Hercegovine – rekao je Lučić.
Firme u konzorciju
Jedan od centralnih dijelova Lučićeve reakcije odnosi se na kompanije koje se pojavljuju u konzorciju. Posebno je izdvojio preduzeće „ConTek“ iz Ljubuškog, čiji kapacitet i političku pozadinu dovodi u pitanje.
Lučić tu kompaniju povezuje s ljudima koje opisuje kao dugogodišnje kadrove i osobe bliske strukturama HDZ-a BiH. Kao posebno važna imena navodi Žarka Kežu i Miroslava Rupčića.
– Najjasniji primjer kako je Dragan Čović ovaj višemilionski državni posao podredio interesima svog najužeg kruga nalazi se u preduzeću „ConTek“ iz Ljubuškog. Iako su u sudskom registru formalno upisana imena mlađih operativaca poput Marina Keže, operativna i politička pozadina ovog preduzeća direktno se oslanja na porodice Žarka Keže i Miroslava Rupčića. Riječ je o dvojcu koji već decenijama utjelovljuje samu srž političko-finansijske moći Čovićevog HDZ-a u Hercegovini… Finansijski profil ovog preduzeća jasno razotkriva apsurdnost njegovog odabira za posao državnih razmjera. Prema službenim registrima, „ConTek“ spada u kategoriju mikro-preduzeća s ukupnim godišnjim prihodima od oko 290.000 KM, skromnom neto dobiti od oko 23.000 KM te sa svega 4 zaposlene osobe – naveo je Lučić.
Govoreći o osobama koje povezuje s kompanijom, Lučić se osvrnuo i na njihovu raniju profesionalnu i političku prošlost. Njegova tvrdnja je da upravo ti odnosi pokazuju zbog čega bi trebalo detaljno ispitati način na koji je cijeli posao koncipiran.
– Tokom rata, Rupčić je bio pomoćnik ministra odbrane “HR Herceg-Bosne” zadužen za logistiku i finansije HVO-a, upravljajući ratnim novčanim tokovima i nabavkom. Početkom 2000-ih Rupčić je bio osuđen pred Sudom BiH na višegodišnju kaznu zatvora nakon što je priznao krivicu za zloupotrebu položaja i ilegalno preusmjeravanje milionskih budžetskih sredstava u privatna preduzeća bliska Draganu Čoviću… Ulazak preduzeća sa četiri radnika u ovaj posao jasno dokazuje da je cjelokupni sistem markiranja dizajniran kako bi se ekonomski osigurao i učvrstio privatni krug Dragana Čovića – tvrdi Lučić.
Veze sa Dodikom
Lučić ne zaustavlja optužbe na hercegovačkom dijelu konzorcija. U svojoj reakciji govori i o kompanijama iz Republike Srpske i Sarajeva, tvrdeći da je posao raspoređen tako da različiti politički centri imaju svoje interese unutar projekta.
– Dok je Čović diktirao raspodjelu u Federaciji, unutar Republike Srpske cjelokupnu su priču u pozadini osmislili Igor Dodik, sin Milorada Dodika i njegov bliski saradnik Igor Vujić. Kako bi se ideja provela u djelo unutar državnog aparata, državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac dobio je direktnu zadaću da projekt administrativno i zakonski realizira… Unutar te raspodjele, sarajevsko preduzeće „Inspekt RGH“ pokrilo je interesnu sferu Trojke, dok je preduzeće „Inspekt“ iz Zvornika (koje je neposredno prije potpisivanja ugovora u maju promijenilo vlasnika) osiguralo interese unutar Republike Srpske pod kontrolom porodice Dodik. Poput ljubuškog partnera, i zvornički „Inspekt“ u ovaj posao ulazi s minijaturnim kapacitetima: u godinama prije ugovora bilježio je prosječne godišnje prihode od tek 140.000 KM do 170.000 KM… i to uz službeno prijavljenu svega jednu ili nijednu zaposlenu osobu – naveo je Lučić.
Američka kompanija
Poseban dio priče odnosi se na američku kompaniju „Authentix Inc.“, čije prisustvo Lučić tumači kao način da se projektu osigura dodatni kredibilitet. On tvrdi da bi najveća korist od cijelog posla ipak ostala kompanijama iz Bosne i Hercegovine koje povezuje s političkim strukturama.
– Uvrštavanjem renomirane američke kompanije, Čović i njegovi partneri stvorili su politički štit prema javnosti. Prisustvo Authentixa poslužilo je kao paravan legalnosti i tehnološke potrebe, dok se iza te fasade krije činjenica da će lavovski dio profita od enormno visoke cijene završiti na računima domaćih kćerki-firmi bliskih vlasti – rekao je Lučić.
