Demokratska fronta održala je u Sarajevu konferenciju za medije povodom presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, donesene po apelaciji zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Zlatana Begića. Presudom je potvrđeno da su važeće odredbe Ustava Federacije BiH, koje regulišu izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije, diskriminatorne i suprotne evropskim standardima.
Ovom odlukom dodatno je osvijetljena politička pozadina izmjena koje je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo u izbornoj noći 2022. godine. Upravo zahvaljujući tim odredbama, HDZ BiH je, kako je naglašeno na konferenciji, dobio gotovo potpunu kontrolu nad Federacijom BiH, što je imalo dugoročne političke posljedice i produbilo nepovjerenje među građanima.
Pravna pobjeda, ali bez iluzija
Predsjednik Demokratske fronte i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić poručio je da se presuda ne smije tumačiti kao puko žaljenje zbog nepravde, već kao važan pravni korak u borbi za drugačiji politički sistem.
– Nema kukanja, ovo je još jedna pravna pobjeda za ideju koja je spasonosna za BIH, a to je građanska Bosna i Hercegovina. Da ne budemo sad ni optimisti, da će sad svanuti i da će biti provedeno tek tako, jer vlast u BiH, odnosno stranke koje izvlače korist iz sadašnjeg sistema teško da će raditi nešto po ovom pitanju – rekao je Komšić.
On je istakao da je presuda potvrdila ono na što se godinama upozoravalo, a to je da su odluke nametnute u izbornoj noći bile politički motivisane i svjesno donesene uprkos upozorenjima o njihovoj diskriminatornoj prirodi.
Schmidtova odluka pod lupom
Komšić je posebno naglasio ulogu visokog predstavnika, ocjenjujući da je Christian Schmidt napravio ozbiljnu političku grešku koja je sada i pravno potvrđena.
– Schmidt je napravio strašnu grešku u noći izbora, to se sada dokazalo i potvrdilo. Schmidt je svjesno išao u tu varijantu. Ovo je poruka i onima koji su pristali da učestvuju u toj igri. Odluke Evropskog suda su potvrdile da je Trojka svjesno pristala učestvovati u toj političkoj šaradi – rekao je Komšić.
Prema njegovim riječima, posebno je problematično to što su određeni politički akteri, koji se javno predstavljaju kao zagovornici reformi i evropskog puta, pristali na aranžmane koji su očigledno išli u korist jedne političke strukture.
Principi ili vlast
Govoreći o širem političkom kontekstu, Komšić je izrazio razočaranje ponašanjem onih koji su, kako kaže, bili spremni žrtvovati vlastite principe zarad kratkoročnih političkih dobitaka.
– Razumijem političku borbu i vlast, ali mislim da nekada ne treba ići preko principa koje barem javno zagovarate – poručio je.
Ovakav pristup, smatra on, dugoročno šteti povjerenju građana u politički sistem i dodatno učvršćuje uvjerenje da se ključne odluke donose iza zatvorenih vrata, bez stvarne brige za javni interes.
Uloga međunarodnih aktera
Komšić je u svom obraćanju otvoreno govorio i o ulozi međunarodnih predstavnika u cijelom procesu, naglašavajući da Schmidt nije djelovao samostalno.
– Tadašnji američki ambasador Murphy je vodio cijelu tu igru, a Schmidt je bio samo izvršilac – rekao je Komšić.
Ova izjava dodatno je otvorila pitanje stvarne autonomije visokog predstavnika i uticaja međunarodnih centara moći na unutrašnje političke procese u Bosni i Hercegovini.
Apel za ispravku nepravde
Apelant Zlatan Begić istakao je da je presuda Evropskog suda jasno pokazala da su Schmidtove odluke produbile postojeću diskriminaciju, s ciljem favorizovanja HDZ-a BiH.
– Budući da je Schmidt u izbornoj noći donio takva pravila, što je sada potvrđeno i presudom Evropskog suda, ja kao apelant pozivam njega da donese novu odluku i da ispravi ono što je uradio. Ukoliko on to ne uradi, onda nema nikakav kredibilitet da ikome u ovoj zemlji nabija na nos neprovođenje presuda, on nema pravo da proziva Milorada Dodika ako ne reaguje na diskriminaciju koju je proizvelo njegovo nametanje. Ako to ne uradi, on mora podnijeti ostavku – rekao je Begić.
Presuda iz Strazbura tako je još jednom otvorila pitanje odgovornosti, ne samo domaćih političkih aktera, već i međunarodnih predstavnika koji su direktno učestvovali u kreiranju političke realnosti u BiH. Hoće li ova odluka ostati samo još jedan dokument ili će konačno dovesti do stvarnih promjena, ostaje da se vidi, ali je jasno da je politički teret ove presude teško ignorisati.