Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović obilježio je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje porukom posvećenom hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama, ali je njegovo obraćanje ponovo otvorilo pitanja o njegovom profesionalnom angažmanu u mostarskoj zrakoplovnoj industriji tokom ratne 1991. godine. U središtu pažnje našli su se ranije objavljeni interni dokumenti preduzeća SOKO, koji ukazuju na Čovićeve rukovodeće funkcije u vrijeme kada je ova kompanija još bila povezana s vojno-industrijskim sistemom Jugoslavenske narodne armije.
Poruka povodom godišnjice
Dragan Čović oglasio se povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, događaja koji zauzimaju posebno mjesto u kolektivnom sjećanju na rat u Hrvatskoj. U svojoj objavi naglasio je značaj otpora, hrabrosti i žrtve hrvatskih branitelja, povezujući njihovu ulogu s borbom za nezavisnost i slobodu Republike Hrvatske.
Čović je istakao kako su “hrabrost, otpor i žrtva hrvatskih branitelja izborili slobodu Republike Hrvatske i zauvijek ostali utkani u temelje našega naroda”.
Njegova poruka bila je usmjerena na odavanje počasti poginulima i očuvanje sjećanja na stradanja u Vukovaru i Škabrnji. Posebno je naglasio obavezu trajnog poštovanja prema onima koji su izgubili živote tokom ratnih događaja.
– S posebnim pijetetom danas se iznova prisjećamo teških stranica naše povijesti, a osobito boli Škabrnje i Vukovara. Trajno čuvajući vrijednosti i naslijeđe našega naroda, iskazujemo svoju duboku zahvalu svima onima koji su svoje živote utkali u današnju slobodu – poručio je lider HDZ-a BiH.
Iako je objava bila posvećena žrtvama i historijskom značaju njihovog stradanja, u dijelu javnosti ponovo se otvorila rasprava o Čovićevoj vlastitoj profesionalnoj prošlosti. Posebno interesovanje izaziva period 1991. godine, kada je radio u mostarskoj zrakoplovnoj industriji SOKO.
Dokumenti iz 1991. godine
Prema ranije objavljenim internim dokumentima Vazduhoplovne industrije SOKO d.d. Mostar iz oktobra 1991. godine, Dragan Čović obavljao je funkciju direktora sektora proizvodnje. Dokumentacija također navodi da je bio imenovan u takozvani Štab neposrednog rukovođenja, tijelo koje je djelovalo unutar tadašnje organizacione strukture preduzeća.
Ovi podaci značajni su zbog okolnosti u kojima je mostarski SOKO poslovao tokom raspada Jugoslavije i početka ratnih sukoba. U tom periodu kompanija je još funkcionisala u okviru vojno-industrijskog kompleksa povezanog s Jugoslavenskom narodnom armijom.
U javnosti su ranije objavljivani i nalozi s Čovićevim potpisom koji su se odnosili na proizvodnju zrakoplovnih komponenti i servisiranje letjelica JNA. Upravo ti dokumenti predstavljaju osnovu za pitanja o njegovoj profesionalnoj ulozi tokom 1991. godine.
Međutim, važno je razlikovati činjenicu da je obavljao rukovodeću funkciju u preduzeću povezanom s vojnim sistemom JNA od tvrdnji o njegovoj eventualnoj ličnoj odgovornosti za ratna djelovanja. Dostupni podaci govore o poslovnim i organizacionim funkcijama, ali sami po sebi ne dokazuju učešće u ratnim operacijama ili počinjenje nezakonitih radnji.
Uloga mostarskog SOKO-a
Vazduhoplovna industrija SOKO predstavljala je važan dio industrijskog sistema nekadašnje Jugoslavije. Njena djelatnost bila je povezana s proizvodnjom i održavanjem zrakoplovne opreme, uključujući poslove koji su se obavljali za potrebe tadašnje vojske.
Zbog takvog karaktera proizvodnje, položaj rukovodilaca ovog preduzeća tokom 1991. godine posebno je zanimljiv u kontekstu političkih i vojnih događaja koji su obilježili raspad zajedničke države. Čovićevo ime pojavljuje se u dokumentaciji upravo iz tog perioda.
Prema navodima iz objavljenih materijala, kao direktor sektora proizvodnje bio je uključen u rukovodeću strukturu kompanije. Njegovo imenovanje u Štab neposrednog rukovođenja dodatno potvrđuje da je imao organizacionu ulogu unutar preduzeća.
Ipak, bez uvida u kompletnu dokumentaciju, sadržaj svih naloga i tadašnje nadležnosti pojedinih rukovodilaca nije moguće pouzdano utvrditi puni obim njegovih ovlaštenja. Zbog toga se zaključci o njegovoj ulozi moraju ograničiti na ono što dostupni dokumenti zaista pokazuju.
