Da li se iza zatvorenih diplomatskih vrata već nazire ime novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini? Pregovori unutar međunarodnih krugova ušli su u osjetljivu fazu, a prema dostupnim informacijama, jedan kandidat se sve ozbiljnije izdvaja.
Italija i SAD pojačale diplomatsku ofanzivu: Hladan tuš za Milorada Dodika – Njegov favorit ispao iz igre
Dodikov adut gubi podršku: Njegov favorit ispao iz igre – Otkriveno ko je glavni kandidat za šefa OHR-a
Diplomatska utrka
Diplomatske konsultacije o izboru novog visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu uveliko traju, a u centru pažnje sve češće se spominje Antonio Zanardi Landi, kandidat kojeg snažno guraju Italija i Sjedinjene Američke Države. Prema informacijama koje dolaze iz diplomatskih krugova, Rim posljednjih sedmica ulaže značajan napor kako bi skeptične partnere u Evropskoj uniji uvjerio da je upravo Landi prihvatljivo rješenje za nasljednika Christiana Schmidta.
Italijanska diplomatija, zajedno sa samim Landijem, intenzivno predstavlja njegov program rada članicama PIC-a koje su ranije imale rezerve prema ovom kadrovskom prijedlogu. Cilj je da se pokaže kako Landi ne bi bio isključivo američki izbor, nego kandidat koji u ključnim pitanjima dijeli stavove većine evropskih članica.
Prema istim informacijama, italijanska strana pokušava objasniti da Landijev pristup OHR-u, Bonskim ovlastima i evropskom putu BiH nije udaljen od onoga što većina zemalja EU očekuje od budućeg visokog predstavnika.
Otpor unutar PIC-a
U početku se činilo da će kandidatura Antonija Zanardija Landija proći bez većih prepreka. Italija i SAD snažno su stale iza njegovog imena, računajući da unutar Vijeća za implementaciju mira neće biti ozbiljnijeg otpora.
Međutim, Francuska, Velika Britanija i Njemačka nisu bile spremne prihvatiti takav razvoj događaja bez dodatnih konsultacija. Njihovo protivljenje imalo je više razloga.
Prvi razlog odnosio se na način na koji je Landi predstavljen. Dio evropskih članica smatrao je da su Italija i Sjedinjene Američke Države njegovo ime pokušale nametnuti kao već dogovorenu stvar, bez dovoljno razgovora sa ostalim partnerima unutar EU.
Drugi razlog bio je političke prirode. Postojala je bojazan da bi Landi, ukoliko bude imenovan, mogao previše djelovati u skladu s američkom direktivom, dok bi evropski put Bosne i Hercegovine mogao pasti u drugi plan.
Zbog toga su pojedine evropske zemlje počele gurati svog kandidata, Francuza Renea Troccaza, koji je u jednom trenutku figurirao kao ozbiljna alternativa italijansko-američkom prijedlogu.
Italijanski proboj
Ipak, prema informacijama iz diplomatskih izvora, šanse da Troccaz preuzme funkciju visokog predstavnika u međuvremenu su se znatno smanjile. Razlog za to je diplomatski proboj koji je napravila Italija, nastojeći ublažiti ranije otpore i pokazati da Landi nije kandidat koji bi predstavljao jednostrani politički kurs.
Italijanska diplomatija, uz Landijevo aktivno učešće, posljednjih sedmica intenzivno razgovara sa skeptičnim članicama PIC-a. U tim razgovorima predstavljen je program rada koji, prema tvrdnjama sagovornika, pokazuje da Landi u suštini dijeli agendu većine evropskih zemalja.
To se prije svega odnosi na budući status OHR-a, način korištenja Bonskih ovlasti i odnos prema evropskim integracijama Bosne i Hercegovine. Upravo su to pitanja oko kojih su postojale najveće dileme među državama koje nisu željele automatski podržati italijansko-američki prijedlog.
Prema sadašnjem rasporedu snaga, Landi se sve više nameće kao glavni kandidat za funkciju novog visokog predstavnika, dok su šanse njegovih konkurenata vidno oslabile.
Giaufret van igre
Posebno zanimljiv detalj u ovoj diplomatskoj slagalici jeste pozicija Emanuela Giaufreta. Njega su pojedini mediji bliski vlastima u Republici Srpskoj ranije predstavljali gotovo kao sigurnog nasljednika Christiana Schmidta.
