Ko trenutno ima najveće šanse u borbi za najvažnije funkcije u Bosni i Hercegovini? Politolog i glasnogovornik LSV-Vojvođani Aleksandar Marton iznio je svoju procjenu izbornih utrka, prema kojoj su Denis Bećirović, Darijana Filipović i Željka Cvijanović favoriti za Predsjedništvo BiH, dok Branku Blanuši daje blagu prednost u borbi za predsjednika Republike Srpske.
Prognoze za Predsjedništvo
Prema Martonovoj procjeni, predstojeći Opći izbori mogli bi donijeti jednu od zanimljivijih političkih utakmica u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa. Posebno izdvaja različitu situaciju unutar tri izborne utrke za Predsjedništvo BiH, jer odnos političkih snaga među bošnjačkim, hrvatskim i srpskim kandidatima nije isti, niti o njihovom konačnom rezultatu odlučuju jednaki faktori.
Kada je riječ o bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, Marton najveće šanse daje aktuelnom članu Predsjedništva Denisu Bećiroviću. U utrci za hrvatskog člana favoritkinjom smatra Darijanu Filipović, dok kod kandidata iz Republike Srpske prednost daje Željki Cvijanović. Za predsjednika Republike Srpske njegova prognoza je drugačija, jer smatra da opozicioni kandidat Branko Blanuša ima realnu priliku za pobjedu, dok Ćamila Durakovića i Ivana Begića vidi kao moguće potpredsjednike.
– Dok se na bošnjačkoj političkoj sceni nazire smena generacija, u Republici Srpskoj svedočimo taktičkom nadmudrivanju unutar opozicionog bloka, dok hrvatski glasovi ponovo pokreću pitanje takozvanog „legitimnog predstavljanja“ pod lupom spoljnih uticaja iz Zagreba i Beograda – naveo je Marton.
Bećirović protiv Izetbegovića
Jedna od politički najvažnijih utrka mogla bi biti ona između Denisa Bećirovića i Bakira Izetbegovića. Marton smatra da rezultat neće odlučivati samo snaga njihovih stranaka, već i sposobnost kandidata da okupe širi krug birača, posebno onih koji nisu čvrsto vezani za jednu političku opciju.
Bećirović u utrku ulazi kao aktuelni član Predsjedništva BiH i kandidat koji može računati na podršku šireg političkog bloka. Marton upravo u tome vidi jednu od njegovih najvećih prednosti, jer njegov potencijalni broj glasova ne mora biti ograničen samo na tradicionalno biračko tijelo SDP-a. Nasuprot njemu nalazi se predsjednik SDA Bakir Izetbegović, čiji rezultat u velikoj mjeri zavisi od sposobnosti stranke da mobiliše svoju tradicionalnu bazu i popravi rezultate u sredinama u kojima je tokom prethodnih izbornih ciklusa gubila podršku.
Marton smatra da bi eventualni novi poraz mogao imati ozbiljne posljedice po Izetbegovićevu političku poziciju. Prema njegovoj procjeni, Bećirović uspješnije koristi teme reformi i euroatlantskih integracija, dok Izetbegović ostaje snažno oslonjen na političku infrastrukturu SDA i biračko tijelo koje toj stranci tradicionalno daje podršku.
Srpska izborna računica
Potpuno drugačija situacija, prema Martonu, postoji u utrci za člana Predsjedništva BiH koji se bira iz Republike Srpske. Iako smatra da postoji značajno nezadovoljstvo dijela građana aktuelnom vlašću, upozorava da sama količina nezadovoljstva nije dovoljna ukoliko opozicione stranke ne uspiju svoje glasove koncentrisati oko jednog kandidata.
– U Republici Srpskoj, za člana Predsedništva BiH jasna je lekcija iz političke matematike. Iako u biračkom telu postoji realno i merljivo nezadovoljstvo aktuelnom vlašću, bojim se da ga opozicija neće materijalizovati zbog nedostatka političke mudrosti – ocijenio je Marton.
Posebnu pažnju usmjerava na Nebojšu Vukanovića, koji ima prepoznatljivu političku bazu i godinama gradi profil oštrog kritičara vlasti. Problem za opoziciju, prema ovoj analizi, nastaje ukoliko se glasovi protiv SNSD-a rasporede na više kandidata. U takvom scenariju disciplinovano biračko tijelo najveće vladajuće stranke moglo bi biti presudna prednost za Željku Cvijanović.
Marton smatra da SNSD raspolaže snažnom stranačkom infrastrukturom i stabilnim biračkim jezgrom, zbog čega mu odgovara situacija u kojoj opozicija izlazi u nekoliko kolona. Drugim riječima, opozicioni kandidati pojedinačno mogu ostvariti značajne rezultate, ali zbir njihovih glasova ne donosi pobjedu nijednom od njih ako kandidat SNSD-a ostane pojedinačno najjači.
Filipović ulazi kao favorit
Utrka za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ponovo otvara pitanje takozvanog legitimnog političkog predstavljanja, ali i mogućnosti da se ponovi izborni model koji je u prethodnim ciklusima donosio pobjedu Željku Komšiću. Marton Darijanu Filipović smatra favoritkinjom prvenstveno zbog organizacione snage HDZ-a BiH i podrške koju ta stranka tradicionalno ostvaruje u sredinama sa hrvatskom većinom.
