Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ponovo je pokazao dubinu institucionalne krize u kojoj se država nalazi. Sjednica koja je trebala otvoriti raspravu o nizu važnih zakona završena je bez ikakvog rezultata, jer nije usvojen čak ni dnevni red. Time je potvrđeno da blokade više nisu incident, već postaju pravilo političkog djelovanja HDZ-a i SNSD-a na državnom nivou.
Rasprava o dnevnom redu trajala je satima, a već u njenom toku bilo je jasno da postoji namjera da se sjednica sruši. Predlagane su brojne dopune dnevnog reda, koje su se odnosile na zakone od značaja za funkcionisanje institucija, ekonomska pitanja, energetski sektor i status državnih službi. Umjesto rasprave o suštini, sjednica je pretvorena u poligon za proceduralne opstrukcije.
Kada je postalo očigledno da ne postoji saglasnost, predsjedavajući Doma naroda reagovao je formalno, ali i simbolično, konstatacijom da nema uslova za nastavak rada.
– Obzirom da nemamo kvorum, dajem pauzu od 15 minuta – rekao je Kemal Ademović.
Nakon pauze, delegati HDZ-a i SNSD-a nisu se vratili u salu, čime su onemogućili nastavak sjednice i donošenje bilo kakvih odluka. Ovim potezom faktički je blokiran rad jednog od ključnih zakonodavnih tijela države.
Najava bojkota kao politička taktika
Tokom same rasprave, bilo je vidljivo da se blokada priprema. Nakon što su delegati iz drugih klubova iznijeli prijedloge za proširenje dnevnog reda, Dragan Čović se obratio prisutnima i dao naslutiti da sjednica možda neće biti održana u punom kapacitetu. Takva poruka ubrzo se pretvorila u konkretan potez – napuštanje sjednice.
Ovakav pristup dodatno učvršćuje percepciju da je Dom naroda postao mjesto sistematske opstrukcije, a ne institucija u kojoj se traže kompromisi. Sve češće se čuje ocjena da je ovo jedan od najlošijih saziva u historiji Doma naroda, jer su interesi građana potisnuti u korist stranačkih kalkulacija.
Zakoni koji su ostali zarobljeni
Među prijedlozima koji nisu ni došli na red bili su zakoni koji mjesecima čekaju raspravu. Predlagano je razmatranje dopuna Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji, zakona o regulatoru i tržištu električne energije, kao i izmjena propisa koji se tiču poreza na dodatnu vrijednost. Također su predloženi zakoni vezani za unapređenje željezničkog saobraćaja u oba entiteta i Brčko Distriktu, za koje su, prema tvrdnjama predlagača, postojali svi poslovnički uslovi.
Posebnu pažnju izazvao je prijedlog izmjena Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, kojim bi se spriječilo da predsjedavajući blokira imenovanje ministara i time narušava zakon i princip ravnopravne zastupljenosti naroda. Upravo aktuelna situacija, u kojoj jedno ministarstvo mjesecima nema ministra, pokazuje koliko su takve izmjene potrebne.
BHRT i sudbina radnika
U raspravi je otvoreno i pitanje opstanka BHRT-a. Ukazano je na činjenicu da više stotina zaposlenih radi u izuzetno teškim uslovima, bez sigurnosti i stabilnosti, dok se politički akteri ne mogu dogovoriti ni oko osnovnih koraka za spas ove institucije. Umjesto rješenja, tema je ponovo gurnuta u stranu zbog proceduralnih blokada.
Opravdanja i izgovori
Na kraju rasprave, Dragan Čović je pokušao opravdati bojkot tvrdnjom da je dnevni red bio preopširan i da je bolje održati novu sjednicu sa dogovorenim tačkama.
– Naša je procjena bila da bi dobro bilo da danas završimo ovo, a da već iduće sedmice zakažemo novu sjednicu gdje bismo dodali sve ove tačke – rekao je Dragan Čović.
Međutim, takvo objašnjenje nije umirilo kritike, jer se isti obrazac ponašanja ponavlja već mjesecima. Zakazivanje novih sjednica bez ikakve garancije da će one zaista biti održane sve više djeluje kao kupovina vremena, a ne iskrena želja za radom.
Institucionalna paraliza kao novo normalno
Neusvajanje čak ni dnevnog reda jasno pokazuje dubinu krize u kojoj se nalazi Dom naroda Bosne i Hercegovine. Umjesto mjesta donošenja odluka, ova institucija sve više liči na taoca političkih interesa HDZ-a i SNSD-a. Cijenu takvog ponašanja ne plaćaju stranke, već građani, kojima se uskraćuju zakoni, reforme i elementarna institucionalna stabilnost.
Ako se ovakav trend nastavi, Dom naroda će ostati simbol blokade, a ne demokratskog procesa, dok će politička odgovornost i dalje biti prebacivana sa jednih na druge, bez stvarne volje da se stanje promijeni.