Može li jedno slijetanje helikoptera na stadion u Mostaru otvoriti politička pitanja koja nadilaze sam događaj? Upravo to dogodilo se nakon dolaska delegacije iz Republike Srpske, kada su uslijedile brojne reakcije i zahtjevi da javnost dobije odgovore o tome ko je odobrio dolazak, kako je organizovana sigurnost i kakve političke poruke stoje iza cijelog slučaja.
Dolazak delegacije srpskih političara helikopterima sa oznakama Specijalne antiterorističke jedinice Republike Srpske (SAJ) i njihovo slijetanje na stadion NK Cim izazvali su burne reakcije u dijelu javnosti. Nakon sastanka u prostorijama HDZ-a BiH uslijedili su politički istupi koji su dodatno podstakli raspravu o odnosu Milorada Dodika i Dragana Čovića, ali i o sigurnosnim procedurama koje su prethodile ovom događaju.
Je li Dodik šef Čoviću
U tekstu se navodi da način na koji je protekao sastanak, kao i poruke koje su uslijedile nakon njega, ostavljaju utisak da upravo Milorad Dodik ima dominantnu ulogu u političkom odnosu sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
Posebno se postavlja pitanje ko je odobrio dolazak helikoptera sa oznakama SAJ-a u Mostar i ko je koordinirao sve sigurnosne aktivnosti koje su prethodile njihovom slijetanju na stadion NK Cim.
– Helikopteri s oznakama SAJ (Antiteroritička jedinica RS-a) sletjeli su na stadion NK Cim u Mostaru. Javnost ima pravo znati tko je odobrio takav dolazak, tko je koordinirao sigurnosne protokole. Zašto? Zato jer su to isti oni Agresori i Čovićevi partneri koji su bili u Konaku 1991. i 1992. godine. – navodi se u tekstu.
Ratna simbolika
Autori teksta smatraju da izbor mjesta slijetanja nije bez značaja, podsjećajući na ulogu 3. Cimske bojne u odbrani Mostara tokom rata. Navodi se da upravo zbog istorijskog značaja tog prostora brojni građani očekuju objašnjenja nadležnih institucija.
U tekstu se ističe da porodice poginulih boraca, ratni vojni invalidi i preživjeli pripadnici ove jedinice traže odgovore o tome ko je donio odluku da helikopteri slete upravo na stadion NK Cim, ocjenjujući da je riječ o pitanju koje ima i simboličku i političku težinu.
Optužbe na račun Čovića
Veliki dio teksta posvećen je Draganu Čoviću i njegovoj političkoj prošlosti. Autori iznose niz tvrdnji o njegovim ranijim funkcijama, političkom opredjeljenju i djelovanju tokom raspada bivše Jugoslavije, smatrajući da zbog svega navedenog nije primjereno da predstavlja HDZ BiH.
U tekstu se navodi da je riječ o osobi koja se izjašnjavala kao Jugosloven, potpisivala ćirilicom, posjedovala bezbjednosni certifikat JNA-KOS-a, bila posljednji predsjednik Udruženja jugoslovenske demokratske inicijative Mostara te obavljala poslove povezane sa servisiranjem vojnih aviona JNA.
Autori također iznose tvrdnju da je Čović učestvovao u ratnim događajima na način koji bi, prema njihovom mišljenju, trebao biti predmet interesovanja pravosudnih institucija.
Pitanja za institucije
U tekstu se navodi da javnost očekuje reakciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ali i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, kao i glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.
Autori se pitaju i kakav bi stav o svemu imali osnivači HDZ-a BiH koji više nisu među živima, ali i oni koji su još aktivni, navodeći da bi upravo oni mogli dati odgovore na brojna pitanja koja se godinama postavljaju.
Posebno se spominju osobe koje su, prema navodima autora, odbile izvršiti određene naredbe tokom ratnog perioda te zbog toga snosile posljedice.
Pitanja koja traže odgovore
U završnom dijelu teksta iznesen je poziv nadležnim institucijama, regulatornim tijelima i Draganu Čoviću da odgovore na nekoliko konkretnih pitanja.
Prvo pitanje odnosi se na to ko je odobrio dolazak helikoptera i pod kojim uslovima je to učinjeno, kao i ko je koordinirao aktivnosti sa lokalnim vlastima i sigurnosnim službama.
Drugo pitanje odnosi se na kriterije prema kojima su dodijeljena budžetska sredstva RTV Herceg-Bosni i da li su prilikom političke promocije ispunjeni standardi transparentnosti i javnog interesa.
Treće pitanje odnosi se na eventualne službene veze ili dogovore između Dragana Čovića i sigurnosnih jedinica iz susjednih država, prije svega Republike Srbije, kao i na pravni okvir eventualne saradnje.
Četvrto pitanje odnosi se na mogućnost pokretanja istrage o eventualnim zloupotrebama javnih resursa, sigurnosnim propustima ili drugim radnjama koje bi mogle narušiti povjerenje javnosti.
Bez odgovora
Autori navode da ne očekuju odgovor Dragana Čovića, podsjećajući da, prema njihovim tvrdnjama, već dva mjeseca nije odgovorio na 14 javno postavljenih pitanja brigadnog generala Zdenka Lučića, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Smatraju da i to dodatno doprinosi sumnjama i zahtjevima da se brojna otvorena pitanja konačno razjasne pred javnošću.
Uloga međunarodne zajednice
Na kraju teksta iznosi se stav da Bosni i Hercegovini nisu potrebni politički tutori, ali da međunarodne institucije, uključujući Ured visokog predstavnika, imaju važnu ulogu u zaštiti ustavnog poretka i očuvanju stabilnosti države.
Autori podsjećaju na ranije izjave brigadnog generala Zdenka Lučića da Bosna i Hercegovina i Federacija BiH raspolažu ustavnim mehanizmima uspostavljenim Vašingtonskim i Dejtonskim sporazumom, ali da oni, prema njegovom mišljenju, nisu dovoljno iskorišteni za osiguravanje ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda.
Navodi se i tvrdnja da je Dragan Čović tek nakon tih javnih istupa počeo naglašavati značaj Ustava Bosne i Hercegovine i konstitutivnosti naroda, dok, prema autorima teksta, nije objasnio zbog čega su visoki predstavnici godinama donosili izmjene zakona za koje oni smatraju da su bile usmjerene na sprečavanje privrednog kriminala i aktivnosti koje ocjenjuju kao suprotne Dejtonskom mirovnom sporazumu.