Milionski ugovori koje su institucije Republike Srpske sklapale s inostranim lobističkim kompanijama otvorili su ozbiljna pitanja o trošenju budžetskog novca, zaštiti privatnih političkih interesa i mogućem finansiranju stranačkih aktivnosti. Transparency International u Bosni i Hercegovini upozorava da vlasti odbijaju objaviti ključne dokumente, dok dostupni američki registri otkrivaju aranžmane vrijedne najmanje 9,37 miliona dolara.
Ugovori pod velom tajne
Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju Republike Srpske odbilo je dostaviti ugovor koji su s entitetskom Vladom sklopili Chris LaCivita i James Blair, saradnici američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dokument je zatražio Transparency International u BiH, nastojeći utvrditi kakve su usluge plaćane novcem poreskih obveznika.
Prema ranijim medijskim otkrićima, dvojica američkih konsultanata dobila su po nekoliko stotina hiljada dolara za savjete povezane s izborima. Upravo ta okolnost izazvala je sumnje da javni novac možda nije korišten isključivo za predstavljanje institucija Republike Srpske.
Zahtjev za dostavljanje dokumentacije upućen je ministarstvu koje je nadležno za provođenje ovih ugovora. Međutim, odgovor nije sadržavao ni ugovor ni podatke o njegovoj cijeni.
Ministar Zlatan Klokić odbijanje je obrazložio povjerljivošću informacija i potrebom zaštite tajnih podataka. Transparency International smatra da takvo objašnjenje nije dovoljno jer nisu jasno navedeni zakonski osnov, konkretna moguća šteta od objavljivanja niti rezultati procjene javnog interesa.
Milioni za lobiranje
Dok pojedini ugovori ostaju nedostupni domaćoj javnosti, dokumentacija iz američkog registra stranih agenata FARA pruža uvid u dio lobističkih aktivnosti. Prema analizi Transparency Internationala, poznate osnovne naknade u osam pregledanih glavnih aranžmana iz 2025. i 2026. godine iznose 9,37 miliona dolara.
Taj iznos ne predstavlja konačan račun, jer su pojedine naknade skrivene, a ugovori obuhvataju različite vremenske periode. Također, važno je razlikovati ugovorene iznose od stvarno izvršenih uplata.
Među angažovanim kompanijama nalaze se Dickens & Madson, RRB Strategies, GS2 Law, Zell & Associates i druge konsultantske firme. Njihovi ugovori obuhvataju političko zastupanje, pravno savjetovanje, odnose s američkim institucijama i promociju određenih političkih ciljeva.
Transparency International posebno problematizira činjenicu da se dio tih ciljeva ne odnosi samo na institucionalne interese Republike Srpske. Prema dostupnoj dokumentaciji, pojedini aranžmani uključuju zaštitu političkog položaja Milorada Dodika, njegove porodice i povezanih poslovnih subjekata.
Četiri miliona dolara
Jedan od najznačajnijih ugovora zaključen je 6. septembra 2025. godine s kanadskom kompanijom Dickens & Madson. U dokumentu se, prema analizi Transparency Internationala, kao krajnji cilj navodi nezavisnost Republike Srpske.
Ugovor je u ime Republike Srpske potpisao Mladen Filipović, direktor predstavništva u Beču, dok je drugu stranu zastupao Ari Ben-Menashe. Osnovna naknada iznosila je dva miliona dolara, a dva naknadna aneksa povećala su ukupnu ugovorenu vrijednost na četiri miliona.
Predviđeno je lobiranje kod američke izvršne i zakonodavne vlasti, Ministarstva finansija SAD-a, ali i prema Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Evropskoj uniji i Ujedinjenim nacijama.
Među ciljevima su bili potvrđivanje Dodikovog političkog legitimiteta, uklanjanje Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika i otkazivanje izbora zakazanih za novembar 2025. godine. Ugovor je obuhvatao i zagovaranje ukidanja sankcija Dodiku, članovima njegove porodice, saradnicima i povezanim kompanijama.
Prema dostupnim podacima, do oktobra 2025. isplaćena su tri miliona dolara. Za preostali ugovoreni milion nema potvrde da je isplaćen.
Sporne političke poruke
Ukidanje američkih sankcija bilo je jedan od ciljeva i ugovora s kompanijom RRB Strategies, povezanom s Rodom Blagojevichem. Dokument potpisan u martu 2025. predviđao je zagovaranje prava Republike Srpske na samoopredjeljenje, uklanjanje OHR-a i pokretanje pravnih aktivnosti protiv Christiana Schmidta.