U istom kontekstu spomenuo je i boravak Darijane Filipović u Sjedinjenim Američkim Državama, iznoseći tvrdnju o pozadini te posjete.
– Dodatne spekulacije podgrijala je i činjenica da je Darijana Filipović, Čovićeva izabranica za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, krajem augusta boravila u službenoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je njena turneja u Vašingtonu službeno predstavljena kao lobiranje kod zvaničnika State Departmenta, zna se kako je ta posjeta iskorištena i za učvršćivanje pozadinskih odnosa sa strukturama povezanim sa američkim dijelom konzorcija – naveo je Lučić.
Razlika u cijeni
Jedno od pitanja na kojem Lučić posebno insistira jeste cijena markiranja goriva. On poredi predviđenu cijenu u Bosni i Hercegovini s troškovima koje navodi za Srbiju i tvrdi da razlika zahtijeva ozbiljno objašnjenje nadležnih institucija.
– U Bosni i Hercegovini je službeno propisana cijena od 33,18 KM bez PDV-a na 1.000 litara goriva, odnosno 38,82 KM s uračunatim porezom. Kada se taj iznos usporedi sa susjednom Srbijom, koja koristi identičnu tehnologiju nanomarkera istog američkog partnera Authentix Inc., dolazi se do šokantnog saznanja: markiranje goriva u Srbiji, preračunato u konvertibilne marke, iznosi svega oko 6 KM na 1.000 litara… Činjenica da je postupak u BiH gotovo šest puta skuplji nego u Srbiji jasno dokazuje da cijena nije formirana na osnovu stvarnih troškova nabavke hemijskih elemenata, već je umjetno napumpana kako bi se generisala ekstra zarada za odabrana preduzeća – tvrdi Lučić.
On problematizira i obrazloženje da se ovakav sistem uvodi zbog evropskih standarda. Prema njegovim navodima, praksa u razvijenim evropskim državama razlikuje se od modela koji je predviđen u Bosni i Hercegovini.
– Dok razvijene zapadne zemlje koriste isključivo bazične, jeftine sisteme bojenja kako bi vizuelno razlikovale lož-ulje ili subvencionirani plavi dizel za poljoprivrednike od običnog cestovnog dizela, BiH uvodi sofisticiran i izuzetno skup sistem hemijskih markera koji se primjenjuje u državama u razvoju s izraženim problemima sistemske korupcije i poroznih granica… Uvođenjem ovog modela, BiH se preslikavanjem praksi iz trećih zemalja umjesto evropskim standardima približila sistemima kontrole kakvi su karakteristični za nestabilna i visoko korumpirana tržišta – naveo je Lučić.
Računica od 310 miliona
Najveću pažnju privlači Lučićeva računica prema kojoj bi vrijednost posla tokom pet godina mogla dostići 310 miliona KM. Do tog iznosa dolazi polazeći od godišnje potrošnje goriva i cijene markiranja po litru koju navodi u svojoj analizi.
– Finansijska matematika ovog aranžmana je neumoljiva: množenjem godišnje potrošnje od 1,6 milijardi litara naftnih derivata s propisanom cijenom koja iznosi tačno 3,88 feninga po jednoj litri (38,82 KM na 1.000 litara s PDV-om), građani Bosne i Hercegovine direktno plaćaju namet koji konzorciju donosi zagarantovanih 62 miliona KM godišnje. Kroz pet godina trajanja službeno potpisanog ugovora, taj iznos doseže frapantnih 310 miliona KM – rekao je Lučić.
Na kraju je cijeli projekat povezao s pitanjem akciza i ukupnim troškovima koje građani imaju prilikom kupovine goriva. Njegova završna poruka jeste da se iza deklarirane borbe protiv šverca, prema njegovim tvrdnjama, nalazi politički i finansijski interes uskog kruga ljudi.
– Zaključno, istovremeno dok vlast odbija smanjiti akcize kako bi olakšala život građanima, bez oklijevanja uvodi novi namet koji će litar goriva dodatno poskupjeti. Javni interes je potpuno eliminisan, a uvođenje markiranja goriva u BiH pokazalo se kao transparentan politički dogovor pod vodstvom Dragana Čovića i koalicionih partnera. Pod okriljem navodne borbe protiv šverca, stvoren je nepotreban monopol čiji je stvarni cilj bio panično osiguranje dugoročne finansijske nezavisnosti za uski krug privilegovanih pojedinaca, ostavljajući ekonomski iscrpljene građane da u godinama nakon izbora direktno finansiraju njihovo privatno bogatstvo – zaključio je Zdenko Lučić.