Oštre optužbe, teške političke kvalifikacije i direktan napad na Dragana Čovića obilježili su objavu Zdenka Lučića, kandidata grupacije hrvatskih stranaka za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Povod je najavljeno obilježavanje godišnjice proglašenja “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, ali je Lučić cijelu priču pretvorio u žestoku kritiku Čovićeve višedecenijske političke uloge.
Historijski okvir
Lučić je najprije podsjetio na okolnosti u kojima je 28. augusta 1993. godine u Grudama proglašena “Hrvatska Republika Herceg-Bosna”.
– U teškim ratnim danima, kada su pripadnici HVO-a svakodnevno ginuli u obrani svojih domova, u Grudama je 28. augusta 1993. proglašena “Hrvatska Republika Herceg-Bosna”. Bila je to nužna odluka koja je jačala hrvatsku poziciju i osiguravala legitimitet hrvatskim pregovaračima u Ženevi. Oni su tražili pravedno rješenje za Hrvate u BiH i za BiH. Najprije je osnovan Zastupnički dom “HR H-B”, u koji su ušli (do prvih slobodnih izbora) zastupnici u Vijeću općina Skupštine BiH i članovi Predsjedništva “Hrvatske zajednice ‘erceg-Bosna”. Zakletvu je položilo 58 zastupnika. Za predsjednika Zastupničkog doma izabran je Perica Jukić iz Žepča, a za dopredsjednike Ivan Bender iz Neuma i Mato Mađarević iz Posavine. Za predsjednika “republike” izabran je Mate Boban – navodi Lučić.
Potom se osvrnuo na period nakon Vašingtonskog sporazuma i formiranje Federacije BiH, kao i kasnije ustavne i političke promjene.
– Nakon Vašingtonskog sporazuma od “Hrvatske Republike Herceg-Bosne” i Republike Bosne i Hercegovine formirana je Federacija BiH. Poslije je potpisan i Dejtonski sporazum, kojim smo uglavnom mogli biti zadovoljni. Nakon toga slijedi čitav niz nametnutih odluka i promjena Ustava Federacije BiH koji su hrvatski narod u BiH doveli u stanje obespravljenosti i poniženja – navodi Lučić.
Direktan napad
Nakon historijskog uvoda, Lučić prelazi na otvoren napad na Dragana Čovića, kojeg smatra jednim od glavnih odgovornih za stanje hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
– Veliki doprinos tome dao je i sadašnji predsjednik HDZ-a Dragan Čović, koji već pune 22 godine ima glavnu ulogu u hrvatskoj politici u BiH. Kada bismo u samo nekoliko riječi ili rečenica ocjenjivali tu politiku, onda bismo rekli: laž, prevara, pljačka, licemjerje, pozerstvo, jeftina demagogija. U petak se obilježava dan “HR H-B”, a prošle su 33 godine od osnutka. Kako mediji najavljuju: ‘Događaj se održava pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora, Vijeća Matice hrvatske u BiH i Matice hrvatske’. Program počinje paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca, a zatim slijedi predstavljanje fotomonografije ‘1860 dana’ autora Joze Pavkovića. Predstavljači fotomonografije su akademik Dragan Čović, predsjednik HAZU-a u BiH akademik Mladen Bevanda, predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić i autor Pavković – piše Lučić.
Njegova poruka je jasna, smatra da ljudi koji će obilježavati ovu godišnjicu nemaju stvarnu vezu sa njenim osnivanjem niti sa događajima iz tog perioda.
Bez veze sa osnivanjem
Lučić posebno osporava legitimitet ljudi koji učestvuju u obilježavanju.
– Niko od njih nema nikakve veze s osnivanjem “HR H-B”. Čovića i Bevandu povezuje dugogodišnji staž u Savezu komunista Jugoslavije (Bevanda je bio i član Centralnog komiteta) te sadašnje članstvo u udruženju građana HAZU u BiH, koju koriste za samopromociju i liječenje bolesnih taština. Čovića i bivšeg liberala Zorića povezuju bliski im ljudi s naglašenim poslovnim interesima. Oni se uvijek vrte oko novca. Uglavnom, nigdje nikoga od osnivača “HR H-B”, a destine ih je još živih i imali bi šta reći o tom historijskom vremenu i događaju. Konačno, što li su ta slavna HAZU u BiH i Vijeće Matice hrvatske u BiH istražili i objavili o “Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni”? Znaju li barem imena osnivača? – pita Lučić.
Ove tvrdnje predstavljaju njegov politički stav i ocjenu ljudi koje proziva, a ne pravosnažno utvrđene činjenice.
Teške optužbe
Još oštriji dio objave odnosi se na navode o imovini i odnosu prema ratnim veteranima i bivšim komandantima.
– Ono što povezuje Dragana Čovića i “HR H-B” imovina je koju je opljačkao i podijelio s ortacima koji su gotovo bez iznimke iz istog jugokomunističkog legla. Predsjednik Vlade “HR H-B” je u zatvoru, a veliki broj ratnih komandanata nosi teret uglavnom iskonstruiranih, lažnih optužnica. Mnogi politikanti sistemski pokušavaju hrvatski narod u BiH opteretiti hipotekom UZP-a. Na to Čović ni njegova politika nemaju odgovor. Umjesto ozbiljnog pristupa problemima i rada, on je, eto, odlučio malo obilježiti dan osnivanja “HR H-B”. Sjetimo se da ga godinama nije ni spominjao, plašio se, nije ga zanimao. Sada mu se valjda učinilo da bi to bilo korisno za predstojeće izbore – tvrdi Lučić.
