Dolazak Volodimira Zelenskog u Beograd nije ostao samo u okvirima protokolarnog susreta dvojice predsjednika, već je otvorio pitanje mogućeg pomjeranja Srbije od dugogodišnjeg oslanjanja na Rusiju. Uz političke poruke o teritorijalnom integritetu Ukrajine, u pozadini se pojavljuju mnogo konkretnije teme – energetika, trgovina, evropske integracije i budućnost odnosa Beograda s Moskvom.
Podrška Ukrajini
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sastanka s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim poručio je da Srbija nastavlja voditi politiku podrške teritorijalnom integritetu Ukrajine.
Vučić je naglasio da se stav Srbije zasniva na Povelji Ujedinjenih naroda i rezolucijama UN-a, odnosno principu poštovanja teritorijalnog integriteta svih međunarodno priznatih država.
– Mi ćemo nastaviti voditi takvu principijelnu politiku i po tom pitanju ne postoji nikakvo ali. To je vrlo precizno, jasno i odlučno – rekao je Vučić.
Ovakva poruka dobija dodatnu političku težinu zbog tradicionalno bliskih odnosa Srbije i Rusije, ali i činjenice da Beograd pokušava održavati veze s Moskvom dok istovremeno nastavlja proces evropskih integracija.
Vučić je govorio i o evropskom putu Ukrajine, jasno poručujući da Srbija podržava njene ambicije za članstvo u Evropskoj uniji.
– Mi želimo Ukrajini da što je moguće pre otvori sve klastere i da ih što je moguće prije zatvori. To je želja ukrajinskog naroda i ukrajinskog vodstva – rekao je Vučić.
Istovremeno je zahvalio Zelenskom na podršci evropskom putu Srbije, naglasivši da od ukrajinskog predsjednika nije čuo negativne riječi o Srbiji.
Ekonomska saradnja
Jedna od važnih tema razgovora dvojice predsjednika bila je ekonomija. Vučić je naveo da je trgovinska razmjena Srbije i Ukrajine značajno povećana, što pokazuje da odnosi dvije zemlje nisu ograničeni samo na politička pitanja.
Razgovarano je i o humanitarnoj pomoći Ukrajini. Srbija bi trebala nastaviti pružati pomoć u lijekovima i opremi potrebnoj ukrajinskom energetskom sektoru.
Zelenski je zahvalio Srbiji na gostoprimstvu, ali i podršci nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine.
Ukrajinski predsjednik govorio je i o ruskim napadima, navodeći podatke o poginulim i ranjenim osobama te napadima na energetsku i željezničku infrastrukturu.
Posebno je zahvalio Srbiji na najavljenom novom paketu pomoći.
– Mi duboko cijenimo svaku podršku koju Ukrajina dobiva od drugih zemalja i naroda. Zahvalni smo što će Srbija pružiti novi paket humanitarne pomoći Ukrajini, posebice u području zdravstva i energetike – rekao je Zelenski.
Nove mogućnosti saradnje
Razgovori Vučića i Zelenskog obuhvatili su i infrastrukturu, luke, željeznicu, ekonomiju i sigurnost. Zelenski je ukazao na mogućnost zajedničkih projekata obnove i razvoja u Ukrajini.
Takvi projekti mogli bi otvoriti prostor i za srbijanske kompanije, posebno nakon završetka rata i početka sveobuhvatnije obnove zemlje.
Energetika i sigurnost hrane također su označene kao oblasti u kojima postoji prostor za proširenje saradnje.
Zelenski je pozvao i na ubrzavanje pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini između Srbije i Ukrajine.
Dvojica predsjednika razgovarala su i o mogućnostima diplomatskog okončanja rata. Zelenski smatra da treba koristiti različite međunarodne kanale, od Washingtona i Pekinga do evropskih prijestolnica i država Bliskog istoka i Zaljeva.
Govoreći o evropskim integracijama, ukrajinski predsjednik podržao je ubrzavanje evropskog puta Srbije i naglasio potrebu da evropske države dobiju jasniju perspektivu članstva.
Na kraju je posebno zahvalio građanima Srbije na odnosu prema Ukrajincima.
– Nikada nećemo zaboraviti vašu dobrotu prema našim Ukrajincima. Svima vam zahvaljujem. Zahvaljujem i Vama, Aleksandre, na ovom pozivu i podršci. Želim vašoj zemlji mir i samo mir, jer shvaćamo da je to najdragocjenija stvar koju ljudi imaju – rekao je Zelenski.
Pogled iz Hrvatske
Susret Zelenskog i Vučića privukao je pažnju i u regionu, posebno zbog pitanja da li Srbija postepeno mijenja odnos prema Rusiji.
Politolog i nezavisni konsultant Davor Gjenero smatra da posljednja dešavanja treba posmatrati u mnogo širem kontekstu od samog susreta dvojice predsjednika.
Njegova analiza veoma je kritična prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i politici Kremlja, a posebno prema ruskom ekonomskom i političkom utjecaju na Balkanu.