Njena prednost, prema toj procjeni, nije samo lična popularnost, nego jaka stranačka infrastruktura koja može mobilisati birače. Upravo organizacija na terenu, izlaznost i koncentracija glasova mogli bi biti posebno važni ukoliko se na drugoj strani pojavi kandidat sposoban privući veliki broj građanski orijentisanih birača.
Takvu priliku Marton vidi kod Slavena Kovačevića, čija bi strategija morala podsjećati na izborni model koji je ranije koristio Željko Komšić. Kovačeviću bi za ozbiljnu borbu bila potrebna velika podrška birača izvan tradicionalnog hrvatskog biračkog tijela, a Marton procjenjuje da bi morao osvojiti između 125.000 i 130.000 glasova. Smatra da je to veoma zahtjevan rezultat bez snažne podrške većih stranaka, dok kao još jednog kandidata koji bi mogao utjecati na raspodjelu glasova izdvaja Zdenka Lučića.
Blanušina velika prilika
Dok Marton opoziciji u utrci za Predsjedništvo BiH zamjera nedovoljnu političku koordinaciju, kod izbora predsjednika Republike Srpske vidi potpuno drugačiju situaciju. Isticanje Branka Blanuše kao jedinstvenog kandidata opozicije smatra važnim potezom koji može povećati mogućnost smjene vlasti.
Prema njegovoj procjeni, Blanuša ima blagu taktičku prednost, ali ona nije toliko velika da bi se moglo govoriti o sigurnom ishodu. Konačan rezultat mogao bi zavisiti od svega nekoliko procenata, zbog čega će izlaznost, organizacija stranaka i kontrola izbornog procesa imati posebno veliki značaj.
Marton smatra da opozicionom kandidatu u prilog mogu ići ekonomsko nezadovoljstvo, inflacija i dugogodišnje političke tenzije, ali naglašava da se takvo raspoloženje mora pretvoriti u glasove na biračkim mjestima. Upravo zbog toga kontrolu izbornog procesa u manjim sredinama smatra jednim od ključnih elemenata ove utrke.
Utjecaj Zagreba i Beograda
Pored unutrašnjih političkih odnosa, Marton značajan prostor u svojoj analizi daje utjecaju Hrvatske i Srbije na političke procese u Bosni i Hercegovini. Smatra da Zagreb i Beograd koriste različite metode, ali da oba politička centra imaju interes da zadrže snažan utjecaj na stranke i političke procese unutar BiH.
Prema njegovoj ocjeni, Zagreb mnogo otvorenije podržava HDZ BiH i koncept legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda. U takvom odnosu pobjeda Darijane Filipović predstavljala bi značajan politički rezultat i za HDZ BiH, ali i potvrdu političkog pravca koji iz Hrvatske godinama podržava zahtjeve te stranke za izmjenama izbornog sistema.
Marton politiku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prema Republici Srpskoj opisuje kao složeniju. Smatra da Beograd mora održavati odnose sa vladajućim strukturama, ali istovremeno ne želi zatvoriti vrata dijelu opozicije, posebno u situaciji u kojoj konačan izborni rezultat nije unaprijed poznat. Na taj način Srbija može pokušati sačuvati politički utjecaj bez obzira na to ko će nakon izbora imati najveću moć u Banjoj Luci.
Detalji odlučuju pobjednike
Iako Marton u ovom trenutku izdvaja Bećirovića, Filipović i Cvijanović kao favorite za Predsjedništvo BiH, njegove procjene ipak ne znače da je izborna utakmica unaprijed završena. Riječ je o političkoj prognozi zasnovanoj na trenutnom odnosu snaga, organizaciji stranaka, očekivanoj raspodjeli glasova i mogućem ponašanju birača, dok će stvarni rezultat biti poznat tek nakon izbora.
Posebno mnogo nepoznanica postoji kod izlaznosti i mogućeg taktičkog glasanja. Nekoliko procenata veća mobilizacija jednog biračkog bloka može potpuno promijeniti rezultat, naročito u utrkama u kojima dva kandidata ulaze sa približno jednakom podrškom. Važan faktor bit će i sposobnost stranaka da tokom kampanje privuku neodlučne birače i izbjegnu unutrašnje sukobe koji mogu dovesti do rasipanja glasova.
Martonova analiza zato pokazuje tri različite političke slike. Bećirović prema njegovoj procjeni pokušava potvrditi prednost nad Izetbegovićem, Filipović ulazi u utrku oslonjena na snažnu infrastrukturu HDZ-a BiH, dok Cvijanović može profitirati od podijeljene opozicije u Republici Srpskoj. Istovremeno, Blanušina kandidatura pokazuje koliko se računica mijenja kada opozicija uspije stati iza jednog kandidata.
Upravo bi takvi detalji mogli odlučiti pobjednike. Stranačka infrastruktura, izlaznost, raspodjela opozicionih glasova, taktičko glasanje i sposobnost mobilizacije birača vjerovatno će biti jednako važni kao popularnost samih kandidata, zbog čega će konačan odgovor ipak dati birači na izborima.
Pogledajte foto:
