Smrt Ratka Mladića izazvala je brojne reakcije, a među prvima se oglasio Milorad Dodik, koji je ponovo oštro kritikovao postupanje međunarodnog pravosuđa prema bivšem komandantu Vojske Republike Srpske. Dodik je posebno govorio o Mladićevom zdravstvenom stanju i činjenici da njegov posljednji zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu nije prihvaćen.
Smrt u Hagu
Ratko Mladić preminuo je u Hagu, gdje je izdržavao doživotnu kaznu zatvora nakon pravosnažne presude za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Njegovo zdravstveno stanje u posljednjem periodu bilo je izrazito teško, a medicinski izvještaji ukazivali su na brzo pogoršanje i završnu fazu života.
Mladićeva Odbrana je zbog toga nekoliko dana prije njegove smrti ponovo tražila prijevremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga. Predlagano je da bude direktno prebačen u bolnicu ili ustanovu za palijativnu njegu u Srbiji, gdje bi bio pod nadzorom nadležnih vlasti.
Zahtjev je ipak odbijen.
Nakon smrti bivšeg komandanta VRS-a, Milorad Dodik je upravo tu odluku stavio u središte svoje reakcije.
Oštra reakcija Dodika
Dodik smatra da je odluka da Mladić ostane u pritvorskom sistemu, uprkos teškoj bolesti, bila nehumana. Također je iznio tvrdnju da bi Mladić, uz drugačiju zdravstvenu njegu, možda živio duže.
– Da je imao bolju medicinsku pomoć mogao je da živi i duže. To je urađeno od strane ovog Mehanizma jer nisu znali kako da se izvuku iz ove situacije, to je nehumano – rekao je Dodik.
Njegova tvrdnja da bi kvalitetnija medicinska pomoć produžila Mladićev život predstavlja Dodikovu ocjenu, a ne medicinski utvrđenu činjenicu.
Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove potvrdio je da je Mladić preminuo dok je bio hospitalizovan u Hagu. Nakon smrti pokrenute su i propisane procedure radi utvrđivanja svih okolnosti.
Dodik je, međutim, cijeli slučaj predstavio kao još jedan primjer nehumanog odnosa prema Mladiću.
Govorio o “ubistvu”
U svom reagovanju Dodik se saglasio i sa tvrdnjom da se Mladićeva smrt može posmatrati kao svojevrsni vid ubistva, pozivajući se na njegovo teško zdravstveno stanje i odbijanje zahtjeva da bude pušten na slobodu.
Takva kvalifikacija predstavlja politički stav i nije rezultat zvanične istrage ili medicinskog nalaza.
Dodik je napravio paralelu i sa slučajem bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je 2006. godine preminuo u pritvorskoj jedinici u Hagu tokom trajanja sudskog postupka.
Istovremeno je tvrdio da su neke manje poznate osuđene osobe bile puštane neposredno prije smrti, dok takav pristup nije primijenjen u slučaju Mladića.
Pitanje njegovog puštanja bilo je predmet razmatranja samo nekoliko dana prije smrti. Zahtjev Odbrane odbijen je nakon što je predsjednica Mehanizma zaključila da zdravstveno stanje i humanitarni razlozi, uprkos njihovoj ozbiljnosti, nisu dovoljni da opravdaju prijevremeni izlazak na slobodu osobe koja izdržava doživotnu kaznu.
Teško zdravstveno stanje
Medicinski izvještaj koji je prethodio toj odluci sadržavao je veoma ozbiljne procjene.
Ljekari su naveli da se Mladićevo opće stanje brzo pogoršava i da se nalazi u završnoj fazi života. Fokus liječenja tada je već bio prvenstveno usmjeren na ublažavanje patnje i pružanje palijativne njege.
Procijenjeno je i da bi smrt mogla nastupiti u veoma kratkom periodu.
Upravo na tim nalazima Odbrana je gradila argument da bi trebalo omogućiti da posljednji period života provede u zdravstvenoj ustanovi u Srbiji i uz veće prisustvo članova porodice.
Ipak, zahtjev nije prihvaćen, pa je Mladić ostao u Hagu.