Prelazak u HVO
Drugi važan dio Čovićeve ratne biografije odnosi se na njegov prelazak u strukture Hrvatskog vijeća odbrane tokom 1992. godine. Prema ranijim svjedočenjima iz Mostara, uključujući izjave Petra Zelenike, prvog ratnog komandanta odbrane grada, taj događaj desio se 7. aprila 1992. godine.
Kako se navodi u tim svjedočenjima, nakon što je JNA blokirala mostarsko naselje Rodoč, Čović se javio kriznom štabu. Potom je zadužio uniformu Hrvatskog vijeća odbrane i raspoređen je u sektor logistike.
Ovi navodi ukazuju na promjenu njegovog profesionalnog i organizacionog angažmana u odnosu na prethodni period. Dok dokumenti iz 1991. godine govore o rukovodećoj funkciji u preduzeću SOKO, svjedočenja iz aprila 1992. opisuju njegovo uključivanje u strukture HVO-a.
Upravo vremenski razmak između ova dva perioda predstavlja jedan od razloga zbog kojih se Čovićeva ratna biografija povremeno vraća u javne rasprave. Posebno se postavlja pitanje kako su se mijenjale njegove profesionalne obaveze u okolnostima sve intenzivnijih sukoba.
Zvanična biografija
Podaci o Čovićevom kasnijem profesionalnom angažmanu dostupni su i u njegovoj zvaničnoj biografiji objavljenoj na stranicama HDZ-a BiH. Prema tim informacijama, funkciju generalnog direktora preduzeća SOKO obavljao je od 1992. do 1998. godine.
Taj period obuhvata ratne i prve poslijeratne godine u Bosni i Hercegovini, kada su privredna preduzeća djelovala u izuzetno složenim okolnostima. Čović je u tom vremenu nastavio profesionalnu karijeru na rukovodećim pozicijama.
Prema istoj biografiji, HDZ-u BiH pristupio je 1994. godine. Njegovo uključivanje u stranku označilo je početak političkog puta tokom kojeg će postati jedan od najutjecajnijih predstavnika ove političke organizacije.
Zbog toga se njegova profesionalna prošlost u SOKO-u često posmatra zajedno s kasnijim političkim djelovanjem. Ipak, riječ je o različitim periodima i funkcijama, koje je potrebno razmatrati na osnovu dokumentacije i pouzdanih svjedočenja.
Pitanja iz prošlosti
Ponovno interesovanje za dokumente iz 1991. godine pokazuje da pojedini dijelovi ratnih biografija današnjih političkih lidera i dalje izazivaju pažnju javnosti. U Čovićevom slučaju posebno se izdvajaju njegova rukovodeća pozicija u SOKO-u, poslovna povezanost preduzeća s JNA i kasniji prelazak u strukture HVO-a.
Objavljeni podaci potvrđuju da je Čović tokom oktobra 1991. godine imao značajnu funkciju u mostarskoj zrakoplovnoj industriji. Istovremeno, ranija svjedočenja navode da se u aprilu 1992. priključio hrvatskim odbrambenim strukturama u Mostaru.
Međutim, iz dostupnog materijala ne proizlazi da su dokumenti tek sada prvi put otkriveni. Riječ je o ranije objavljivanim podacima koji su ponovo privukli pažnju nakon njegove poruke povodom godišnjice stradanja u Vukovaru i Škabrnji.
Također, sama dokumentacija ne predstavlja dokaz da je Čović lično učestvovao u vojnim napadima na hrvatske gradove. Takve tvrdnje zahtijevale bi dodatne dokaze koji nisu sadržani u dostupnom tekstu.
Ponovo otvorena rasprava
Čovićeva poruka povodom Dana sjećanja bila je posvećena hrvatskim braniteljima i žrtvama rata, dok su pitanja o njegovoj prošlosti otvorena u kontekstu ranije objavljenih dokumenata. Ta dva elementa sada se ponovo povezuju u javnoj raspravi o političkim biografijama i ratnim okolnostima.
Za potpunije razumijevanje njegove uloge tokom 1991. i 1992. godine bilo bi potrebno detaljno analizirati dokumentaciju preduzeća SOKO, organizacionu strukturu tadašnje proizvodnje i okolnosti njegovog prelaska u HVO. Dostupni podaci pružaju osnovu za postavljanje pitanja, ali ne omogućavaju donošenje svih zaključaka o njegovim tadašnjim postupcima.
Ono što je poznato jeste da je Dragan Čović u oktobru 1991. bio direktor sektora proizvodnje u mostarskom SOKO-u, da se njegovo ime pojavljuje u dokumentaciji povezanoj s radom preduzeća te da je, prema ranijim svjedočenjima, u aprilu 1992. prešao u strukture HVO-a.
Njegovo današnje odavanje počasti žrtvama Vukovara i Škabrnje zato je ponovo skrenulo pažnju na period njegove profesionalne karijere koji je prethodio političkom usponu. Rasprava o tim okolnostima ostaje otvorena, uz potrebu da se dokumentovane činjenice jasno razlikuju od političkih tumačenja i nepotvrđenih optužbi.

