U političkom ambijentu Bosne i Hercegovine, koji je već godinama opterećen krizama, blokadama i stalnim podizanjem tenzija, sve češće se pojavljuju upozorenja da se iza određenih izjava i međunarodnih aktivnosti krije znatno šira i dugoročnija strategija. Analitičari ističu da se ne radi o usputnim političkim porukama, već o koordinisanom djelovanju koje ima za cilj promjenu odnosa snaga, ali i percepcije BiH u međunarodnim centrima odlučivanja.
Politički analitičar Jasmin Mujanović ukazao je da se posljednjih mjeseci može jasno uočiti diplomatska ofanziva lidera SNSD-a i HDZ-a BiH, koja se odvija paralelno sa sve izraženijom retorikom usmjerenom protiv islama i muslimana, ali upakovanu u politički prihvatljiv diskurs za određene međunarodne krugove. Prema njegovim riječima, problem nije samo u onome što se govori, već i u potpunom izostanku ozbiljnog odgovora probosanskih političkih aktera.
Diplomatska ofanziva bez protivteže
Mujanović smatra da su Milorad Dodik i Dragan Čović izuzetno aktivni na međunarodnoj sceni, te da njihovi sastanci i kontakti u svjetskim centrima moći nisu slučajni niti simbolični. Naprotiv, riječ je o planskom lobiranju kojim se pokušava predstaviti Bosna i Hercegovina kao nefunkcionalna država, nesposobna da samostalno donosi odluke i upravlja vlastitom budućnošću.
Istovremeno, kako upozorava analitičar, političke snage koje se deklarativno zalažu za očuvanje suvereniteta i cjelovitosti BiH djeluju dezorijentisano. Umjesto jasne strategije, diplomatskih inicijativa i koordinisanog nastupa, fokus je prebačen na međusobna prepucavanja i ličnu promociju, što ostavlja ozbiljan vakuum na političkoj sceni.
– Predstavnici stranaka koje mrze i žele uništiti BiH sastaju se sa američkom administracijom, dok su predstavnici probosanskih stranaka na Instagramu i TikToku – rekao je Mujanović.
Takav disbalans, dodaje on, omogućava da se jednostrani narativi plasiraju bez ikakvog ozbiljnog otpora, čime se dugoročno slabi pozicija države.
Retorika kao sredstvo pritiska
Posebno zabrinjava činjenica da se antiislamska retorika koristi kao političko sredstvo za pridobijanje simpatija određenih međunarodnih aktera. Kroz generalizacije i stalno insistiranje na navodnoj prijetnji, Bosna i Hercegovina se pokušava predstaviti kao prostor nestabilnosti, čime se indirektno opravdavaju zahtjevi za njenim preuređenjem ili slabljenjem državnih institucija.
Ovakav diskurs ima snažan odjek u dijelu međunarodne javnosti, jer se uklapa u već postojeće globalne političke trendove. Upravo zbog toga, upozorava Mujanović, šteta koju ovakva retorika proizvodi nije kratkoročna, već ostavlja dugotrajne posljedice po ugled i poziciju BiH.
Udar na medijske slobode
Analitičar se osvrnuo i na odluku o ukidanju signala jedne televizije, ističući da takvi potezi predstavljaju ozbiljan udar na slobodu medija. Prema njegovom mišljenju, političko miješanje u rad javnih preduzeća, naročito kada su u pitanju mediji, pokazuje opasan trend gušenja kritičkog mišljenja.
On smatra da se time šalje jasna poruka svim novinarima i urednicima koji se usuđuju da problematizuju postupke vlasti. Posljedica takve politike je sužavanje javnog prostora i stvaranje atmosfere straha, što dodatno slabi demokratske kapacitete društva.
Evropske presude kao mrtvo slovo
Mujanović je podsjetio i na presude Evropskog suda za ljudska prava koje potvrđuju postojanje diskriminacije u političkom sistemu BiH. Iako su te presude obavezujuće, u praksi se malo ili nimalo ne provode. Razlog za to vidi u otvorenom otporu političkih struktura koje ne žele promjene koje bi ugrozile njihove pozicije moći.
Posebno zabrinjava, kako kaže, činjenica da su neke stranke koje su se ranije predstavljale kao reformske i proevropske danas potpuno odustale od tih principa. Umjesto evropskih vrijednosti, dominira pragmatična politika prilagođavanja jačima, bez stvarne brige za dugoročne interese države.
Opasnost od pasivnosti
Ukoliko se ovakav trend nastavi, Bosna i Hercegovina bi se mogla naći u situaciji da ključne odluke budu donesene bez njenog stvarnog učešća. Dok jedni aktivno oblikuju međunarodne narative, drugi ostaju pasivni posmatrači, što je, prema Mujanoviću, možda i najveći problem trenutne političke scene.
Bez jasne strategije, ozbiljnog političkog djelovanja i koordinisanog nastupa, prostor za odbranu države postaje sve uži. A kada se jednom shvati razmjera propuštenih prilika, moglo bi biti prekasno da se šteta popravi, jer su procesi već duboko ukorjenjeni i teško zaustavljivi.
Prvi prilog pogledajte KLIKOM NA OVAJ LINK!
Drugi prilog pogledajte KLIKOM NA OVAJ LINK!