Dodik se nakon njegove smrti posebno usmjerio upravo na tu odluku, tvrdeći da je trebalo postupiti drugačije.
Podsjetio na suđenje
Dodik je u svojoj reakciji podsjetio i na vlastito pojavljivanje tokom Mladićevog sudskog procesa. Kazao je da je bio svjedok njegove odbrane i da je tada imao priliku vidjeti način na koji se Mladić držao pred sudom.
– Bio sam svjedok njegove odbrane. I tada sam vidio njegovo časno držanje. Nas boli činjenica da neki Naser Orić hoda slobodno, a veći je krvnik u Srebrenici nego Ratko Mladić. Republika Srpska obzira na Sarajevo i pritiske sa zapada, ostaje posvećena – rekao je Dodik ne precizirajući čemu posvećeni?
Dodikova tvrdnja kojom poredi Nasera Orića i Ratka Mladića predstavlja njegov politički stav.
Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, dok je Naser Orić pravosnažno oslobođen optužbi u postupku koji je protiv njega vođen pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Pravosnažna presuda
Mladić je kao bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske bio jedna od najvažnijih optuženih osoba pred međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.
Prvostepenom presudom iz novembra 2017. godine osuđen je na doživotnu kaznu zatvora.
Ta presuda pravosnažno je potvrđena u junu 2021. godine.
Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, terorisanje stanovništva Sarajeva tokom višegodišnje opsade te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Do kraja života ostao je na izdržavanju doživotne kazne.
Zahtjev nije uspio
Samo nekoliko dana prije smrti pitanje njegovog mogućeg izlaska iz zatvora ponovo je dospjelo u fokus javnosti.
Odbrana je insistirala da je zdravstvena situacija toliko ozbiljna da opravdava izuzetnu humanitarnu mjeru.
Prilikom odlučivanja konsultovano je više sudija, a mišljenja nisu bila potpuno jedinstvena. Dvoje sudija smatralo je da zahtjev treba prihvatiti, dok je troje bilo za njegovo odbijanje.
Konačna odluka bila je da Mladić ostane na izdržavanju kazne.
Obrazloženo je da približavanje kraja života, samo po sebi, ne stvara obavezu da osoba pravosnažno osuđena na doživotnu kaznu bude puštena na slobodu.
Nekoliko dana kasnije Mladić je preminuo.
Suprotstavljene reakcije
Njegova smrt očekivano je ponovo otvorila potpuno suprotstavljene poglede na Mladića i njegovu ulogu tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Dodik ga u svojim istupima predstavlja kao komandanta koji je branio srpski narod i kritikuje međunarodno pravosuđe zbog načina na koji je prema njemu postupano.
Sa druge strane, pravosnažne sudske presude utvrdile su njegovu individualnu krivičnu odgovornost za neke od najtežih zločina počinjenih tokom rata, uključujući genocid u Srebrenici.
Zbog toga reakcije na njegovu smrt ostaju duboko podijeljene između političkih interpretacija i činjenica utvrđenih pravosnažnim presudama.
Dodik ne mijenja stav
Milorad Dodik ni nakon Mladićeve smrti nije promijenio stav koji je godinama zastupao prema njegovom slučaju.
Njegova prva reakcija bila je usmjerena prvenstveno prema zdravstvenom tretmanu i odluci da Mladić ne bude prijevremeno pušten.
Tvrdnja da je njegova smrt svojevrsni “vid ubistva” nema potvrdu u zvaničnim nalazima i predstavlja Dodikovu interpretaciju događaja.
Nadležni organi pokrenuli su postupak utvrđivanja okolnosti smrti, što je standardna procedura nakon smrti osobe koja se nalazila u pritvoru.
Ratko Mladić tako je preminuo na izdržavanju doživotne kazne, samo nekoliko dana nakon što mu je odbijen još jedan zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu.
Dodik je njegovu smrt iskoristio da ponovo otvori pitanje odnosa međunarodnog pravosuđa prema Mladiću, dok pravosnažna presuda kojom je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine ostaje nepromijenjena.