Giaufret je u tim krugovima opisivan kao najizgledniji kandidat, između ostalog i zbog navodnih dobrih odnosa s Johnom Ginkelom, otpravnikom poslova u Ambasadi SAD u BiH. On je ranije bio ambasador Evropske unije u Beogradu, a obavljao je i diplomatsku dužnost u Izraelu.
Upravo zbog takvih procjena u Banjoj Luci se navodno računalo da bi njegov dolazak na čelo OHR-a mogao biti povoljniji za Milorada Dodika. Međutim, prema najnovijim informacijama, Giaufret je praktično ispao iz igre.
To predstavlja neugodan razvoj situacije za Dodika, jer kandidat koji je u dijelu javnosti predstavljan kao moguća opcija sada više nije u prvom planu. Umjesto njega, najviše šansi trenutno ima Landi, čije poruke ne idu u pravcu onoga čemu se Dodik nadao.
Bonske ovlasti
Dodikov problem nije samo u tome što njegov navodni favorit više nije ozbiljan kandidat. Ukoliko Antonio Zanardi Landi zaista bude imenovan za novog visokog predstavnika, već sada se nazire da bi njegovo imenovanje išlo preko PIC-a, a ne prema modelu koji bi odgovarao vlastima Republike Srpske.
Još važnije, Landi navodno nema namjeru poništavati ranije odluke visokih predstavnika. Upravo je to jedno od pitanja na kojem Dodik i njegovi saradnici dugo insistiraju, posebno kada je riječ o odlukama koje smatraju spornim i politički usmjerenim protiv Republike Srpske.
Prema informacijama iz diplomatskih krugova, Landi je poručio i da bi Bonske ovlasti koristio u slučaju velike krize. Takav stav dodatno pokazuje da se od novog visokog predstavnika, ukoliko to bude italijanski kandidat, ne može očekivati potpuno pasivan mandat.
To znači da bi OHR i dalje zadržao instrumente političkog djelovanja, iako bi se njihova upotreba vjerovatno vezivala za ozbiljne institucionalne ili sigurnosne krize.
Evropski put BiH
Jedno od ključnih pitanja u razgovorima s članicama PIC-a jeste odnos budućeg visokog predstavnika prema evropskom putu Bosne i Hercegovine. Upravo tu Italija i Landi pokušavaju pokazati da njihova agenda nije suprotstavljena interesima Evropske unije.
U komunikaciji sa partnerima naglašava se da bi novi visoki predstavnik morao voditi računa o stabilnosti institucija, nastavku reformi i očuvanju međunarodnog okvira u kojem BiH funkcioniše. Time se pokušava umanjiti strah da bi OHR pod Landijem bio previše vezan za američke prioritete.
Sa druge strane, stav Sjedinjenih Američkih Država prema OHR-u već je jasno naznačen kroz ocjene rada Christiana Schmidta. Američka ambasadorica u Ujedinjenim nacijama ranije je iznijela poruke koje se, prema sadašnjim informacijama, ne razlikuju mnogo od onoga što Landi predstavlja kao vlastiti pristup.
Zbog toga se italijanski kandidat sve više pokušava prikazati kao kompromisno rješenje: prihvatljiv za Washington, ali dovoljno usklađen i s evropskim očekivanjima.
Čeka se odluka
Sjednica PIC-a na kojoj bi trebalo biti odlučeno o novom visokom predstavniku zakazana je za 30. juni. Do tada se očekuje nastavak intenzivnih diplomatskih razgovora i pokušaja da se osigura što šira podrška za kandidata koji bi trebao preuzeti jednu od najosjetljivijih međunarodnih funkcija u Bosni i Hercegovini.
Ukoliko Landi dobije podršku, to će značiti da su Italija i SAD uspjele preokrenuti početne otpore i nametnuti kandidata koji je u jednom trenutku bio pod znakom pitanja. Istovremeno, to bi bio politički poraz za krugove koji su očekivali drugačije rješenje i nadali se kandidatu koji bi bio prihvatljiviji za vlasti Republike Srpske.
Za Milorada Dodika takav rasplet ne bi bio dobra vijest. Ne samo da njegov navodni favorit više nije u igri, nego se kao glavni kandidat pojavljuje diplomata koji, prema dostupnim informacijama, ne planira poništavati ranije odluke OHR-a i ne isključuje upotrebu Bonskih ovlasti u kriznim situacijama.
Zato izbor novog visokog predstavnika nije samo kadrovsko pitanje, nego i važan signal u kojem pravcu će se kretati međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini u narednom periodu.