Javno dostupna verzija ugovora ne otkriva cijenu angažmana jer su finansijski podaci zacrnjeni. Ipak, vidljivi dijelovi pokazuju da je planirana komunikacijska kampanja kojom bi se Dodik predstavio kao žrtva političkog progona.
Slični argumenti pojavljuju se u dokumentaciji kompanije GS2 Law, gdje se spominju tvrdnje o vjerskom progonu i ugrožavanju judeokršćanskih vrijednosti. Za početna dva mjeseca pravnog savjetovanja ugovoreno je 100.000 dolara.
Takvi sadržaji pokazuju na koji su način politički sporovi u Bosni i Hercegovini predstavljani američkoj javnosti. Međutim, tvrdnje iz lobističkih materijala ne predstavljaju nezavisno potvrđene činjenice.
Minerali i Dejton
Iako je američki OFAC 29. oktobra 2025. uklonio Dodika i više povezanih osoba i subjekata sa sankcijske liste, angažovanje lobista nastavljeno je tokom 2026. godine.
Ugovor sa Zell & Associates, koji su potpisali Zlatan Klokić i L. Marc Zell, predviđa aktivnosti usmjerene na preispitivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma u Sjedinjenim Američkim Državama. Posebna pažnja posvećena je Aneksu 10, položaju visokog predstavnika i bonskim ovlastima.
Među predviđenim ciljevima nalaze se ukidanje bonskih ovlasti, određivanje roka za zatvaranje OHR-a i postepeno okončanje misije EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.
Dokument obuhvata i jačanje ekonomskih odnosa sa SAD-om, uključujući zajedničko istraživanje mineralnih sirovina, naročito rijetkih minerala. Ipak, njime nije dodijeljena koncesija niti je imenovan konkretan investitor.
Transparency International upozorava da javnost nema dovoljno informacija o tome ko bi pregovarao o takvim projektima i pod kojim uslovima. Posebno je važno pitanje zaštite javnog interesa kada se razgovori o prirodnim resursima pojavljuju zajedno s političkim lobiranjem.
Za posredničke aktivnosti kompanije Becker & Poliakoff predviđeno je 40.000 dolara mjesečno, odnosno 280.000 dolara za sedam mjeseci. Istovremeno, dio naknada u ugovoru sa Zell & Associates ostao je skriven.
Lobisti na skupu SNSD-a
Dodatnu pažnju izazvalo je dokumentovano prisustvo američkih konsultanata na predizbornom skupu SNSD-a. Među prisutnima su bili Alex Garcia iz kompanije Continental Strategy, James Blair i advokat Andrew H. Smith.
Transparency International zbog toga postavlja pitanje jesu li budžetski finansirani angažmani uključivali i aktivnosti povezane sa stranačkom kampanjom. Samo prisustvo konsultanata na političkom skupu ne dokazuje da su njihove usluge finansirane javnim novcem.
Međutim, bez objavljivanja ugovora, izvještaja o izvršenim poslovima i evidencije uplata nije moguće utvrditi gdje prestaje institucionalno zastupanje, a počinje eventualna podrška političkoj stranci.
Upravo zbog toga organizacija insistira na transparentnosti. Građani, kako upozorava, imaju pravo znati jesu li njihova sredstva korištena za javne interese ili za političke i privatne potrebe pojedinaca.
Odluka Ustavnog suda
Posebno ozbiljno pitanje odnosi se na usklađenost lobističkih aranžmana s odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Sud je zabranio isplate iz budžeta Republike Srpske povezane s ugovorom Dickens & Madson, kao i drugim ugovorima čiji su ciljevi suprotni Ustavu BiH i odlukama državnih institucija.
Transparency International smatra da uskraćivanje dokumentacije onemogućava provjeru jesu li institucije nastavile finansirati aktivnosti obuhvaćene sudskom zabranom.
To ne znači da je svaka pojedinačna uplata automatski nezakonita, nego da je potrebno utvrditi sadržaj ugovora, vrijeme plaćanja i njihovu usklađenost s odlukom Suda.
Pitanje odgovornosti
Slučaj američkih lobističkih ugovora otvorio je više pitanja na koja javnost još nema potpune odgovore. Poznato je da su ugovorene višemilionske naknade i da su pojedini aranžmani obuhvatali interese Milorada Dodika i njemu povezanih osoba.
Nepoznati ostaju ukupni troškovi, sadržaj pojedinih skrivenih ugovora i precizan obim pruženih usluga. Posebno je važno razjasniti jesu li javna sredstva korištena za stranačke aktivnosti i jesu li poštovane odluke Ustavnog suda BiH.
Dok nadležne institucije ne objave kompletnu dokumentaciju, ostaje otvoreno pitanje koliko je Republika Srpska stvarno platila i u čijem interesu su pojedine usluge izvršene.