Može li govor mržnje ponovo postati političko oružje na Balkanu? Upravo na to upozorava opsežna američka analiza koja tvrdi da se antimuslimanski narativi sve češće koriste za jačanje separatističkih ciljeva u Bosni i Hercegovini.
U tekstu autora Bena Gersteina navodi se da lideri bosanskih Srba, predvođeni Miloradom Dodikom, posljednjih godina sve otvorenije koriste islamofobnu retoriku kako bi pridobili podršku krajnje desnih političkih krugova u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Autor upozorava da takva strategija ne predstavlja samo unutrašnji politički problem, već može imati šire posljedice po stabilnost regiona.
Nova strategija
Analiza ističe da se u političkom nastupu sve češće koristi narativ o navodnom civilizacijskom sukobu između Zapada i islama, pri čemu se Republika Srpska predstavlja kao svojevrsna linija odbrane od muslimanskog utjecaja.
Prema navodima teksta, takve poruke posljednjih mjeseci upućivane su tokom javnih nastupa u Jerusalemu i Vašingtonu, gdje su bosanskohercegovački i regionalni politički akteri pokušavali pridobiti podršku međunarodne javnosti.
Autor tvrdi da ovakav pristup podsjeća na šablone krajnje desničarskih pokreta u Evropi i Americi, koji već godinama grade popularnost kroz antimigrantske kampanje i širenje straha od muslimana.
Opasni narativi
U analizi se navodi da je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini reagovala saopćenjem u kojem je osuđeno širenje govora mržnje i zapaljive retorike usmjerene prema Bošnjacima.
Takvi nastupi, upozorava se, podsjećaju na propagandu iz devedesetih godina, kada su etničke tenzije sistematski podizane kroz dehumanizaciju naroda i širenje nepovjerenja.
Autor smatra da današnja retorika nije izolovan incident, nego dio šire političke strategije koja ima cilj da separatističke projekte predstavi kao zaštitu zapadnih vrijednosti.
Veze sa desnicom
Poseban dio analize odnosi se na veze sa međunarodnim krajnje desnim akterima. Navodi se da ovakve poruke sve češće nailaze na razumijevanje u određenim političkim krugovima, naročito među grupama koje već zagovaraju tvrde antimigrantske stavove.
Prema tekstu, u pojedinim američkim medijskim i političkim krugovima već su se pojavili narativi koji Bosnu i Hercegovinu predstavljaju kao državu navodno sklonu radikalizmu, dok se podrška Palestincima koristi kao argument za takve tvrdnje.
Autor upozorava da se time svjesno zanemaruje stvarna slika bosanskohercegovačkog društva i njegova višedecenijska tradicija suživota.
Teške riječi
U analizi se podsjeća i na ranije izjave Milorada Dodika koje su izazivale oštre reakcije javnosti. Navodi se da je koristio uvredljive izraze za Bošnjake, vrijeđao islamske vjerske običaje i davao izjave koje su ocijenjene kao otvoreno diskriminatorne.
Takva retorika, smatra autor, ne razlikuje se mnogo od poruka koje koriste ekstremistički pokreti širom svijeta kada pokušavaju opravdati mržnju prema muslimanima.
Ističe se da se ovakve poruke ne mogu posmatrati samo kao politički folklor, već kao ozbiljan signal koji može podstaći dodatne podjele i netrpeljivost.
Revizija historije
Jedan od ključnih segmenata analize odnosi se na pokušaje reinterpretacije historijskih događaja. Autor navodi da se sjećanje na Holokaust i Drugi svjetski rat koristi u političke svrhe, uključujući optužbe usmjerene prema Bošnjacima koje su osporene od brojnih historičara.
Dodaje se da je takav pristup posebno opasan jer relativizira stvarne zločine i istovremeno služi za negiranje genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini.
Prema mišljenju autora, revizija historije i govor mržnje često idu zajedno, jer oba služe za stvaranje političke slike u kojoj su jedni predstavljeni kao prijetnja, a drugi kao žrtve.
Šta slijedi
U završnici analize upozorava se da bi uspjeh ovakve strategije mogao dovesti do dodatne destabilizacije Bosne i Hercegovine, jačanja separatističkih težnji i novog talasa govora mržnje.
Autor smatra da međunarodna zajednica mora jasno prepoznati ovakve narative i reagovati prije nego što posljedice postanu ozbiljnije. U suprotnom, političke manipulacije zasnovane na strahu i podjelama mogle bi dodatno ugroziti ionako osjetljive odnose u regionu.
Bosna i Hercegovina se, zaključuje analiza, nalazi pred izborom između politike saradnje i politike stalnih tenzija, a način na koji će domaći i međunarodni akteri odgovoriti na ove procese mogao bi odrediti naredne godine.