Da li preispitivanje porodične prošlosti i istorijskih uloga predaka može poslužiti kao legitiman argument u savremenim političkim razračunavanjima? Oštra retorika i teške optužbe ponovo su dospjele u središte pažnje nakon što su visoki zvaničnici javno ukrstili stavove o prošlosti.
“Tvoj djed je bio ustaški satnik”: Zukan Helez brutalno odgovorio Željki – “Moj djed je bio u partizanima”
“Moj djed je bio u partizanima”: Zukan Helez brutalno odgovorio Cvijanović – “Tvoj djed je bio ustaški satnik”
Korijeni novog verbalnog sukoba
Tokom zasjedanja Narodne skupštine Republike Srpske, unutar parlamentarnih klupe pokrenuta je tema koja je izazvala lavinu reakcija na javnoj sceni. Prilikom obrazlaganja veta na odluku Predsjedništva BiH koja se odnosila na Komisiju za nacionalne spomenike BiH, izrečene su opaske koje su direktno targetirale političke neistomišljenike. Fokus rasprave se u jednom momentu prebacio sa ustavnih i pravnih pitanja na teren porodičnog porijekla i istorijskih opredjeljenja iz perioda Drugog svjetskog rata. Predstavnici vlasti javno su prozvali političare iz koalicije Trojka, tražeći od njih da polože račune o tome na čijoj su strani bili njihovi preci u prošlim vremenima.
Ovakve izjave izazvale su momentalnu reakciju sa druge strane, a odgovor koji je uslijedio bio je izuzetno oštar i direktan, prebacujući težinu rasprave na teren lične i porodične istorije same predlagačice veta.
– Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Cvijanović, u jednom od svojih javnih istupa pozvala je ministre iz Trojke da kažu gdje su im bili preci, na čijoj su strani bili i za šta su se borili. Evo mog odgovora – rekao je Zukan Helez.
Partizansko nasljeđe i porodični ponos
U potonjem javnom obraćanju, ministar odbrane detaljno je obrazložio svoje porodične korijene, ističući antifašističku tradiciju kao temelj svog identiteta. Naglašeno je da izbor imena nosi veliku odgovornost i da sjećanje na pretke koji su položili živote u borbi protiv okupatora predstavlja moralni kompas u današnjem političkom djelovanju. Prema njegovim riječima, ta borba nije bila samo vojni čin, već borba za temeljne ljudske vrijednosti, ravnopravnost svih naroda i suživot bez straha od progona i diskriminacije na osnovu vjere ili porijekla.
Istaknuto je da antifašizam u savremenom društvu ne smije biti sveden na puku političku deklaraciju, već mora ostati aktivno uvjerenje da se svako zlo mora jasno imenovati i osuditi.
– Ime sam dobio po svom djedu Zukanu, koji je od prvih dana bio pripadnik partizanskog pokreta. Poginuo je boreći se protiv fašizma. To ime nosim s ponosom i osjećajem odgovornosti – rekao je Zukan Helez.
Borba za univerzalne vrijednosti
U nastavku izlaganja naglašena je važnost očuvanja ideala slobode i jednakosti, koje su stvorene u teškim istorijskim okolnostima. Isticanje uloge partizanskih jedinica u slamanju fašističkog terora poslužilo je kao kontrateza tvrdnjama koje dolaze iz suprotnog političkog bloka. Navedeno je da su borci iz tog perioda branili svoje porodice i domovinu kako bi osigurali stabilniju budućnost za naredne generacije, daleko od ugnjetavanja i čizme stranih zavojevača.
Ovakve poruke imale su za cilj da prikažu jasnu ideološku razliku i da ukažu na to da se savremeni politički stavovi često naslanjaju na vrijednosne sisteme koji se prenose kroz generacije.
– Borio se za slobodu. Za jednakost. Za pravo svakog čovjeka da živi bez straha, bez obzira na ime, vjeru ili porijeklo – rekao je Zukan Helez.