Tvrdnja da je Čović “opljačkao” imovinu predstavlja Lučićevu optužbu i nije nešto što se može predstavljati kao utvrđena činjenica bez pravosnažne sudske odluke.
Politika blefa
Lučić zatim Čovićev politički stil opisuje kao niz poza, trikova i blefova, tvrdeći da iza simboličnih poteza ne stoji stvarna politička dosljednost.
– Ništa taj ne radi iz uvjerenja, sve je samo trenutni interes, poza, trik, blef, ubleha, vijenci i svijeće bez iskrenog saučešća, saopćenja i govori bez smisla i sadržaja. Ipak, svijeća u Čovićevim rukama ima neku simboliku. Polako gori, topi se, kao ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, kao hrvatska imovina, kao njegova predizborna obećanja. U više slučajeva uvjerili smo se u Čovićev utjecaj na tužilaštva i sudove u BiH. Njegovi spisi tajanstveno nestaju iz sudova, predmeti padaju u zastaru, presude se donose na temelju ‘nedostatka dokaza’. Ali kada su u pitanju hrvatski branitelji, ratni komandanti, onda ništa od tog utjecaja. Što su oni dalje i u lošijoj poziciji, to se on osjeća bolje i sigurnije – navodi Lučić.
I ove optužbe o navodnom utjecaju na pravosuđe predstavljaju Lučićeve tvrdnje i zahtijevale bi konkretne dokaze i institucionalnu potvrdu da bi se mogle tretirati kao činjenice.
Pitanje branitelja
U završnom dijelu objave Lučić se osvrće i na izmjene zakonskih rješenja koje se odnose na određivanje početka rata u Bosni i Hercegovini, tvrdeći da su hrvatski zastupnici glasali po Čovićevom nalogu.
– Koliko je Čoviću i njegovoj družini stalo do branitelja i dostojanstva Domovinskog rata pokazuje i to da su nedavno, po njegovu nalogu i nagovoru, hrvatski zastupnici u Zastupničkom domu i Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine glasali za izmjene zakona prema kojima je rat u BiH počeo 8. aprila 1992., a ne 18. septembra 1991., kako je to do sada bilo određeno i kako je to doista i bilo. Jer, mi smo ratovali protiv JNA i u vrijeme kada je Čović, kao član Kriznog štaba Vazduhoplovne industrije Soko Mostar, bio na neprijateljskoj strani. Rat u Hrvatskoj također je od prvoga dana bio i naš rat! Mediji javljaju da će govor na Čovićevoj godišnjici održati i ministar obrane u Vladi Republike Hrvatske Ivan Anušić. Hrvatski branitelj, dragovoljac, ratnik. Njemu nije mjesto u tom društvu – poručuje Lučić.
Ovakvim riječima Lučić pokušava napraviti jasnu političku granicu između ljudi koje smatra stvarnim učesnicima ratnih događaja i sadašnjeg rukovodstva koje, prema njegovom mišljenju, te događaje koristi za političku promociju.
Presude iz Haga
Poseban pravni okvir cijeloj priči daje činjenica da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio pravosnažne presude u vezi s političkim i vojnim vrhom “Herceg-Bosne”.
U predmetu “Prlić i ostali” Žalbeno vijeće MKSJ-a je u novembru 2017. godine pravosnažno potvrdilo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata.
Sud je utvrdio da je krajnji cilj tog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, odnosno “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, koji bi bio povezan s Republikom Hrvatskom ili bi predstavljao zasebnu političku jedinicu usko vezanu za Hrvatsku.
Pravosnažnim presudama utvrđeni su i brojni zločini nad bošnjačkim stanovništvom, uključujući progone, ubistva, prisilna premještanja, zatvaranja i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Šestorica političkih i vojnih zvaničnika “Herceg-Bosne” pravosnažno su osuđena na ukupno 111 godina zatvora.
Politički obračun
Lučićeva objava zato nije samo osvrt na jednu godišnjicu, već otvoreni politički obračun sa Draganom Čovićem i načinom na koji HDZ BiH već više od dvije decenije vodi hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini.
Njegove optužbe su izuzetno teške, od političkog blefiranja i jeftine demagogije, preko tvrdnji o privatizaciji imovine i utjecaju na pravosuđe, pa sve do optužbe da se ratna prošlost koristi samo kada može donijeti političke poene.
Istovremeno, pravosnažne presude međunarodnog suda ostaju nezaobilazna činjenica kada se govori o “Herceg-Bosni” i njenoj ratnoj ulozi.
Upravo zato obilježavanje njene godišnjice i dalje ostaje politički osjetljivo pitanje koje se ne može odvojiti ni od današnjih stranačkih sukoba, ni od presuda kojima su utvrđene činjenice o zločinima počinjenim tokom rata.
Lučić je ovom objavom jasno pokazao da Dragana Čovića ne smatra zaštitnikom interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini, već političarem koji, prema njegovom mišljenju, ratne simbole i godišnjice koristi kada procijeni da mu mogu donijeti korist pred izbore.