Verbalni napad Milorada Dodika na novinara BHRT-a Vladimira Šuška izazvao je oštru reakciju zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Duške Jurišić, koja je podsjetila na dugogodišnje sukobe lidera SNSD-a s novinarima i javnim servisom. Jurišić je u opširnoj objavi na Facebooku iznijela vlastita iskustva iz novinarske karijere, optužila Dodika za sistematsko omalovažavanje medijskih radnika i pozvala novinare da na takvo ponašanje odgovore zajedničkim otporom.
Oštra reakcija Jurišić
Duška Jurišić, koja je i članica Predsjedništva Naše stranke, reagovala je nakon Dodikovog neprimjerenog odnosa prema novinaru Vladimiru Šušku. Umjesto da se zadrži samo na posljednjem incidentu, odlučila je podsjetiti na događaje koji su, prema njenom iskustvu, obilježili odnos lidera SNSD-a prema novinarima tokom protekle dvije decenije.
U svojoj objavi posebno je naglasila da verbalni napadi na predstavnike medija nisu nova pojava. Smatra da se Dodik godinama koristi sličnim metodama kada se suoči s pitanjima ili novinarskim izvještavanjem koje mu ne odgovara.
Jurišić je svoju reakciju započela podsjećanjem na događaje iz januara 2006. godine, kada je Dodik najavio blokadu BHRT-a. Prema njenom svjedočenju, povod za takvu odluku bili su nezadovoljstvo načinom izvještavanja javnog servisa i pitanja koja su pojedini novinari postavljali političkim zvaničnicima.
Blokada iz 2006. godine
Jurišić je podsjetila da je Dodik tada održao konferenciju za novinare na kojoj je najavio ograničavanje saradnje institucija Republike Srpske s BHRT-om. Kao razloge je, prema njenim navodima, spominjao redoslijed emitovanja priloga o Danu Republike Srpske, kao i sadržaj emisija u kojima su gostovali politički predstavnici.
Posebno je izdvojila novinara Amira Zukića, koji je u emisiji Javna tajna Nikolu Špirića pitao koliko stranih jezika govori. Dodik je, prema njenom prisjećanju, takvo pitanje smatrao neprimjerenim, dok je Jurišić zamjerao način na koji je vodila emisiju Pošteno.
U toj emisiji otvoreno je pitanje odnosa prema Republici Srpskoj, što je Dodik protumačio kao politički problematičan pristup. Jurišić navodi da je nakon konferencije uslijedila zabrana davanja izjava zvaničnika Republike Srpske novinarima BHRT-a, kao i ograničavanje njihovog prisustva konferencijama za medije.
Prema njenom svjedočenju, novinari su ubrzo pokušali provjeriti primjenjuju li se najavljene mjere. Prisjetila se da je, koliko pamti, upravo Vladimir Šušak otišao na konferenciju u Vladi Republike Srpske, ali mu nije bilo omogućeno prisustvo.
Takav razvoj događaja, prema njenoj ocjeni, pokazivao je da se političko nezadovoljstvo izvještavanjem pretvorilo u konkretno ograničavanje rada novinara. Jurišić je navela da su ona i Amir Zukić kasnije napustili BHRT, dok je Dodik ponovo počeo davati izjave za taj javni servis.
Godine verbalnih napada
U nastavku objave Jurišić je podsjetila na niz slučajeva u kojima je Dodik, prema njenim navodima, vrijeđao ili omalovažavao novinare. Posebno je ukazala na odnos prema novinarkama koje su postavljale neugodna pitanja ili kritički izvještavale o političkim događajima.
Među imenima koja je spomenula nalazi se Gordana Katana, novinarka koja je godinama pratila politička dešavanja u Republici Srpskoj. Jurišić je podsjetila na njenu reakciju nakon što je Dodik udaljio jednu novinarku s konferencije za medije.
Prema njenom prikazu, Katana je tada otvorila pitanje zakašnjele solidarnosti novinarske zajednice. Kritika se odnosila na praksu da se oštre osude pojavljuju tek nakon pojedinačnih incidenata, dok se raniji slučajevi neprimjerenog ponašanja često ne dočekuju zajedničkim odgovorom.
Jurišić je spomenula i pokojnog novinara Mišu Vidovića, kojem je Dodik uputio uvredljivu poruku povezanu s Federalnom televizijom. Podsjetila je i na verbalni sukob s Bakirom Hadžiomerovićem, kojeg je lider SNSD-a vrijeđao zbog njegovog novinarskog rada.
Za Jurišić ovi primjeri predstavljaju dio šireg obrasca ponašanja prema predstavnicima medija. Smatra da pojedinačne osude nisu dovoljne ukoliko ne postoji spremnost novinara i medijskih organizacija da zajednički zaštite profesionalno dostojanstvo.
Slučaj Senada Hadžifejzovića
Poseban dio njenog osvrta odnosi se na slučaj novinara Senada Hadžifejzovića i kaznu koju je izrekla Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine. Jurišić je podsjetila na spor oko izgovorenih riječi u televizijskom programu, koji je izazvao brojne reakcije.
