Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je promjenu političke strategije, tvrdeći da njegovi protivnici još nisu prepoznali način na koji namjerava ostvarivati svoje ciljeve, a njegove posljednje izjave otvaraju pitanje mogućeg povezivanja pregovora o novoj državnoj vlasti sa zahtjevima za preuređenje institucija Bosne i Hercegovine. Tokom gostovanja u emisiji „Istraga sedmice“ kod Avde Avdića govorio je o državnom pravosuđu, odlukama visokih predstavnika, parlamentarnoj snazi svoje koalicije i budućnosti države, pokazujući da promjena političkog nastupa ne mora značiti i odustajanje od ranijih zahtjeva.
Nova politička strategija
Dodikova poruka da je promijenio strategiju privukla je pažnju zbog mogućih posljedica po funkcionisanje državnih institucija. Njegovi posljednji nastupi ukazuju na mogućnost da ranije zahtjeve, koje je često iznosio kroz otvorene političke sukobe, sada pokušava ostvarivati kroz pregovore i parlamentarne procedure.
Takav pristup mogao bi promijeniti način na koji se predstavljaju politički sukobi između SNSD-a i stranaka sa sjedištem u Sarajevu. Umjesto direktnog odbacivanja postojećih institucija, Dodik bi mogao insistirati na njihovom preuređenju, predstavljajući svoje prijedloge kao pokušaj postizanja dogovora.
Ukoliko politički protivnici odbiju takve zahtjeve, otvorio bi se prostor da ih optuži za nespremnost na kompromis. Međutim, odbijanje određenog političkog prijedloga ne predstavlja automatski blokiranje države, posebno kada se radi o zahtjevima koji zadiru u postojeća zakonska i ustavna rješenja.
Pravosuđe kao uslov
Jedno od najvažnijih pitanja otvorenih tokom intervjua odnosi se na Sud Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Dodik je raniju podršku zakonskim rješenjima kojima su uređene ove institucije predstavio kao političku grešku, istovremeno zagovarajući njihovo redefinisanje.
Takva izjava predstavlja značajan pokazatelj njegovog odnosa prema državnom pravosuđu. Umjesto prihvatanja postojećeg institucionalnog okvira, Dodik nastoji opravdati zahtjeve za njegovu promjenu pozivanjem na ranije političke odluke.
Ipak, potrebno je razlikovati političko protivljenje određenom zakonu od pitanja njegove ustavnosti. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U-26/01 utvrdio je da Zakon o Sudu BiH nije protivan Ustavu Bosne i Hercegovine.
Zbog toga Dodikova tvrdnja da je ranija podrška državnom pravosuđu bila pogrešna ne mijenja postojeći pravni status tih institucija. Eventualne promjene zahtijevale bi odgovarajuće zakonodavne postupke, a ne samo politički dogovor ili jednostrano osporavanje njihovog legitimiteta.
Parlamentarna računica
Dodikova nova strategija dobija dodatni značaj kada se uzme u obzir parlamentarna snaga na koju računa njegova koalicija. On je ranije tvrdio da može osigurati četiri delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i deset zastupnika u Predstavničkom domu.
Takav raspored mandata mogao bi mu omogućiti snažan utjecaj na donošenje odluka na državnom nivou. Posebno je važna mogućnost korištenja ustavnih mehanizama koji zahtijevaju odgovarajuću zastupljenost predstavnika oba entiteta i konstitutivnih naroda.
Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ima ukupno 15 delegata, po pet iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Za održavanje sjednice potreban je kvorum od devet delegata, među kojima moraju biti najmanje po tri predstavnika svakog konstitutivnog naroda.
Ukoliko jedan politički blok kontroliše četiri od pet srpskih delegata, njihovim nedolaskom može spriječiti postizanje potrebnog kvoruma. To znači da parlamentarna snaga ne mora služiti isključivo za usvajanje zakona, nego može predstavljati i sredstvo za zaustavljanje odlučivanja.
Mogućnost blokade
Značajnu ulogu ima i entitetsko glasanje u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U tom domu nalazi se 42 zastupnika, od kojih se 14 bira s teritorije Republike Srpske, a 28 iz Federacije Bosne i Hercegovine.
Dodikova tvrdnja o kontroli deset glasova iz Republike Srpske važna je zbog pravila koja se primjenjuju kada odluka ne dobije potrebnu entitetsku podršku. U završnoj fazi postupka, protivljenje najmanje dvije trećine zastupnika iz jednog entiteta može spriječiti usvajanje odluke.
Deset od ukupno 14 zastupnika iz Republike Srpske prelazi taj prag. Ukoliko bi takva parlamentarna podrška zaista bila osigurana i politički jedinstvena, SNSD-ova koalicija imala bi snažan instrument utjecaja na rad državnog parlamenta.
Ipak, političke najave o broju mandata potrebno je razlikovati od konačno potvrđenog sastava parlamentarnih klubova i njihovog stvarnog ponašanja prilikom glasanja. Tek konkretne odluke i postupci pokazat će u kojoj mjeri Dodik može računati na takvu kontrolu.
Pregovori o vlasti
Formiranje novog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine predstavlja još jedno područje na kojem bi Dodik mogao koristiti svoju političku poziciju. Njegova izjava da mu se ne žuri s formiranjem državne vlasti pokazuje da vrijeme pregovora može postati dio šire političke računice.
Prema izvještaju lista Danas od 17. novembra, Dodik insistira na poništavanju odluka Christiana Schmidta i preispitivanju odluka ranijih visokih predstavnika. Takvi zahtjevi mogli bi biti povezani s razgovorima o budućoj parlamentarnoj većini i raspodjeli funkcija.
