Tekst u kojem se otvoreno zagovara raspad Bosne i Hercegovine i poziva američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Republiku Srpsku pojavio se u američkom konzervativnom mediju Washington Examiner. Iza naizgled samostalnog političkog komentara odmah su otvorena pitanja o višegodišnjem lobiranju vlasti iz Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama i pokušajima da se u dijelu američke javnosti promijeni percepcija Bosne i Hercegovine.
Poziv Trumpu
Komentar pod naslovom “Let Bosnia collapse: Why Trump must recognize Republika Srpska”, odnosno “Pustite Bosnu da se uruši: Zašto Trump mora priznati Republiku Srpsku”, potpisuje Jose Lev Alvarez. Autor iznosi izrazito negativne ocjene o Dejtonskom mirovnom sporazumu i sadašnjem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, dok Republiku Srpsku predstavlja kao političku zajednicu kojoj bi trebalo omogućiti nezavisnost.
Bosnu i Hercegovinu opisuje kao “umjetnu državu” i “propali multietnički eksperiment”, a demografske probleme koristi kao jedan od argumenata za tvrdnju da postojeći model države nema budućnost. Takav pristup gotovo u potpunosti prati narativ koji Milorad Dodik i njegovi politički saradnici već godinama koriste kada govore o državnim institucijama i budućnosti BiH.
– Daytonski sporazum nije donio mir; on je samo zamrznuo linije fronte iz 1995. godine, zarobivši 1,1 milion uglavnom etničkih Srba unutar umjetne države. Prisiljavanje na ovaj brak pod prisilom jamči trajne trvenja, međutim, zapadni kreatori politike ostaju slijepi za mane vlastite kreacije. Oni ignoriraju stvarnost Republike Srpske, koja je proglasila neovisnost 9. januara 1992. i pod čijim je zapovjedništvom 49% teritorija Bosne koji se proteže na 24.641 kvadratni kilometar. Ova diplomatska inercija uzela je zapanjujući ljudski danak, potaknuvši demografski kolaps koji je izbrisao više od 620.000 stanovnika od 2013. godine. Washington se mora suočiti sa bolnom istinom, brzi pad stanovništva i proizvoljne geometrijske granice ne mogu održati propali multietnički eksperiment – navodi se u komentaru.
Veza sa lobiranjem
Pojavljivanje ovakvog teksta posebno privlači pažnju zbog dugogodišnjeg lobiranja Milorada Dodika i vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama. Za lobističke i savjetničke aktivnosti tokom godina izdvajana su značajna sredstva, a jedan od ciljeva bio je predstavljanje političkih stavova vlasti RS američkim političkim i poslovnim krugovima.
Zbog toga se sada postavlja pitanje predstavlja li ovakav komentar rezultat šire strategije kojom se u konzervativnom dijelu američke javnosti pokušava stvoriti povoljniji ambijent za Dodikove političke stavove. Tvrdnja da je konkretan tekst direktan rezultat njegovog lobiranja zahtijevala bi dokaz o vezi autora ili medija sa angažovanim lobistima, ali sadržaj komentara nesumnjivo odgovara velikom dijelu političkih poruka koje iz Banje Luke stižu godinama.
Posebno je zanimljivo što se sve događa u periodu kada Dodik i njegovi saradnici pokušavaju razviti bolje odnose sa ljudima iz američkih konzervativnih krugova. Njegova politička strategija prema Washingtonu značajno je promijenjena, pa se umjesto ranijeg otvorenog sukoba sa američkom administracijom sve više pokušavaju pronaći saveznici među ljudima bliskim Trumpovoj političkoj opciji.
Sporne historijske tvrdnje
Problematičan dio komentara odnosi se i na način predstavljanja nastanka Republike Srpske i rata u Bosni i Hercegovini. Autor svoju argumentaciju gradi prvenstveno na sadašnjoj teritorijalnoj strukturi zemlje i političkim zahtjevima za samostalnošću RS, dok se pravosnažno utvrđene činjenice o ratnim zločinima i genocidu gotovo potpuno izostavljaju iz slike koju nudi američkoj publici.
Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju donio je brojne presude protiv političkih i vojnih zvaničnika bosanskih Srba, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Međunarodni sud pravde također je utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid. Zbog toga se historija rata i nastanka današnjeg ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine ne može vjerodostojno predstaviti bez tih činjenica.
Upravo selektivno predstavljanje prošlosti omogućava autoru da pitanje Bosne i Hercegovine američkoj publici prikaže prvenstveno kao neuspješan pokušaj zajedničkog života nekoliko etničkih zajednica. Time se zanemaruje mnogo složeniji historijski i pravni kontekst u kojem je Dejtonski mirovni sporazum potpisan i u kojem je uspostavljena sadašnja unutrašnja struktura države.
Promjena narativa
Političko lobiranje ne mora nužno značiti direktno mijenjanje zvanične politike američke administracije. Mnogo realniji cilj može biti postepena promjena javnog i političkog narativa kroz kontakte sa kongresmenima, savjetnicima, analitičarima, organizacijama i medijima koji imaju utjecaj u određenom ideološkom krugu.
