U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, instituciji koja bi trebala biti jedan od ključnih stubova pravne države, posljednjih dana vlada vanredno stanje koje sve više podsjeća na duboku institucionalnu krizu. Prema informacijama iz više izvora, unutar Tužilaštva BiH vodi se ozbiljna bitka koja bi uskoro mogla rezultirati suspenzijom glavnog tužioca Milanka Kajganića, što bi predstavljalo jedan od najvećih potresa u pravosuđu u posljednjih nekoliko godina.
Rad Tužilaštva BiH, otkako je na njegovom čelu Kajganić, sve češće se opisuje kao dezorijentisan, netransparentan i podložan političkim uticajima. Kulminacija nezadovoljstva došla je nakon odluke da se obustavi istraga protiv Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, iako je šira javnost mjesecima svjedočila potezima koji su otvoreno dovođeni u vezu sa napadom na ustavni poredak države.
Obustava istrage kao prelomni trenutak
Tužilaštvo BiH je u novembru obustavilo istragu protiv tadašnjih bjegunaca, uz obrazloženje da ne postoje dokazi za krivično djelo napada na ustavni poredak. Ovakva odluka izazvala je šok u stručnoj i političkoj javnosti, jer su brojni postupci i javni istupi osumnjičenih bili vidljivi i dokumentovani.
Upravo ta odluka označena je kao kap koja je prelila čašu. Zamjenik glavnog tužioca i šef odjela za korupciju, Džermin Pašić, podnio je prijavu Uredu disciplinskog tužioca, tražeći da se ispita način na koji je predmet obustavljen. Prema dostupnim informacijama, Pašić je tvrdio da je predmet faktički „povučen“ kako bi se Dodik amnestirao od krivične odgovornosti.
Posebno problematična činjenica jeste da je odluka o obustavi istrage, kako se navodi, donesena bez saglasnosti Pašića, koji je bio vođa tima zaduženog za taj predmet. Time je dodatno otvoreno pitanje da li je glavni tužilac prekoračio svoja ovlaštenja i svjesno zaobišao proceduru.
Nova, još teža prijava
Prema saznanjima iz pravosudnih krugova, Uredu disciplinskog tužioca nedavno je dostavljena nova, znatno ozbiljnija pritužba na rad Milanka Kajganića. U toj prijavi se, na više strana, navodi da je glavni tužilac odbio potpisati optužnicu koju je pripremio postupajući tužilac, te da je predmet vraćen i praktično sklonjen u ladicu.
Ovakav potez se u pravosuđu tumači kao direktno miješanje u rad tužilaca i grubo kršenje profesionalnih standarda. Izvori tvrde da je riječ o očiglednom i vrlo ozbiljnom disciplinskom prekršaju, zbog kojeg bi Visokom sudskom i tužilačkom vijeću mogla biti upućena inicijativa za suspenziju Kajganića.
Ukoliko do toga dođe, Kajganić bi se našao u društvu svojih prethodnika koji su također završili pod suspenzijom ili smjenom, poput Gordane Tadić, Gorana Salihovića i Milorada Barašina. To bi dodatno potvrdilo tezu da se Tužilaštvo BiH već godinama nalazi u začaranom krugu unutrašnjih sukoba i političkih pritisaka.
Zaštita bliske osobe
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje informacija da je Kajganić, prema tvrdnjama iz više izvora, odlučio zaštititi jednu njemu blisku osobu. Navodno je postupajućem tužiocu sugerisao da „pričeka“ sa daljim koracima, što se tumači kao direktan pokušaj opstrukcije postupka.
O ovim navodima, prema dostupnim informacijama, upoznati su i pojedinci iz sigurnosnih struktura, ali i međunarodne institucije koje prate stanje vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Upravo taj međunarodni aspekt mogao bi biti presudan u daljem razvoju događaja.
Optužnice koje padaju na sudu
Kriza u Tužilaštvu BiH ne ogleda se samo u ovom slučaju. Od 19 optužnica podignutih krajem godine, Sud BiH nije potvrdio ni polovinu. Većina ih je vraćena na doradu, uz obrazloženje da su optužnice loše pripremljene i procesno manjkave.
Posebno se izdvaja predmet koji se odnosi na pranje novca, gdje su optužnice protiv više osoba, uključujući i one povezane sa teškim kriminalom, ocijenjene kao „sklepane“. Takvi propusti dodatno urušavaju povjerenje javnosti u rad Tužilaštva i otvaraju pitanje profesionalne odgovornosti rukovodstva.
Pravda na raskrsnici
Sve navedeno ukazuje da se Tužilaštvo BiH nalazi na ozbiljnoj raskrsnici. Ukoliko se navodi o disciplinskim prekršajima potvrde, suspenzija glavnog tužioca mogla bi biti neizbježna. Sa druge strane, izostanak reakcije dodatno bi učvrstio uvjerenje da pravosuđe u Bosni i Hercegovini nije imuno na političke uticaje.
Ono što je sigurno jeste da se povjerenje građana rapidno troši, a svaki novi skandal ostavlja dubok trag. Pravda, koja bi trebala biti slijepa i jednaka za sve, sve češće izgleda selektivna i podložna moći, što dugoročno može imati nesagledive posljedice po državu i društvo.