U tom slučaju pregovori se ne bi odnosili samo na izbor ministara i uspostavljanje izvršne vlasti. Politički partneri mogli bi se suočiti i sa zahtjevima za prihvatanje promjena u funkcionisanju pojedinih državnih institucija.
Takva strategija omogućila bi Dodiku da saradnju predstavi kao moguću, ali pod uslovima koje druga strana možda ne želi prihvatiti. Ukoliko dogovor izostane, odgovornost za neuspjeh pregovora mogla bi postati predmet novog političkog sukoba.
Zamka za Sarajevo
Upravo u toj mogućnosti nalazi se suština političke zamke o kojoj se govori nakon Dodikovog intervjua. Njegovi zahtjevi mogli bi biti predstavljeni kao povratak ustavnim principima, dok bi protivljenje njihovom prihvatanju bilo opisano kao odbijanje dogovora.
Takav način političkog djelovanja omogućava promjenu javne slike sukoba. Umjesto političara koji osporava državne institucije, Dodik bi mogao nastojati izgraditi poziciju pregovarača koji navodno nudi rješenja, ali nailazi na odbijanje.
Istovremeno bi se stranke koje ne pristaju na njegove zahtjeve mogle suočiti s optužbama da onemogućavaju funkcionisanje Bosne i Hercegovine. Takva interpretacija bila bi posebno značajna u komunikaciji s međunarodnim predstavnicima koji insistiraju na institucionalnoj stabilnosti i političkom dijalogu.
Međutim, dostupne izjave ne dokazuju postojanje unaprijed razrađenog tajnog plana sa svim navedenim elementima. Riječ je o mogućem političkom obrascu koji se može prepoznati kroz povezivanje Dodikovih zahtjeva, parlamentarnih mogućnosti i promjene javnog nastupa.
Međunarodna dimenzija
Dodikovo insistiranje na drugačijem međunarodnom pozicioniranju Republike Srpske također se uklapa u moguću promjenu političke strategije. Njegovi zahtjevi mogli bi biti predstavljeni međunarodnim sagovornicima kao nastojanje da se unutrašnji odnosi u Bosni i Hercegovini urede kroz dogovor.
Takav pristup razlikovao bi se od ranijih otvorenih sukoba s pojedinim međunarodnim predstavnicima. Ipak, promjena načina komunikacije ne znači nužno promjenu političkih ciljeva koji se žele ostvariti.
Posebno je važno pitanje odnosa prema odlukama visokih predstavnika i postojećim državnim institucijama. Ukoliko bi Dodik prihvatanje svojih zahtjeva postavio kao preduslov za funkcionisanje vlasti, pregovori bi mogli postati dodatno komplikovani.
U takvim okolnostima odgovornost za eventualnu institucionalnu blokadu ne bi se mogla utvrđivati samo na osnovu javnih optužbi. Bilo bi potrebno analizirati konkretne poteze političkih predstavnika, njihove zahtjeve i postupanje u skladu s ustavnim i zakonskim obavezama.
Prijetnja raspadom
Posebnu pažnju izaziva činjenica da Dodik, uprkos govoru o pregovorima i mogućem dogovoru, nije odustao od ranijih poruka o budućnosti Bosne i Hercegovine. Prema izvještaju o njegovom gostovanju, istovremeno je govorio da mu odsustvo dogovora odgovara i predviđao raspad države.
Takve izjave dovode u pitanje tumačenje prema kojem njegova nova strategija predstavlja suštinsko političko približavanje protivnicima. Naprotiv, one pokazuju da se pregovarački nastup može kombinovati s nastavkom pritiska na postojeći državni poredak.
Dodikovo insistiranje na ustavnosti zato je potrebno posmatrati zajedno s njegovim zahtjevima za preuređenje institucija i izjavama o mogućem raspadu Bosne i Hercegovine. Tek takva cjelina omogućava razumijevanje političkog pravca koji zagovara.
Istovremeno, njegovo razlikovanje bošnjačkog naroda od političkih struktura u Sarajevu pokazuje da se pojedine poruke prvenstveno odnose na političke protivnike. Zbog toga nije opravdano svaku njegovu kritiku institucija ili stranaka automatski predstavljati kao optužbu protiv svih Bošnjaka.
Odlučujući potezi
Najvažniji pokazatelj stvarnog sadržaja Dodikove nove strategije bit će ponašanje predstavnika SNSD-a u državnim institucijama. Njihovi glasovi, prisustvo sjednicama i odnos prema predloženim zakonima pokazat će koristi li se parlamentarna snaga prvenstveno za pregovore ili za zaustavljanje odlučivanja.
Jednako važni bit će i uslovi koje SNSD bude postavljao tokom razgovora o novoj državnoj vlasti. Ukoliko se zahtjevi za promjenama pravosudnih institucija i poništavanjem odluka visokih predstavnika pojave kao ključni preduslovi, to će dodatno potvrditi povezanost institucionalnih pitanja s koalicionim pregovorima.
Dodikova tvrdnja da politički protivnici nisu primijetili njegovu promjenu strategije zato ostaje značajna, ali nedovoljna za konačan zaključak o njegovim namjerama. Ono što se već može prepoznati jeste mogućnost da dosadašnje ciljeve nastoji ostvarivati drugačijim političkim sredstvima.
Bosna i Hercegovina tako bi se mogla suočiti s periodom u kojem će pregovori o vlasti, ustavne nadležnosti i parlamentarni mehanizmi biti međusobno povezani više nego ranije. Hoće li takav pristup dovesti do političkog dogovora ili dodatne institucionalne blokade, zavisit će od konkretnih zahtjeva, odluka i spremnosti svih učesnika da djeluju unutar postojećeg ustavnog okvira.
Prvi PRILOG!
Drugi PRILOG!