Upravo zato komentari objavljeni u američkim medijima mogu imati značaj čak i kada ne predstavljaju zvaničan stav Washingtona. Činjenica da je određeni autor pozvao Trumpa da prizna Republiku Srpsku ne znači da je to politika američke administracije, niti da se SAD približavaju takvoj odluci. Radi se o autorskom političkom komentaru, ali njegovo pojavljivanje omogućava da ideja koja je ranije uglavnom dolazila iz političkih krugova u Banjoj Luci dobije prostor i u američkoj javnosti.
U tome se nalazi jedna od najvažnijih mogućih koristi takvih tekstova za Dodikovu politiku. Dovoljno je da se stav pojedinca objavljen u američkom mediju kasnije predstavi domaćoj publici kao dokaz da se raspoloženje u Sjedinjenim Američkim Državama navodno mijenja.
Američki medij nije Amerika
Upravo tu treba napraviti jasnu razliku između komentara objavljenog u jednom američkom mediju i zvanične politike Sjedinjenih Američkih Država. Naslov koji poziva Trumpa da prizna Republiku Srpsku može izazvati veliku pažnju u Bosni i Hercegovini, ali sam po sebi ne predstavlja stav Bijele kuće, State Departmenta ili američkog Kongresa.
Takva razlika posebno je važna kada tekst počne kružiti kroz domaći politički prostor. Formulacija da “Amerikanci traže priznanje RS” ostavila bi potpuno drugačiji utisak od činjenice da je riječ o političkom komentaru jednog autora u konzervativnom mediju.
Upravo se na toj razlici može graditi politička propaganda. Objavljivanje jednog komentara može se predstaviti kao znak velike promjene američke politike, iako za takav zaključak nema dovoljno osnova.
Demografija kao argument
Autor koristi i demografski pad Bosne i Hercegovine kao dokaz navodne neodrživosti države. Međutim, problem odlaska stanovništva nije ograničen samo na jedan dio BiH, niti se iz njega automatski može izvesti zaključak da je postojeća država politički neodrživa.
Republika Srpska također se suočava sa ozbiljnim demografskim problemima, odlaskom stanovništva i nedostatkom radne snage. Zbog toga korištenje demografije kao argumenta za nezavisnost jednog entiteta otvara pitanje zbog čega bi isti problem predstavljao dokaz neuspjeha Bosne i Hercegovine, ali ne i upozorenje o stanju unutar same Republike Srpske.
Kritičari Dodikove vlasti upravo dugogodišnje iseljavanje, ekonomske probleme, zaduživanje i nedostatak perspektive koriste kao argument protiv politike SNSD-a. Zbog toga je demografsko pitanje mnogo složenije od načina na koji je predstavljeno u američkom komentaru.
Važno za domaću publiku
Objavljivanje ovakvog sadržaja može imati još jednu svrhu koja nema mnogo veze sa stvarnom mogućnošću američkog priznanja Republike Srpske. Takvi tekstovi mogu biti veoma korisni za unutrašnju političku upotrebu.
Kada se komentar objavljen u Washingtonu prenese domaćoj publici, naglasak se može staviti na činjenicu da se u jednom američkom mediju otvoreno govori o mogućnosti nezavisnosti RS. Time se stvara utisak da politička ideja koju Dodik zastupa više nije ograničena na Banju Luku i njegove saveznike, već da navodno dobija podršku i u Sjedinjenim Američkim Državama.
To može biti posebno značajno u predizbornom periodu, kada političke stranke pokušavaju pokazati svojim biračima da imaju međunarodne kontakte i podršku. Međutim, pojedinačni autorski komentar ne predstavlja dokaz promjene zvaničnog američkog odnosa prema teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine.
Klupko se odmotava
Zbog svega toga tekst Washington Examinera treba posmatrati u širem političkom kontekstu. Dodik i vlasti Republike Srpske godinama ulažu u lobiranje u SAD-u, dok se posljednjih mjeseci posebno pokušavaju približiti konzervativnim krugovima i ljudima povezanim sa Trumpovom političkom opcijom.
Pojavljivanje komentara koji gotovo potpuno odgovara jednom od najradikalnijih političkih ciljeva koje je Dodik godinama iznosio zato razumljivo izaziva sumnju da stvari nisu slučajne. Ipak, bez konkretnog dokaza o finansijskoj ili organizacionoj vezi autora i Dodikovih lobista ne može se tvrditi da je upravo ovaj članak naručen ili plaćen iz Banje Luke.
Ono što se može zaključiti jeste da politička poruka koja je godinama stizala iz Republike Srpske sada dobija prostor i u dijelu američkog konzervativnog medijskog prostora. Za Dodika je već i to politički korisno, jer mu omogućava da domaćoj javnosti pokaže kako njegove ideje postoje i izvan granica Bosne i Hercegovine.
Mnogo važnije pitanje zato nije samo ko je napisao jedan tekst, nego postoji li šira i organizovana strategija kojom se kroz lobiranje, političke kontakte i medijski prostor pokušava promijeniti američka percepcija Bosne i Hercegovine. Ako se slični sadržaji budu pojavljivali sve češće, bit će sve teže posmatrati ih kao izolovane slučajeve, ali će i dalje biti potrebno jasno razlikovati stavove pojedinih autora i lobističkih krugova od zvanične politike Sjedinjenih Američkih Država.