– Zli kremaljski patuljak više nije zastrašujuć, nego je postao groteskan. Iako je retorika njegova režima odavno bila jednako tako groteskna, u ovoj je fazi postala zapravo burleskna. – rekao je Gjenero.
Gjenero zatim pažnju usmjerava prema ruskom odnosu prema energetskim projektima u Bosni i Hercegovini, posebno Južnoj plinskoj interkonekciji.
– Silno je smiješan ruski predstavnik, onaj što se povremeno odijeva kao zastavnik prve klase za Dan JNA, koji ambasadoru ozbiljne demokratske države zamjera što podupire projekt bosansko-hercegovačkog bijega iz ruskih energetskih škara, izgradnjom Južne plinske interkonekcije, a još je smješniji državni Gazprom, ona petrogradska firma koja ne može dobavljati gorivo građanima Rusije na svojim benzinskim pumpama, ali tabunja o propasti Europe, koja, ako ima nikad praznija plinska skladišta. – rekao je Gjenero.
Promjena Vučićeve politike
Gjenero smatra da je odnos Aleksandra Vučića prema Zelenskom pokazatelj promijenjenih okolnosti u kojima se nalazi Srbija.
Prema njegovoj interpretaciji, Vučić je procijenio da politička cijena približavanja Ukrajini više nije onakva kakva je bila u ranijim fazama rata.
– Taj režim i njegov apsolutni vladar, koji više ne može održavati niti ono što je mudri senator John McCain opisao kao bit Putinove kvazi države (benzinska pumpa prerušena u državu), postali su toliko smiješni da se čak i tradicionalna sura kukavica, kakav je Aleksandar Vučić, odvažio dočekati Volodimira Zelenskog u Beogradu. – rekao je Gjenero.
Prema Gjenerovom viđenju, nije presudno samo ono što je Vučić javno rekao. On podsjeća na atmosferu koja je u Srbiji postojala nakon početka ruske invazije na Ukrajinu i odnos provladinih medija prema Rusiji.
– Posve je irelevantno ono što je povodom tog posjeta govorio Vučić. Svi znamo da su njegovi tabloidi u februaru 2022. objavili da je Ukrajina napala Rusiju, a da je režim poticao ikonografiju ruske agresije u Beogradu, jednako kao što je štitio i ikonografiju zasnovanu na ratnom zločincu i organizatoru genocida Ratku Mladiću, ili na najavama dogodine u Prizrenu ili da će „kad se vojska na Kosovo vrati” – rekao je Gjenero.
Kosovo i Ukrajina
Gjenero se osvrnuo i na odnos Rusije prema pitanju Kosova, tvrdeći da Vučićeva vlast nije snažnije reagovala ni kada je Vladimir Putin Kosovo koristio u argumentaciji vezanoj za aneksiju ukrajinskih teritorija.
– Iako je Putin, uz aneksiju Krima i drugih okupiranih područja u Ukrajini, Zapadu na stol stavio Kosovo i ponudi razmjenu, Vučićev režim nije se o tome usudio ništa prigovoriti hazjajinu, ali je formalno tiho u brk govorio ono isto što je danas tako nevažno da može biti objavljeno i u Politici, „najstarijem i najuglednijem informeru na Balkanu”. – rekao je Gjenero.
On smatra da javna podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine više nije najvažniji pokazatelj promjene.
– Čak i taj tabloid u režimskom vlasništvu može objaviti Vučićeve brbljarije o tome kako „Srbija podržava cjelovitost Ukrajine”. – rekao je Gjenero.
U prvi plan umjesto toga stavlja praktične odnose Srbije i Ukrajine, uključujući pitanje srbijanske namjenske industrije.
– Čini se da je ipak veće značenje od te rečenice na konferenciji s predsjednikom Zelenskim (koji je u Srbiji bio po ozbiljnom poslu, dogovarajući nastavak vojnih isporuka srbijanske namjenske industrije, koja je jedna od rijetkih koja proizvodi streljivo po standardu nekadašnjeg Varšavskog pakta”, a koje je Ukrajini silno potrebno) ono što je objavljeno pred nekoliko dana. – rekao je Gjenero.
Energetski zaokret
Upravo energetika predstavlja jedan od najvažnijih dijelova Gjenerove analize. Srbija je decenijama snažno oslonjena na ruski plin, a ruski Gazprom ima i važnu ulogu u vlasničkoj strukturi Naftne industrije Srbije.
Međutim, prema Gjenerovoj procjeni, Beograd se priprema za okolnosti u kojima će morati tražiti alternativne pravce snabdijevanja.
– Naime, saznali smo da bi se Srbija rado povezala na budući LNG terminal u Aleksandropolisu, jer je režimu u Beogradu postalo jasno da od sredine iduće godine više ne može računati na to da će Dušan Bajatović neposredno prije isteka jednog kratkoročnog ugovora o dobavi plina iz Rusije, moći sklopiti naredni. Turski tok, naime, do kraja iduće godine više neće moći funkcionirati, pa je Mađarska već sklopila ugovor o udvostručenju plinske interkonekcije s Hrvatskom, posredstvom koje će preuzimati plin s krčkog LNG terminala. – rekao je Gjenero.
Ukoliko se takav scenario ostvari, energetska karta Balkana mogla bi se značajno promijeniti. Srbija bi morala pronaći nove dobavne pravce, a u toj priči važnu ulogu mogu imati Hrvatska i Bosna i Hercegovina.
Novi pravci plina
Gjenero navodi nekoliko mogućih opcija za buduće snabdijevanje Srbije plinom.
– Budući da u Aleksandropolisu jednostavno neće biti količina plina potrebnih za Srbiju, jasno je da će se i ona morati okrenuti krčkom LNG-u, a samo je pitanje hoće li taj plin preuzimati interkonekcijom kod Zvornika, dakle iz BiH, ako prije toga taj pravac dobave učini dvosmjernim, preko Mađarske, ili će prihvatiti hrvatsku ponudu da se izgradi interkonekcija između Hrvatske i Srbije (Sotin – Bačko Novo Selo). – rekao je Gjenero.
U tom slučaju energetska infrastruktura postaje mnogo više od ekonomskog pitanja. Ona direktno utječe na političke odnose i mogućnost Moskve da putem energenata zadrži utjecaj u državama Balkana.
Američka strategija
Gjenero smatra da su Sjedinjene Američke Države upravo preko energetskih projekata stvorile pretpostavke za znatno smanjivanje ruskog utjecaja u regionu.
Bosna i Hercegovina se u takvoj strategiji pojavljuje kroz projekat Južne plinske interkonekcije, čiji je cilj omogućiti alternativno snabdijevanje plinom preko Hrvatske.
– Vrlo tiho, ali efikasno, američka je administracija pripremila uvjete za eliminaciju Rusije s balkanskog energetskog tržišta, a BiH je pritom uhvatila zadnji vlak. Jasno je da će Gazprom morati izaći iz vlasništva srbijanskog NIS-a, ili u protivno NIS-a neće biti, a projekt produljenja plinovoda Družba od Budimpešte do Pančeva propao je već danom pada Orbanove administracije u Mađarskoj. – rekao je Gjenero.
Riječ je o njegovoj procjeni razvoja energetskih i političkih odnosa, ali ona pokazuje koliko su pitanja plina, nafte i energetskih pravaca povezana s geopolitičkim odnosima na Balkanu.
Vučić traži izlaz
U završnom dijelu analize Gjenero tvrdi da Vučić sada pokušava politički iskoristiti saradnju Srbije s Ukrajinom.
Prema njegovom mišljenju, Beograd se prilagođava novim okolnostima u kojima oslanjanje na Moskvu više ne donosi iste političke i ekonomske koristi.
– Vučiću nije preostalo ništa drugo nego da od posla prodaje streljiva Ukrajini pokuša napraviti nekakav politički kapital, da dolaskom ukrajinskog predsjednika u Srbiju popravi svoj loš politički rejting, a kad je postalo jasno da više Dušan Bajatović i ekipa ruskih ekonomskih i političkih eksponenata totalitarnog Putinovog režima ne mogu osigurati nikakve dobrobiti za režim, ne postoji niti neka stvarna mogućnost odmazde Putina zbog Vučićeva bijega od uzdi pokornosti. Uostalom, Putin ima daleko veće probleme koje pokušava prikriti, od toga što mu se neki balkanski lokalni silnik, iz siromašne, neutjecajne države otima kontroli – rekao je Gjenero.
Susret Zelenskog i Vučića zbog toga se može posmatrati kao dio znatno šire geopolitičke slike. Dok Srbija javno potvrđuje podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i razvija ekonomsku saradnju s Kijevom, istovremeno se otvara pitanje budućnosti njenog energetskog oslanjanja na Rusiju.
Upravo će energetika biti jedan od ključnih pokazatelja koliko se politika Beograda stvarno mijenja. Ako Srbija u narednom periodu bude prisiljena značajnije koristiti alternativne izvore i pravce snabdijevanja, ruski utjecaj neće slabiti samo na nivou političkih poruka nego i tamo gdje je godinama bio najčvršći – u energetici.
U takvim okolnostima Vučić pokušava zadržati što širi manevarski prostor. Susret sa Zelenskim, podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine, razgovori o ekonomiji i pomoći te traženje novih energetskih pravaca pokazuju da Beograd pažljivo prati promjene odnosa snaga.
Da li je riječ o trajnom političkom zaokretu ili prilagođavanju novim okolnostima, pokazat će konkretni potezi Srbije. Ipak, jedno je jasno iz Gjenerove analize: energetska zavisnost, koja je Rusiji godinama davala snažan instrument utjecaja na Balkanu, ulazi u period ozbiljnih promjena.