Prema njenim navodima, tadašnji direktor RAK-a Draško Milinović tvrdio je da je Hadžifejzović postavio pitanje o tome kada će Milorad Dodik umrijeti. Hadžifejzović je, međutim, insistirao da je upotrijebio riječ umiriti, a ne umrijeti.
Jurišić navodi da je sporni snimak više puta emitovan različitim brzinama kako bi se pokazalo šta je zaista izgovoreno. Uprkos tome, televizija Face kažnjena je iznosom od 15.000 KM, što je ona izdvojila kao primjer problematičnog odnosa prema medijima.
Ovaj slučaj u njenoj objavi ima posebno mjesto jer ga povezuje s pitanjem institucionalnog pritiska na novinarski rad. Prema njenom mišljenju, novinari ne bi smjeli biti izloženi sankcijama zasnovanim na pogrešnom tumačenju njihovih izjava.
Istovremeno, njeno podsjećanje na ovaj događaj dio je šire kritike političke atmosfere u kojoj novinari rade. Smatra da se profesionalna sloboda ne može zaštititi samo povremenim saopćenjima, nego zahtijeva dosljednu reakciju medijske zajednice.
Finansiranje javnog servisa
Jurišić je pitanje Dodikovog odnosa prema BHRT-u povezala i s dugogodišnjim problemima finansiranja javnog radiotelevizijskog sistema. Posebno je ukazala na sredstva od RTV takse koja, prema njenim navodima, iz Republike Srpske ne pristižu BHRT-u već deset godina.
Smatra da takva situacija ima ozbiljne posljedice po funkcionisanje državnog javnog servisa. U njenom tumačenju, finansijski problemi BHRT-a nisu odvojeni od političkih odnosa i dugotrajnog neslaganja oko položaja državnih institucija.
Javni servis ima posebnu ulogu u informisanju građana, zbog čega njegova finansijska stabilnost predstavlja pitanje šireg javnog interesa. Dugotrajni problemi u naplati i raspodjeli RTV takse otežavaju planiranje rada, održavanje programa i funkcionisanje institucije.
Jurišić je upravo kroz ovaj primjer nastojala pokazati da posljedice političkih sukoba ne pogađaju samo pojedine novinare. Prema njenoj ocjeni, takvi odnosi mogu utjecati i na opstanak medijskih institucija koje bi trebale služiti svim građanima Bosne i Hercegovine.
Poziv na zajednički otpor
Najdirektniji dio njene poruke upućen je novinarima i novinarkama koji prate Dodikove javne nastupe. Jurišić smatra da su pojedinačne osude njegovog ponašanja izgubile djelotvornost i da je potrebno razmotriti odlučnije oblike profesionalnog otpora.
Kao mogući odgovor spomenula je blokadu i pobunu, pozivajući medijske radnike da pokažu solidarnost kada je neko od njihovih kolega izložen vrijeđanju. Prema njenom mišljenju, prisustvo novinara konferencijama na kojima se nastavljaju verbalni napadi omogućava da se takva praksa ponavlja.
Posebno je kritikovala razliku između javnog izražavanja nezadovoljstva i ponašanja pojedinaca koji, kako smatra, istovremeno pokazuju određeno divljenje prema Dodikovom političkom nastupu. U tome vidi jedan od razloga zbog kojih dosadašnje reakcije nisu donijele značajnije promjene.
Jurišić je Dodika nazvala kukavicom, tvrdeći da napade prvenstveno usmjerava prema onima koje smatra slabijima. Istovremeno je upozorila da takvo ponašanje ne treba potcjenjivati, jer politički utjecaj i javni napadi mogu imati ozbiljne posljedice.
Njena poruka nije se odnosila samo na posljednji incident s Vladimirom Šuškom. Predstavlja i poziv novinarskoj zajednici da preispita vlastiti odnos prema političarima koji vrijeđaju medijske radnike i pokušavaju utjecati na njihov profesionalni rad.
Odgovornost prema novinarima
Reakcija Duške Jurišić ponovo je otvorila pitanje granica prihvatljivog ponašanja političkih zvaničnika prema predstavnicima medija. Novinari imaju pravo postavljati pitanja od javnog interesa, dok politički predstavnici mogu osporavati njihove tvrdnje i izvještavanje bez pribjegavanja ličnim uvredama.
U demokratskom društvu kritičko novinarstvo predstavlja važan dio javne kontrole vlasti. Zbog toga odnos prema novinarima nije samo pitanje lične komunikacije, nego i pokazatelj spremnosti političkih aktera da prihvate javnu odgovornost.
Jurišić smatra da dosadašnji način reagovanja na verbalne napade nije dao očekivane rezultate. Njena poruka o zajedničkom otporu usmjerena je na jačanje profesionalne solidarnosti i zaštitu dostojanstva medijskih radnika.
Posljednji incident s Vladimirom Šuškom tako je postao povod za mnogo širu raspravu o odnosu Milorada Dodika prema medijima. Kroz vlastita iskustva i primjere iz prethodnih godina, Jurišić je poručila da novinarska zajednica mora odlučiti hoće li se zadržati na osudama ili će pokušati zajedničkim djelovanjem promijeniti takvu praksu.