Ideološki izbori u životu
Prema stavovima iznesenim u ovom reagovanju, iako pojedinac nema uticaj na to u kakvom će se porodičnom okruženju roditi, on ima apsolutnu slobodu i odgovornost da izabere put i principe koje će slijediti tokom svog života i političke karijere. Naglašeno je da se lični integritet gradi kroz odluke koje se donose u sadašnjosti, ali da se te odluke ne mogu posmatrati odvojeno od istorijskog konteksta i nasljeđa koje pojedinac prihvata ili glorifikuje.
Uputivši direktno pitanje o vrijednostima koje zastupa druga strana, otvoren je prostor za duboko preispitivanje uloge pojedinih porodica u traumatičnim istorijskim događajima na ovim prostorima.
– Borio se za svoju porodicu, za svoj narod, za svoju domovinu i za budućnost u kojoj djeca neće odrastati pod čizmom okupatora. Zato za mene antifašizam nije politička parola. To je vrijednost s kojom sam odrastao. To je uvjerenje da nijedan čovjek nije manje vrijedan od drugog i da se zlo mora nazvati pravim imenom – rekao je Zukan Helez.
Teške optužbe o prošlosti
Najgori dio verbalnog sukoba odnosio se na direktne optužbe o ulozi bliskih srodnika u formacijama iz Drugog svjetskog rata. Iznesene su tvrdnje o navodnom učešću u strukturama koje su sprovodile teror nad civilnim stanovništvom na području Posavine. U javnost su izvučeni detalji o vojnim činovima i akcijama iz prošlosti, uz naglašavanje da su iza takvih formacija ostali tragični tragovi i stradanja nedužnih ljudi u okolini Dervente.
Ove tvrdnje iskorištene su kako bi se povukla paralela sa današnjim političkim stavovima, te je upućena optužba za navodno negiranje kasnijih istorijskih događaja i glorifikaciju pojedinaca odgovornih za velika stradanja.
– Ali biramo vrijednosti koje ćemo nositi kroz život. Ja biram iste one vrijednosti zbog kojih su moji preci bili spremni dati i vlastite živote. A koje vrijednosti bira članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Cvijanović? Vrijednosti svog djeda Peje Marića, ustaškog satnika koji je predvodio ubijanje nedužnih ljudi u okolini Dervente? – rekao je Zukan Helez.
Kontinuitet političkih stavova
Na samom kraju ovog oštrog reagovanja, poručeno je da se političko djelovanje i retorika ne mogu posmatrati izolovano od porodične istorije ukoliko se ta istorija koristi kao oružje protiv drugih. Iznesen je zaključak da savremeni postupci i političke odluke često reflektuju naslijeđene obrasce ponašanja, što dodatno usložnjava ionako napete odnose unutar državnih institucija.
Skretanje pažnje na istorijske rane i zločine iz prošlog vijeka ponovo je pokazalo da su teme iz istorije i dalje glavno oruđe za diskreditaciju političkih protivnika u Bosni i Hercegovini.
– Iza djeda Marića ostale su masovne grobnice, dok danas članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine negira ratne zločine i glorificira one koji su punili najveće masovne grobnice u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Izgleda da jabuka ne pada daleko od stabla. Djed Marić mora da je ponosan – rekao je Zukan Helez.
Ovaj verbalni rat na najvišem nivou još jednom potvrđuje da se politička scena u zemlji teško odmiče od tema koje decenijama unazad unose razdor među narode. Dok se institucije suočavaju sa ozbiljnim blokadama i izazovima u funkcionisanju, rasprave o porodičnom porijeklu i ratnim ulogama predaka i dalje dominiraju javnim prostorom. Krajnji epilog ovakvih sukoba obično donosi samo dodatno zaoštravanje odnosa, ostavljajući građanima da svjedoče još jednoj krizi u kojoj istorija služi kao glavno političko sredstvo.