Višemilionski lobistički aranžmani vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi postati predmet ozbiljnijeg preispitivanja, a stručnjak za međunarodne odnose Zijad Bećirović ne isključuje ni mogućnost pravosudnog postupka protiv Milorada Dodika. Dodatnu pažnju izazivaju nova pravila komunikacije Bijele kuće s lobistima, koja otvaraju pitanje budućnosti političkih veza izgrađenih tokom prethodnih godina.
Lobiranje pod lupom
Dolazak Stephena Millera na čelo kabineta američkog predsjednika Donalda Trumpa povezuje se s promjenama u načinu na koji lobističke kompanije pristupaju najvišim predstavnicima administracije. Prema dopisu iz Ureda šefa kabineta, o kojem je izvijestio POLITICO, zaposlenici Bijele kuće morat će pribaviti prethodno odobrenje pravnog savjetnika za sastanke s registrovanim lobistima unutar predsjedničkog kompleksa kada se razgovara o vladinoj politici.
Takva procedura ne predstavlja zabranu lobiranja, ali uvodi dodatnu kontrolu pristupa pojedinim centrima odlučivanja. Promjene su posebno zanimljive u kontekstu aktivnosti vlasti Republike Srpske, koje su posljednjih godina izdvajale značajna sredstva za angažovanje američkih političkih posrednika.
O mogućim posljedicama govorio je profesor Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES iz Ljubljane. On smatra da bi istraživanje Dodikovih lobističkih aktivnosti moralo obuhvatiti znatno više od samih ugovora i zvanično prijavljenih novčanih iznosa.
Skriveni finansijski tokovi
Prema Bećirovićevoj ocjeni, neophodno je utvrditi ko je stvarno naručivao pojedine usluge, iz kojih izvora su finansirane i kome su sredstva isplaćivana. Posebno važnim smatra identifikovanje političkih posrednika, savjetnika, poslovnih struktura i osoba koje su omogućavale kontakte s američkim zvaničnicima.
– Smatram da se istraživački i novinarski rad ne bi smio zaustaviti na pitanju koliko je Dodik platio američkim lobistima. Mnogo je važnije utvrditi šta je za taj novac stvarno dobiveno, ko je sve bio uključen, kakve su usluge pružane i postoje li dodatni finansijski i politički aranžmani koji nisu obuhvaćeni dosad dostupnom dokumentacijom – naglašava Bećirović.
Njegovo upozorenje odnosi se i na moguće sukobe interesa te eventualne finansijske dogovore koji nisu dovoljno transparentni. Smatra da bi upravo praćenje novčanih tokova moglo pružiti jasniju sliku stvarnih ciljeva i rezultata lobističkih aktivnosti.
Pritom razlikuje zakonito zastupanje političkih i ekonomskih interesa od mogućih pokušaja kupovine političkog utjecaja. Takve sumnje, međutim, zahtijevaju konkretne dokaze i odgovarajuću institucionalnu provjeru.
Kontakti nisu utjecaj
Bećirović upozorava da susreti s utjecajnim političarima ne moraju značiti da je ostvaren stvarni utjecaj na odluke američke administracije. Fotografije sa zvaničnicima, organizovani sastanci i pristup osobama bliskim predsjedniku Trumpu sami po sebi ne potvrđuju uspješnost lobističkih aranžmana.
Zbog toga smatra da je potrebno analizirati konkretne rezultate ostvarene nakon takvih kontakata. Posebno je važno utvrditi jesu li pojedini sastanci doveli do institucionalnih odluka ili su prvenstveno korišteni za javno predstavljanje političke bliskosti.
Ovakva razlika značajna je i za procjenu opravdanosti javnih sredstava uloženih u lobiranje. Bez jasnih podataka o rezultatima teško je utvrditi koliko su angažovani posrednici doprinijeli ostvarivanju ciljeva zbog kojih su plaćeni.
Milioni javnog novca
Jedno od centralnih pitanja odnosi se na odgovornost institucija Republike Srpske za trošenje budžetskih sredstava. Bećirović smatra da građani imaju pravo znati koliko je novca izdvojeno za lobističke ugovore i jesu li ostvareni rezultati bili u njihovom interesu.
Posebno problematizira mogućnost da su pojedini aranžmani prvenstveno služili očuvanju političke pozicije Milorada Dodika. Prema njegovoj ocjeni, takve okolnosti zahtijevaju detaljniju kontrolu opravdanosti i namjene javnih izdataka.
U tom kontekstu kritikuje i rad revizorskih institucija Republike Srpske. Spominje glavnu revizorku Božanu Trninić i njenog zamjenika Jovu Radukića, smatrajući da nisu dovoljno reagovali na trošenje sredstava koje ocjenjuje problematičnim.
Bećirović tvrdi da pozitivni revizorski izvještaji ne pružaju odgovore na sve sumnje o namjeni pojedinih izdataka. Ipak, njegove kritike predstavljaju stručnu ocjenu, a ne dokaz da su navedeni funkcioneri počinili nezakonite radnje.
Odgovornost institucija
Prema Bećirovićevom mišljenju, eventualno preispitivanje lobističkih ugovora ne bi smjelo biti ograničeno na političare koji su donosili odluke. Potrebno je razmotriti i postupanje institucija nadležnih za finansijski nadzor, kontrolu budžeta i reviziju.
Takav pristup podrazumijevao bi pregled ugovora, izvršenih uplata, dokumentacije o pruženim uslugama i izvještaja o rezultatima. Tek na osnovu tih podataka moglo bi se utvrditi jesu li sredstva korištena u skladu s propisima.
Posebno pitanje predstavljaju eventualni međunarodni transferi novca i poslovni aranžmani koji uključuju više država. Njihovo ispitivanje zahtijevalo bi saradnju nadležnih finansijskih i pravosudnih institucija.
Nova pravila
Bećirović smatra da bi promjene povezane sa Stephenom Millerom mogle značajno utjecati na dosadašnje lobističke kanale. Millerov politički pristup opisuje kao snažno usmjeren na ideološke prioritete Trumpove administracije.
Prema njegovoj procjeni, tradicionalne metode lobiranja, zasnovane na ličnim kontaktima i poslovnim vezama, ne moraju imati jednak učinak u novim okolnostima. Ipak, upozorava da strožija pravila ne znače automatski prestanak djelovanja postojećih mreža.
Lobističke kompanije mogle bi svoje aktivnosti preusmjeriti prema drugim političkim, poslovnim ili institucionalnim kanalima. Zbog toga je prerano zaključivati da će promjene u Bijeloj kući same po sebi onemogućiti Dodikove buduće kontakte u Washingtonu.
Američki posrednici
Bećirović posebno spominje kompaniju Continental Strategy te Alexa Garciju i Chrisa LaCivitu, ukazujući na moguće posljedice saradnje s političkim strukturama Milorada Dodika.
Njegova analiza ne odnosi se samo na finansijsku vrijednost ugovora nego i na reputacijske rizike za američke kompanije i pojedince. Smatra da saradnja s političkim akterima čije su aktivnosti predmet međunarodnih kontroverzi može imati dugoročne poslovne posljedice.
– U konačnici, pitanje nije samo koliko je ko zaradio, nego i kakvu je političku, institucionalnu i reputacijsku cijenu spreman platiti za takvu saradnju – ističe Bećirović.
To, međutim, ne znači da je nezakonitost rada navedenih kompanija ili pojedinaca utvrđena. Za eventualnu pravnu odgovornost neophodno je dokazati konkretno kršenje primjenjivih propisa.
Moguće američko suđenje
Najozbiljnije upozorenje Bećirović iznosi govoreći o mogućnosti pravosudnog preispitivanja Dodikovih aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. Smatra da bi temeljita istraga finansijskih i poslovnih aranžmana mogla otvoriti pitanja koja prevazilaze političku odgovornost.
– Ukoliko se provede temeljita istraga aktivnosti i poslovnih aranžmana Milorada Dodika u Washingtonu, ne isključujem mogućnost da bi ona mogla rezultirati i njegovim procesuiranjem pred nadležnim američkim pravosudnim organima – zaključuje Bećirović.
Riječ je o njegovoj procjeni mogućeg razvoja događaja, a ne potvrdi da je protiv Dodika pokrenut novi postupak pred američkim pravosuđem. Za takav postupak bilo bi potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg pravnog osnova i dokaza.
Uloga Tužilaštva BiH
Bećirović istovremeno postavlja pitanje odgovornosti domaćih pravosudnih institucija, posebno Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Smatra da eventualni međunarodni finansijski tokovi i prekogranični aranžmani zahtijevaju provjeru postoje li elementi krivičnih djela iz nadležnosti domaćeg pravosuđa.
Prema njegovom mišljenju, nije dovoljno očekivati da sve okolnosti ispitaju američke institucije. Nadležni organi Bosne i Hercegovine trebali bi, u okviru zakonskih ovlaštenja, razmotriti postoje li osnove za samostalno postupanje.
Takva provjera morala bi obuhvatiti stvarnu namjenu sredstava, zakonitost finansijskih transakcija i eventualne elemente korupcije. Sama visina lobističkih izdataka ne predstavlja dokaz krivičnog djela.
Otvorena pitanja
Bećirović naglašava da se Dodikove aktivnosti u Washingtonu moraju posmatrati i kroz odnos rukovodstva Republike Srpske prema Bosni i Hercegovini, Dejtonskom mirovnom sporazumu i međunarodnoj zajednici. Pritom razlikuje legitimno predstavljanje razvojnih interesa građana od aktivnosti usmjerenih na promjenu međunarodnog političkog položaja pojedinih funkcionera.
Upravo zato smatra da javnost mora dobiti potpunije informacije o ugovorima, isplatama i ostvarenim rezultatima. Bez takve dokumentacije ostaje teško procijeniti stvarne domete višemilionskih lobističkih aktivnosti.
Nova pravila Bijele kuće mogla bi promijeniti uslove političkog djelovanja u Washingtonu, ali pitanje eventualne odgovornosti zavisit će od dokaza i postupanja nadležnih institucija. Bećirovićevo upozorenje o mogućem američkom suđenju tako ostaje ozbiljna, ali zasad uslovna procjena, čiji bi se pravni značaj mogao utvrditi jedino kroz odgovarajuću istragu.