Home Vijesti 7 GODINA NAKON ŠTO JE KAO PREMIJER “STRADAO” U “ATENTATU” U POTOČARIMA:...

7 GODINA NAKON ŠTO JE KAO PREMIJER “STRADAO” U “ATENTATU” U POTOČARIMA: Kako je Aleksandar Vučić svirepo spriječen da položi svoj život…

541
0
Aleksandar Vucic,
Aleksandar Vucic,

Kako je Aleksandar Vučić svirepo spriječen da položi svoj život…

Bez službene obavijesti hrvatskim vlastima, bez koordinacije sa ambasadom, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić htio je prijeći granicu iz Bosne i Hercegovine, odnosno njenog entiteta Republike Srpske i doći oko 11 sati u Jasenovac, a potom oko 14 sati iu Pakrac. U Vladi Republike Hrvatske smatraju da je bila namjera da se isprovocira hrvatska stranu uoči godišnjice Oluje, a da onda srbijanski predsjednik može u svojoj zemlji glumiti žrtvu jer mu Hrvati nisu dopustili ulazak u zemlju.

Zabranu ulaska u Hrvatsku predsjedniku Srbije za „Slobodnu Bosnu“ komentirao je politolog Davor Gjenero.

– Sve što Vučić kao „državnik” radi, puke su obavještajne operacije. Dobro poznajemo onu iz Potočara, gdje je pasivnom agresijom, koordinirajući vojsku svojih obavještajaca na terenu, komemoriranje dvadesete obljetnice genocida u Srebrenici, koji on i njegovi sljedbenici sustavno negiraju, nastojao zasjeniti pričom o nekakvom navodnom atentatu ružnim pogledima i pokojom cipelom. Nešto slično htio je izvesti u Hrvatskoj devet dana nakon 27. obljetnice genocida u Srebrenici, ali mu je, unatoč izostanka formalne najave dolaska, jasno poručeno da će, pokuša li ući u Hrvatsku, biti vraćen s granice.

Zašto je ova obavještajna operacija bila potrebna Vučiću. Kontekst političkih procesa u Srbiji jasno objašnjava o čemu se radi. Mjesecima nakon parlamentarnih izbora, nakon dugotrajnog pokušaja da se izbjegne zastupljenost jednog jedinog zastupnika albanske manjine u državnom parlamentu Srbije, Srbija konačno počinje proces uspostavljanja predstavničkog tijela i Vučićeva „kuhinjskog kabineta”, koji bi trebao figurirati kao vlada, navodno kolektivno tijelo izvršne vlasti. Između ostalih, o potpori toj vladi u parlamentu Vučić je razgovarao s zastupnikom vojvođanskih Hrvata, predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, koji je u parlament ušao kao član koalicije Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani“, kaže politolog Davor Gjenero za „Slobodnu Bosnu“, te dodaje:

„Za Vučića je razgovor s Žigmanovom o sudjelovanju u vladajućoj većini neugodan, pogotovo zato što je Žigmanovljev koalicijski kolega jasno definirao uvjet da koalicija podrži buduću vladu, a to je uvođenje sankcija Rusiji, kao ključan ispit spremnosti za europsku integraciju. Ova operacija i zatezanje odnosa sjajna su prilika da se svaki daljnji razgovor s Žigmanovom i koalicijom Vojvođana stavi izvan igre.

Srbija je sve više u europskoj izolaciji, sve jasnije daje do znanja da se pretvara u balkansku Bjelorusiju, neformalnu guberniju Putinova carstva. Izazivanjem nestabilnosti na Balkanu Vučić i njegove „službe” rade upravo ono što je Putinu potrebno, a ponovno trijumfira Vučićev stav pasivne agresije.

Jasenovac, kamo je Vučić između ostaloga htio ići, mjesto je strašnog genocida iz Drugog svjetskog rata i kvislinške NDH. Riječ je o mjestu na kojem je stradalo deset Srebrenica. Međutim, to Vučiću i njegovim službama nije dovoljno, nego im treba strašna licitacija „stotinama tisuća stradalih Srba”, kao da istina o stradanju osamdeset tisuća ljudi, prije svega Srba, Židova i Roma, prema kojima je provođen genocid i holokaust, a onda i Hrvata ( Slovenaca i Bošnjaka, koji se redovito zaboravljaju), koji su žrtve totalitarnog poretka. Jasno je da s takvom licitacijom žrtvama, takvim izazivanjem napetosti, niti jedna država koja drži do sebe neće pružiti gostoprimstvo malom regionalnom satrapu iz Putinove ergele.

Kolega Senad Avdić posve je u pravu: sve što važi za Vučića mora važiti i za drugog regionalnog aktera s popravnim iz Ruskog: Zorana Milanovića. Bosna i Hercegovina ne smije dopustiti da ovaj u radnim posjetima iscrtava granice njegove žuđene paradržave, „Trećeg entiteta” ili jednostavno „Švercer-Bosne”.

Vlada RH i Ministarstvo vanjskih poslova postupili su upravo onako kako je trebalo postupiti. Iz ovog bi Hrvatska morala naučiti da, kad Bosna i Hercegovina prema njenom malom regionalnom nasilniku bude postupila kao ozbiljna država, ne treba iskazivati čuđenje ili nezadovoljstvo, nego skinuti kapu gospođi Turković ili nekom drugom tko će to učiniti u ime BiH.

PLENKOVIĆ IZBJEGAO „BARAŽNU“ VATRU

U ovom slučaju Hrvatska se ponijela bez histerije, premijer je izbjegao sudjelovati u razmjeni vatre. Granatiranje iz Beograda će tek uslijediti, jer je osim institucionalnih problema tako moguće prikriti i jučerašnji skandal u Grčkoj, kad se srušio avion s oružjem koje je srpska vojna industrija prevozila tko zna kamo u tko zna u kakvom aranžmanu.

Tek za kraj, važno bi bilo da državnik iz Srbije dođe na mjesto genocida u Jasenovac, ali Vučić nije taj koji bi to mogao obaviti. On je mali momak čiji je format zbor građana u okupiranoj Glini. Boris Tadić bio je nešto drugo, i on je s puno poštovanja bio praćen od hrvatskih vlasti, kad je odavao počast stradalima u Jadovnom u Lici, a tamo je komemorirao i „privatno”, članove obitelji svoje majke. Nažalost, nakon kraja mandata Borisa Tadića odnosi Zagreba i Beograda su zamrznuti, a takvi će ostati dok god je proruski, neoradikalski, protueuropski i protudemokratski režim Aleksandra Vučića, trenutno bez drugih političkih institucija, ondje na vlasti.

Netko drugi će se morati jednom pokloniti žrtvama genocida u Jasenovcu, kojih je, zastrašujuće, deset puta više nego žrtava genocida u Srebrenici“, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.

Izvor: net